Čiprovački ćilim
Čiprovački ćilimi su ručno tkani dvostrani podni prostirači, proizvedeni u Čiprovcima, sjeverozapadna Bugarska. Ova tradicija tkanja nastala je u 17. stoljeću. Do 1868. godišnja proizvodnja premašivala je 14.000 m2. Ubrzo su se žene iz okoline Čiprovaca udružile i 1896. bilo je gotovo 1400 tkalja. Mještani su 1920. osnovali društvo tkača, prvo takve vrste u zemlji.
|
Čiprovački ćilim | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Bugarska
| |
| Regija: | Evropa i Azija |
| Godina upisa: | 2023. |
| ID: | 00965 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Ćilimarstvo je duboko uklopljeno u društveni i kulturni život stanovništva. Najpoznatiji oblici ornamentike reproduciraju se u cijeloj zajednici i čak čine grb grada. Mještani Čiprovaca ponosni su na svoje ćilime i to ističu na svakom koraku – od zastava na ulici, zgradi opštine do muzeja s posebnom postavkom posvećenom ćilimu. Proces prenošenja znanja odvija se neformalno sa starijih članica porodice na mlađe, često dok rade zajedno na ćilimima.[1]
Ćilimi iz Čiprovaca i oni iz Pirota u Srbiji po mnogo čemu su slični. Ta dva mjesta dijeli samo Stara planina. Trgovci iz Čiprovaca stoljećima su odlazili u Pirot, gdje su prodavali svoje ćilime. Zbog toga mnogi vjeruju da je pirotski ćilim nastao po ugledu na čiprovački.
Nematerijalna svjetska baština uredi
Ćilimi su se posebno pravili za svakog muškarca. Kad bi pošao negdje u svijet, sve vrijeme nosio bi ga sa sobom. Njime bi se pokrivao i time se štitio i čuvao od zlih sila. Ćilim bi ga uvijek vraćao kući.[2]
Čiprovački ćilim nalazi se na UNESCO-voj Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa. Odluku je donio Međuvladinog komiteta za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano od 24. do 28. novembra u Parizu, [3]
