Čekrekjčina džamija
Čekrekjčina džamija , (Čekrekči Muslihudinova džamija), nalazi se u centru Baščaršije, u Sarajevuu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. novembra 2004. godine je donijela odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Historija uredi
Džamiju je podigao Muslihudin hadži Mustafa Čekrekčija, sin Isa-beg Isakovića, 1526. godine[2]. Danas je ona najstarija sačuvana potkupolna džamija u Sarajevu[3], a poslije livanjske Balagijine (Balaguša) džamije, najstarija sačuvana potkupolna džamija u Bosni i Hercegovini[4].
Opis uredi
Džamija je dimenzija 17,90 x 17,54 m i sa svoje tri strane okružena je dućanima. Sofe izgrađene i prislonjene uz zid “centralnog džamijskog kubusa” se i ne primjećuju. Izgrađene su i na sprat, što predstavlja rijedak primjer na prostoru Bosne i Hercegovine.
Po vrsti konstrukcije kupole unutrašnjeg radijusa od cca 4,95 m podignute iznad centralnog molitvenog prostora dimenzija 10,50 x 10,40 m) i prema načinu komponiranja minareta i džamijskog korpusa džamija se svrstava u graditeljsku školu mimara Hajrudina[5]. Prelaz u prsten kupole ostvaren je sfernim trokutovima. Tambur, koji se iznutra jedva naslućuje, i čiji gornji rub iznutra nije naznačen vijencem, se presvodi u temelju blago elipsoidnom i po visini plitkom kalotom. Njezino tjeme doseže visinu od samo 12,20 m, a cijelo kube, posmatrano izvana, djeluje spljošteno, jer je kupola “utopljena” u tambur.
U centralnom džamijskom prostoru, u cjelosti je izvršena replika mahfila i ćursa, koji su urađeni od hrastovog drveta, prema nacrtima urađenim slijedeći principe novo po uzoru na postojeće. Minber je jednostavan, sa donjim dijelom zidanim s nišama na obje strane i gornjim drvenim dijelom.
Džamija ima pravilan ritam prozorskih otvora koji su postavljeni u tri nivoa. Unutrašnjost osvjetljavaju i četiri kupolna prozora, koji su neobično postavljeni nad dijagonalama osnovnog kubusa.
Sa poda prizemlja džamije se ulazi i na stubište minareta. Ovakvo rješenje je za posljedicu imalo neophodno sužavanje kružne osnove kupole u blagu elipsu. Sve je to svana sakriveno pravilnim osmostranim tamburom. Graditelj minareta, suočen sa zahtjevnim geometrijskim rješenjem, je ostvario izuzetno uspjelo ostvarenje, jer minaret svojim tijelom siječe kupolu i izveden je sa prostornom dilatacijom od cca 10-15 cm u odnosu na stijenku kupole. Pokrov minareta i alemi na krovu i minaretu, izvedeni su od bakarnog lima.
Ukrašavanje uredi
Kupola, potkupolni prostor, prostor nad mihrabom i površine zidova prekriveni su ornamentima orijentalnih stilskih odlika, geometrijskog i biljnog porijekla.[6] Lukovi nad trompama i prozorima sadrže frizove biljnog i geometrijskog porijekla. Ovi ornamenti raspoređeni su u simetričnim kompozicijama i pravilnim tokovima frizova. U tjemenu kupole nalazi se rozeta od koje se radijalno šire 8 vertikalnih nizova lančano povezanih polja ispunjenih cvjetnom ornamentikom. U tjemenima polukalote trompi oslikan je latičasti cvijet od kojeg se radijalno šire 4 vertikalna niza lančano povezanih polja ispunjenih cvjetnom ornamentikom. U vrhu i dnu tambura su frizovi geometrijskog porijekla, a prostor između tih frizova, oslikanim je stupovima sa kapitelima podijeljen na polja u kojima se alterniraju geometrijski motivi prozora sa cvjetnim vazama i biljnim frizom sa motivima stiliziranog drveća sa cvjetnom krošnjom, koje izrasta iz saksije.
Polje oko mihraba oslikano je cvjetnom ornamentikom gustog prepleta, a kao boje su primijenjene crvena, svijetloplava, blijeda zelena, smeđa i narančasta. Reljefna plastika četiri niza stalaktita u vrhu polukružne mihrabske niše je dodatno naglašena bojenjem geometrijskih površina svijetlosivom, svijetlozelenom i narančastom bojom. Polje ispod prvog niza stalaktita je ukrašeno floralnom dekoracijom koja se sastoji od pet, u nizu poredanih, procvjetalih grančica sa žutim cvjetnim izdancima. Lijevo i desno od mihraba, kako u razini prvog pojasa prozora, tako i drugog, oslikani su motivima stiliziranog drveća sa cvjetnim krošnjama ili listovima, koji izrastaju iz saksija. Lunete iznad prozora i ulaznog portala su oslikane geometrijskim i floralnim motivima, a upotrebljene su svijetlozelena, plava, narančasta, crvena i svijetlosiva boja.
Literatura uredi
- Mehmed Mujezinović - Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine
- Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva: Prilozi historiji Sarajeva, Institut za istoriju, 1997
- Alija Bejtić, Ulice i trgovi starog Sarajeva, Sarajevo 1973.
- Kurto, Nedžad (1998). Arhitektura Bosne i Hercegovine : razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo- Publishing : Međunarodni centar za mir, 1998.
- Andrejević, Andrej (1984). ISLAMSKA MONUMENTALNA UMETNOST XVI VEKA U JUGOSLAVIJI Kupolne dzamije. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti.
Reference uredi
- ↑ „Čekrekjčina džamija”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2018.[mrtav link]
- ↑ „Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini”. Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ Andrejević (1984)
- ↑ Andrejević (1984)
- ↑ Kurto (1998)
- ↑ „Nusref Redžić: Islamska umjetnost”. Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. Pristupljeno 13. 9. 2016.
