Čekrekjčina džamija

Čekrekjčina džamija , (Čekrekči Muslihudinova džamija), nalazi se u centru Baščaršije, u Sarajevuu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. novembra 2004. godine je donijela odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Čekrekjčina džamija u Sarajevu

Historija

Džamiju je podigao Muslihudin hadži Mustafa Čekrekčija, sin Isa-beg Isakovića, 1526. godine. Danas je ona najstarija sačuvana potkupolna džamija u Sarajevu, a poslije livanjske Balagijine (Balaguša) džamije, najstarija sačuvana potkupolna džamija u Bosni i Hercegovini.

Opis

Džamija je dimenzija 17,90 x 17,54 m i sa svoje tri strane okružena je dućanima. Sofe izgrađene i prislonjene uz zid “centralnog džamijskog kubusa” se i ne primjećuju. Izgrađene su i na sprat, što predstavlja rijedak primjer na prostoru Bosne i Hercegovine.

Po vrsti konstrukcije kupole unutrašnjeg radijusa od cca 4,95 m podignute iznad centralnog molitvenog prostora dimenzija 10,50 x 10,40 m) i prema načinu komponiranja minareta i džamijskog korpusa džamija se svrstava u graditeljsku školu mimara Hajrudina. Prelaz u prsten kupole ostvaren je sfernim trokutovima. Tambur, koji se iznutra jedva naslućuje, i čiji gornji rub iznutra nije naznačen vijencem, se presvodi u temelju blago elipsoidnom i po visini plitkom kalotom. Njezino tjeme doseže visinu od samo 12,20 m, a cijelo kube, posmatrano izvana, djeluje spljošteno, jer je kupola “utopljena” u tambur.

U centralnom džamijskom prostoru, u cjelosti je izvršena replika mahfila i ćursa, koji su urađeni od hrastovog drveta, prema nacrtima urađenim slijedeći principe novo po uzoru na postojeće. Minber je jednostavan, sa donjim dijelom zidanim s nišama na obje strane i gornjim drvenim dijelom.

Džamija ima pravilan ritam prozorskih otvora koji su postavljeni u tri nivoa. Unutrašnjost osvjetljavaju i četiri kupolna prozora, koji su neobično postavljeni nad dijagonalama osnovnog kubusa.

Sa poda prizemlja džamije se ulazi i na stubište minareta. Ovakvo rješenje je za posljedicu imalo neophodno sužavanje kružne osnove kupole u blagu elipsu. Sve je to svana sakriveno pravilnim osmostranim tamburom. Graditelj minareta, suočen sa zahtjevnim geometrijskim rješenjem, je ostvario izuzetno uspjelo ostvarenje, jer minaret svojim tijelom siječe kupolu i izveden je sa prostornom dilatacijom od cca 10-15 cm u odnosu na stijenku kupole. Pokrov minareta i alemi na krovu i minaretu, izvedeni su od bakarnog lima.

Ukrašavanje

Kupola, potkupolni prostor, prostor nad mihrabom i površine zidova prekriveni su ornamentima orijentalnih stilskih odlika, geometrijskog i biljnog porijekla. Lukovi nad trompama i prozorima sadrže frizove biljnog i geometrijskog porijekla. Ovi ornamenti raspoređeni su u simetričnim kompozicijama i pravilnim tokovima frizova. U tjemenu kupole nalazi se rozeta od koje se radijalno šire 8 vertikalnih nizova lančano povezanih polja ispunjenih cvjetnom ornamentikom. U tjemenima polukalote trompi oslikan je latičasti cvijet od kojeg se radijalno šire 4 vertikalna niza lančano povezanih polja ispunjenih cvjetnom ornamentikom. U vrhu i dnu tambura su frizovi geometrijskog porijekla, a prostor između tih frizova, oslikanim je stupovima sa kapitelima podijeljen na polja u kojima se alterniraju geometrijski motivi prozora sa cvjetnim vazama i biljnim frizom sa motivima stiliziranog drveća sa cvjetnom krošnjom, koje izrasta iz saksije.

Polje oko mihraba oslikano je cvjetnom ornamentikom gustog prepleta, a kao boje su primijenjene crvena, svijetloplava, blijeda zelena, smeđa i narančasta. Reljefna plastika četiri niza stalaktita u vrhu polukružne mihrabske niše je dodatno naglašena bojenjem geometrijskih površina svijetlosivom, svijetlozelenom i narančastom bojom. Polje ispod prvog niza stalaktita je ukrašeno floralnom dekoracijom koja se sastoji od pet, u nizu poredanih, procvjetalih grančica sa žutim cvjetnim izdancima. Lijevo i desno od mihraba, kako u razini prvog pojasa prozora, tako i drugog, oslikani su motivima stiliziranog drveća sa cvjetnim krošnjama ili listovima, koji izrastaju iz saksija. Lunete iznad prozora i ulaznog portala su oslikane geometrijskim i floralnim motivima, a upotrebljene su svijetlozelena, plava, narančasta, crvena i svijetlosiva boja.

Literatura

• Mehmed Mujezinović - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine
• Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
• Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
• Kurto, Nedžad (1998). Arhitektura Bosne i Hercegovine : razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo- Publishing : Međunarodni centar za mir, 1998. 
• Andrejević, Andrej (1984). ISLAMSKA MONUMENTALNA UMETNOST XVI VEKA U JUGOSLAVIJI Kupolne dzamije. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti. 

Reference

Čekrekjčina džamija na Wikimedijinoj ostavi