Bakalar
Bakalar (Gadus morhua) je riba iz porodice Gadidae, ekonomski jedna od najviše eksploatiranih ribljih vrsta.
| Bakalar | |
|---|---|
| |
| Atlanski bakalar | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Životinje |
| Koljeno: | Svitkovci |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Gadiformes |
| Porodica: | Gadidae |
| Rod: | Gadus |
| Vrsta: | G. morhua |
| Dvojni naziv | |
| Gadus morhua Linnaeus, 1758. | |
| |
| Rasprostranjenost bakalara | |
Karakteristike
urediBakalar je riba hladnih mora, koji lovi po dnu na velikim dubinama, manje ribe i mekušce.[1]
Bakalar ima karakteristične tri leđne peraje, dvije analne i velika ticala na bradi, boje mu variraju od zelenkasto - sive do smeđe - crne, ali može biti i svijetlocrvenkasta. prošarani su tamnim pjegama, a trbuh im je bijeli. Prosječno je težak 11.5 kg, ali može narasti i do dužine 1.8 m i doseći težinu od 91 kg.[1] Bakalari su predatori koji se u potrazi za hranom kreću u plovama. Atlanski bakalar (Gadus morhua) živi na obje strane Sjevernog Atlantika.
Na sjevernom Pacifiku živi vrsta bakalara - Gadus macrocephalus, koji ima vrlo slične karakteristike kao atlanski.[1]
U Japanu bakalar zovu - tara, živi i po istočnom i zapadnom Pacifiku, love ga zbog mesa i ulja iz jetre. Manji je od atlanskog bakalara, naraste do maksimalno 75 cm, duguljastog smeđkastog tijela sa pjegama i bijelom bočnom linijom.[1]
Bakalar u prehrani
urediBakalar je tradicionalno jelo na gotovo cijelom Mediteranu, iako potiče iz hladnih mora sjevernog Atlantika, ali se sušen i soljen ustalio kao hrana od 15. vijeka, naovamo, preko venecijanskih trgovaca. Za to je zaslužan Pietro Querini, koji je 1431. prevozio vino malvaziju sa Krete za Brugge u Flandriji, ali ga je oluja odbacila daleko na sjever, na norveški arhipelag Lofoten u selo Røst, gdje se kao brodolomac dobro upoznao sa bakalarom.[2] Nakon tog se počeo baviti tom vrstom trgovine.
U Portugalu i Španjolskoj je važnije jelo nacionalne kuhinje. U Italiji se već vijekovima služi kao tradicionalno jelo za Badnjak. Preko Venecije postao je i tradicionalno jelo istočne obale Jadrana, gde se takođe priprema za Badnjak.
Od bakalara se dobiva i riblje ulje koje je bogato vitaminima. Bakalare najviše izlovljuju ribari Norveške, Islanda, Portugala, Rusije, Islanda i Kanada (oko Newfoundlanda). Ulov bakalara svake godine raste, pa im se broj radikalno smanjio, - zbog tog su sve glasniji zahtjevi za ograničenjem kvota za njihov izlov.
