Baltička antanta

Baltička antanta (estonski: Balti liit ili Balti Antant; latvijski: Baltijas savienība ili Baltijas Antante; litvanski: Baltijos Antantė) bio je naziv za vojno-politički savez triju baltičkih država - Estonije, Latvije i Litve - koji je nastao temeljem Sporazuma o antanti i suradnji potpisanog 12. rujna 1934. godine u Ženevi,[1] a postojao je do 1940. godine. Temeljna svrha sporazuma bilo je koordiniranje zajedničke vanjske politike triju država.

Baltička antanta
Sporazum o antanti i suradnji
Generalno
Depozitar  Latvija
 Liga naroda
Potpisivanje 12. rujna 1934.
Švicarska Ženeva, Švicarska
Ratifikacija 3. studenog 1934.
Prestanak važenja 14. lipnja 1940.
Stranke
Ugovorne strane  Estonija
 Latvija
 Litva
Potpisnici Estonija Julijus Seljamaa
Latvija Vilhelms Munters
Litvanija Stasys Lozoraitis

Iako je savez trebao ojačati međunarodni položaj triju država te dodatno naglasiti njihovu politiku neutralnosti, za što je bila zadužena specijalizirana agencija,[2][3] ideja je u konačnici propala zbog slabosti triju zemalja da se politički i vojno odupru većim vojnim silama poput Poljske, Sovjetskog Saveza i Trećeg Reicha. Prvi znak nestabilnosti saveza uslijedio je tokom Poljsko-litvanske granične krize 1938. godine, a nakon potpisivanja Pakta Ribbentrop-Molotov, Baltik je potpao pod sovjetsku sferu utjecaja te su kasnije sve tri države okupirane i anektirane od strane Sovjetskog Saveza. Tim je činom iz 1940. godine savez formalno prestao postojati.

Baltička skupština danas se smatra sljednikom ovog saveza u određenom kontekstu.

Reference uredi

  1. Text of the treaty of Good Understanding and Co-operation. LNTSer 227; „Estonia-Latvia-Lithuania: Treaty of Understanding and Collaboration”. The American Journal of International Law 4 supplement (30): 174–177. 1936. 
  2. Kaslas, The Baltic Nations, p. 177.
  3. Kaslas, The Baltic Nations, p. 178.

Literatura uredi

Vanjske veze uredi