Anahoret (od grčki: ἀναχωρέω anachōreō, što znači "povući se", "otići na selo"), je riječ koja označava osobu koja se iz religijskih razloga povlači iz svjetovnog društva kako bi vodio asketski život posvećen stalnoj molitvi i, ako okolnosti dozvole, euharistiji. Anahoreti se zbog toga smatraju posebnim tipom pustinjaka.[1]

Anahoretska ćelija u engleskom gradu Skiptonu

Anahoretski život se smatra jednim od najstarijih oblika kršćanskog monastičkog života.

Rimokatolička crkva ga danas priznaje kao jedan od "ostalih oblika posvećenog života" koji se vodi po istim pravilima kao i posvećeni pustinjački život (Kodeks kanonskog prava 1983, kanon 603).[2]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi

Historijski razvojUredi

Rimokatolički linkoviUredi