Šakal

Šakal
	Zlatni šakal
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Mammalia;
Red:	Carnivora;
Porodica:	Canidae;
Rod:	Canis;
	Staništa šakala

Šakali ili čagljevi je naziv za tri vrste iz roda pasa (lat. Canis) , malene do srednje veličine, koji nastanjuju Afriku, Aziju i jugoistočnu Evropu.

Opis

Šakali popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot (nekada zvan američki šakal) u Sjevernoj Americi; i jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, ptice i gmazove. Velika stopala i spojene kosti noge omogućavaju im da duže vremena mogu trčati brzinom od 16km/h. Najaktivniji su u zoru i u večer.

Ponašanje

Šakali obrazuju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova. Agresivno ga brane i kasnije označavaju mokraćom ili izmetom. Terotorij može biti dovoljno velik i za mlade tog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekada se okupljaju u malene čopore, naprimjer da jedu strvinu, ali obično love sami ili u paru.

Vrste

Vrsta	Troimeno autorstvo	Opis	Stanište
Bočno-prugasti šakal Canis adustus	Sundevall, 1847	Primarno obitava u šumovitim predjelima što nije običaj drugih šakala. Najmanje je agresivan i rijetko se hrani većim sisavcima.^[1]	centralna i južna Afrika
Zlatni šakal Canis aureus	Linnaeus, 1758	Najveći od svih šakala i jedina vrsta šakala koja obitava i van Afrike. Genetska istraživanja su dokazala da je rodbinski bliži sivom vuku i kojotu^[2]^[3]	Sjeverna Afrika, Jugoistočna Europa Srednji Istok, zapadna i južna Azija
Crnoleđi šakal Canis mesomelas	Schreber, 1775	Najmanji od svih šakala, a smatra se da je i najdulji živući pripadnik roda pasa (Canis)^[4]. Najagresivniji je od svih šakala, poznato je da napada životinje znatno veće od sebe, a i odnosi unutar čopora znaju biti svadljivi^[5].	Južna Afrika i istočna obala Kenije, Somalije i Etiopije

Šakal u Hrvatskoj

U Hrvatskoj živi jedna podvrsta zlatnog šakala, Više ga ima južnije, a naročito je raširen na poluotoku Pelješcu, gdje ga se često može vidjeti u ranim jutarnjim satima kako neometan šeta vinogradima. Pucnjevi i eksplozije za vrijeme rata potakle su ove životinje da prelaze rijeku Savu, te se često sreću i u Slavoniji. Uglavnom stvaraju poteškoće stanovnicima sela u zimskom razdoblju kada dolaze u sela u potrazi za hranom. Ljudi ih često mijenjaju s lisicom.

Izvori

↑ „Side-Striped Jackal”. Canids.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-20. Pristupljeno 2010-03-19.
↑ Lindblad-Toh et al. 2005. Genome sequence, comparative analysis and haplotype structure of the domestic dog. Nature 438: 803-819.
↑ „Golden Jackal”. Canids.org. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-12. Pristupljeno 2007-08-15.
↑ Macdonald, David (1992). The Velvet Claw. str. 256. ISBN 0563208449.
↑ The behavior guide to African mammals: including hoofed mammals, carnivores, primates by Richard Estes, published by University of California Press, 1992, ISBN 0-520-08085-8

[ssj-1] „Side-Striped Jackal”. Canids.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-20. Pristupljeno 2010-03-19.

[genome-2] Lindblad-Toh et al. 2005. Genome sequence, comparative analysis and haplotype structure of the domestic dog. Nature 438: 803-819.

[GJ-3] „Golden Jackal”. Canids.org. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-12. Pristupljeno 2007-08-15.

[CLAW-4] Macdonald, David (1992). The Velvet Claw. str. 256. ISBN 0563208449.

[estes-5] The behavior guide to African mammals: including hoofed mammals, carnivores, primates by Richard Estes, published by University of California Press, 1992, ISBN 0-520-08085-8

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]