Anapest je metrička stopa koja se pojavljuje u grčkoj i rimskoj književnosti, a sastoji se od dva kratka i jednog dugog sloga, odnosno od dva nenaglašena sloga kojima sledi jedan naglašeni (ᴗ ᴗ ‒ npr. u vidu akcenatske celine u sintagmi: "ako dâš"). Kako ima oblik obrnutog daktila, ponekad se zove i antidaktil. U anapestu dva kratka sloga mogu se zameniti jednim dugim, a dugi slog može se razložiti na dva kratka.[1] Anapest je prvobitno bio ritam koračnica i ratničkih pesama. Stoga je našao široku upotrebu u antičkoj drami, a posebno u parodi, tj. ulaznoj pesni hora, gde se pojavljuje u obliku skupina anapestičkih dimetara (tj. stihova koji sadrže po dve anapestičke stope) i završava se jednim katalektičkim stihom.[2] U dimetrima obično nakon svake stope sledi dijareza.[3] U grčkoj tragediji ove ulazne pesme najčešće se ne pevaju, nego se skandiraju. I u tragediji se pojavljuju pevani (tj. lirski) anapesti, s većom metričkom slobodom, ali uglavnom u monodijama i u dijalozima gde glumac svoje stihove peva (a ne izgovara). Ovi lirski anapesti razlikuju se od onih korišćenih za marš i koračanje po tome što nemaju dijarezu između dve stope i po čestom stezanju kratkih i razlaganju dugih slogova. U grčkoj komediji, Aristofan upotrebljava anapeste u obliku anapestičkog katalektičkog tetrametra, tj. četiri anapestičke stope, pri čemu poslednja ima shemu: ᴗ ᴗ ‒ ‒ ˄.[4] Anapestički katalektički dimetar obično se zove "paremijskim", što je naziv koji sugerira da su u tom metru često sastavljane poslovice (grčki: paroimia).[5]

Metričke stope
Dvosložne
˘ ˘pirih (dibrah)
˘ ¯jamb
¯ ˘trohej (horej)
¯ ¯spondej
Trosložne
˘ ˘ ˘tribrah
¯ ˘ ˘daktil
˘ ¯ ˘amfibrah
˘ ˘ ¯anapest (antidaktil)
˘ ¯ ¯bakhej
¯ ¯ ˘antibakhej
¯ ˘ ¯kretik (amfimacer)
¯ ¯ ¯molos (trimacer)

Reference uredi

  1. Dragiša Živković (ur.), Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1992, s.v. "Anapest", str 27.
  2. Katalektički je onaj stih koji se završava nepotpunom stopom, često onaj kome nedostaje poslednji slog u stopi.
  3. Dijareza je usek ili odmor u kazivanju stiha i javlja se prema prirodnom ritmu i smislu kazivanja (a ne prema metričkim pravilima).
  4. Znak ˄ označava ispušteni poslednji slog u toj katalektičkoj stopi.
  5. M. C. Howatson, The Oxford Companion to Classical Literature, 1997, s.v. "Metric, Greek, I, 7".