Aleksej Kosigin

Aleksej Nikolajevič Kosigin (rus. Алексе́й Никола́евич Косы́гин; Sankt Peterburg, 21. februar 1904Moskva, 18. decembar 1980) je bio političar i administrator u Sovjetskom Savezu. Od 1964. do 1980, Kosigin je bio Premijer Sovjetskog Saveza.

Aleksej Kosigin
Aleksej Kosigin

{{{funkcija 1}}}
Biografija
Politička partija Komunistička partija Sovjetskog Saveza
Profesija politički radnik

Biografija uredi

Kosigin je stupio u Crvenu armiju 1919, sa 15 godina, i borio se u Ruskom građanskom ratu. Nakon toga se obrazovao u Lenjingradu, a zatim radio u Sibiru pridruživši se Komunističkoj partiji 1927.[1] 1930-ih je pohađao Lenjingradski tekstilni institut[2] nakon čega je radio kao inženjer, i napredovao je do direktora tekstilne fabrike „Oktobarskaja” u Lenjingradu.

Staljinova Velika čistka je otvorila mnogo novih mesta u partijskoj administraciji, što je omogućilo Kosiginu da dobije stalni posao u partiji, kao šef lenjingradskog partijskog odseka za industriju i transport, a zatim kao gradonačelnik Lenjingrada. 1939. je stupio u sovjetski kabinet kao narodni komesar za tekstilnu industriju. Iste godine, Kosigin je izabran u Centralni komitet Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Od 1940. do 1946, bio je zamenik predsedavajućega Saveta narodnih komesara Sovjetskog Saveza sa odgovornošću za potrošačke industrije. Takođe je služio kao premijer Ruske SSR od 1943. do 1946.

Nakon Drugog svetskog rata, Kosigin je postao član-kandidat Politbiroa, a punopravni član je postao 1948. Kratko je bio na dužnosti ministra finansija Sovjetskog Saveza 1948, a onda je služio kao ministar lake industrije do 1953.

Nakon Staljinove smrti, marta 1953, Kosigin je premešten, ali pošto je bio verni saveznik Nikite Hruščova njegova karijera se ubrzo promenila. Postao je predsedavajući Državnog komiteta za planiranje Sovjetskog Saveza, 1959. a zatim punopravni član predsedništva (kako se Politbiro tada zvao) 1961.[3] Kada je Hruščov sklonjen sa vlasti, oktobra 1964, Kosjigin je preuzeo njegovu funkciju sovjetskog premijera, u početnom trijumviratu sa Leonidom Brežnjevim kao generalnim sekretarom i Nikolajem Podgornim kao predsednikom.[4]

Kosigin je pokušao da sprovede ekonomske reforme, kako bi prebacio akcenat sovjetske ekonomije sa teške industrije i vojne proizvodnje, na laku industriju, i proizvodnju potrošačkih dobara. Brežnjev nije podržavao ovu politiku, i ometao je Kosiginove reforme. Do kraja decenije, Brežnjev je postao neprikosnoveni vođa Sovjetskog Saveza. Iako je Kosigin zadržao poziciju premijera, i ostao u Politbirou do 1980, njegova pozicija je vremenom slabila.[5]

Kosigin se razboleo, i napustio je svoje dužnosti oktobra 1980, samo nekoliko nedelja pre smrti.

Reference uredi

  1. Law 1975: str. 222
  2. „Алексе́й Никола́евич Косы́гин” [Alexei Nikolayevich Kosygin] (ruski). Moscow State Textile University. 27. 11. 2008.. Arhivirano iz originala na datum 10. 08. 2010. Pristupljeno 21. 07. 2013. 
  3. Elliott & Lewin 2005: str. 248
  4. Brown 2009: str. 402
  5. „Soviet Union: And Then There Was One”. Time. 03. 11. 1980.. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-20. Pristupljeno 21. 07. 2013. 

Literatura uredi