Anaf I. je bio perzijski plemić i satrap Kapadocije[1] u službi Perzijskog Carstva.

Etimologija

uredi

Anaf je perzijsko muško ime koje se u povijesnim dokumentima spominje isključivo u grčkim inačicama Anaphas[2], Anaphes[3] ili Onophas[4][5]. Prema svemu sudeći, navedene inačice vuku korijene iz staroperzijske riječi Vana­farnah[1] što znači „onaj koji posjeduje božanski sjaj i slavu“[6].

Život

uredi

Prema Kteziju i Diodoru, Anaf je bio jedan od sedmorice urotnika koji su pod vodstvom Darija I. Velikog svrgnuli uzurpatora Gaumatu (koji se predstavljao kao Kambizov brat Smerdis), dok ga Herodot poistovjećuje sa Otanom[7]. Pretpostavlja se kako ga je povjesničar Diodor povezao sa Kirom Velikim i ahemenidskom dinastijom nazvavši ga sinom Arijaramna[1]. Zbog njegove velike hrabrosti Darije Veliki imenovao je Anafa satrapom Kapadocije (drevne pokrajine u današnjoj središnjoj Turskoj), koja je bila oslobođena plaćanja poreza. Anaf je bio otac od Amestrije koja se udala za Darijevog sina i prijestolonasljednika Kserksa, te Anafa II.[8] koji ga je naslijedio na mjestu kapadocijskog satrapa i zapovijedao perzijskom mornaricom u bitci kod Salamine[1].

Poveznice

uredi
Prethodnik: Satrap Kapadocije Nasljednik:
Arijaramn Anaf II.

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Anaf (Anaphas), enciklopedija Iranica, R. Schmitt”. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-15. Pristupljeno 2010-03-11. 
  2. Diodor sa Sicilije, XXXI. 19.
  3. Herodot, VII. 62.
  4. Ktezije: „Persica“, 24. Arhivirano 2012-07-16 na Wayback Machine-u
  5. Ktezije: „Persica“, 30. Arhivirano 2012-01-11 na Wayback Machine-u
  6. Rüdiger Schmidt i János Harmatta: „Prolegomena pojmova iz povijesti predislamske Središnje Azije“ (Prolegomena to the sources on the history of Pre-Islamic Central Asia), Budimpešta, 1979., str. 125.-126.
  7. Herodot, III. 70.
  8. „Anaf (Anaphas), AncientLibrary.com”. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-13. Pristupljeno 2010-03-11. 

Vanjske veze

uredi