Sveti red ili latinski: sacramentum ordinis[1]) je ime jednog od sakramenata Katoličke crkve, obreda kojim se dodjeljuje svećenička služba (položaj).[1]

Sveti red
Sacramentum ordinis
Ređenje svećenika u Švicarskoj
Ređenje svećenika u Švicarskoj

Karakteristike i historijaUredi

Vanjski ritualni znak tog sakramenta je polaganje biskupovih ruku na glavu kandidata koji se zaređuje.[1] Danas postoje samo tri stupnja svetoga reda, to su;

Za razliku od tog tokom historije postojalo ih je puno više (kao i svećeničkih zanimanja) , u niži kler su spadali; vratari, lektori, egzorcisti, akoliti a u viši subđakoni, đakoni prezbiteri.[1] Taj sakrament se može primiti - samo jednom (u istom stupnju), dodjeljuje se samo članovima klera nakon relativno duge pripreme za takav život.[1]

Pravoslavna crkvaUredi

Glavni članak: Sveštenstvo

U Pravoslavnim crkvama se ta sveta tajna (sakrament) zove rukopolaganje, rukopoloženje grčki; χειροθεσία hirotonija glasanje podizanjem ruke ≃ hiro + tonija [2] jer obred zaređenja kulminira kad svećenik pololoži ruku na glavu ređenika.[3]

U pravoslavlju postoje slijedeće stupnjevi (činovi) rukopoloženja; đakon, prezbiter (svećenik) i episkop (vladika).[3]

Protestantske crkveUredi

Kod Protestanata se ređenje ne smatra sakramentom, ali se kod njih zarediti mogu i žene, dok kod pravoslavaca i katolika taj sakrament mogu primiti jedino kršteni muškarci.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Sveti red (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59040. Pristupljeno 19.3. 2018.. 
  2. Hirotonija (hrvatski). Hrvatski jezični portal. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=fVxkXxA%253D. Pristupljeno 19.3. 2018.. 
  3. 3,0 3,1 Hirotonija (hrvatski). Proleksis. http://proleksis.lzmk.hr/26637/. Pristupljeno 19.3. 2018.. 

Vanjske vezeUredi