Armenska umjetnost

Armenska umjetnost je umjetnička produkcija naroda Armenaca i umjetnost na području države Armenije.

*Samostan Noravank* kod Jeghegnadzora iz 13. vijeka

Prahistorijska i starovjekovna umjetnost

Na području današnje Armenije i Gruzije je nastalo mnogo originalnih umjetničkih djela koja imaju odlike naroda koji su dugo vremena vladali ovim područjem – Perzijancima i Rimljanima, te popraćena bizantskom umjetnošću koiné iz 5. vijeka.

Staroarmenska umjetnost

Crkva sv. Ripisme u Ečmijadzinu iz 618. god.

Katedrala u Aniju arhitekta Trdata iz 1001., Turska

Slavni hačkar iz samostana Gošavank iz 1291. god. umjetnika Poghosa.

Armenci su bili prvi narod koji je kršćanstvo proglasio državnom religijom (koncem 3. vijeka), čak prije Rimskog Carstva, nakon čega je uslijedilo dugo bogato i sretno razdoblje do mongolske provale u 13. vijeku. U to vrijeme je nastalo mnogo originalnih građevina jedne arhitekture koja se neovisno razvija, posebice oko 10. vijeka.

Zahvaljujući naprednoj građevinskoj tehnici, posebno uporabi betona za podizanje kupola i svodova poduprtih kamenim zidovima, nastali su mnogi značajni spomenici koji su uspjeli preživjeti čak i potrese i ratna razaranja. Armenski su graditelji prije svih primijenili tlocrt koji je podrazumjevao središnju kupolu nad četvrtastom osnovom. Model koji su kasnije mnogi ponavljali (bizantska umjetnost, islamska umjetnost i arhitektura, i dr.). Kupolu, podignutu na kružnom ili mnogokutnom tamburu, često podupiru četiri četvrtasta stupa koji su također smješteni u nutrašnjosti i nadsvođeni lukovima i nišama. Tlocrti nekih građevina prilično su složeni; npr. u crkvama s tlocrtom u obliku grčkog križa krakovi kadšto završavaju apsidom,a između krakova se nalaze kutne niše.

Širom Armenije, ali i sjevernog Irana, zapadne Turske, Gruzije i istočnog Azerbejdžana, susrećemo crkve s pravokutnim i monogokutnim tloctom, kao i crkve s kupolom, a ima i utvrđenih samostanskih kompleksa (kao što su čarobne ruševine Anija, stare armenske prijestolnice).

Ukrasi su većinom isklesani u kamenu, katkada su to intarzije izvedene u stilu koji objedinjuje perzijske, arapske, sirijske i bizantske elemente. Armenska je arhitektura ostavila trajan utjecaj na kasnije stilove u kavkaskom području. Tako su brojni zaštićeni UNESCO-vi spomenici svjetske baštine u Armeniji:

Samostani Haghpat i Sanahin
Samostani Geghard i gornji dio doline Azat
Katedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc

A na pristupnoj listi zaštićenih spomenika nalaze se:

Grad Dvin - arheološka lokacija
Bazilika i arheološka lokacija grada Jererouka
Samostan Noravank u gornjem dijelu doline Amaghou
Samostani Tatev i Tatevi Anapat kao i okolna dolina Vorotan

Poseban oblik staroarmenske skulpture predstavljaju velike nadgrobne kamene stele s uklesanim križem u plitkom reljefu, ali s bogatom ornamentalnom dekoracijom – tzv. hačkari. Oni su se očuvali i tokom mongolske i turske okupacije, duboko u 19. vijek.

Veze

Bilješke

Literatura

Jean-Michel Thierry, Armenian Art, 1989., New York: Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-0625-2

Vanjske veze

Armenska umjetnost - web knjiga autora Dickrana Kouymjiana, California State University, Fresno (en) Posjećeno 9. ožujka 2011.
Armenijski moderni umjetnici na areniarts.com Arhivirano 2012-01-19 na Wayback Machine-u