Sicga
Sicga (? - 22. februar 793) (također poznat i po imenima Siga i Sigha) bio je plemić u anglosaksonskom kraljevstvu Northumbrija.
U historijskim zapisima se prvi put spominje kao laički svjedok na crkvenom sinodu koji je držao papski legat Juraj, biskup Ostije 786, kada se za njega koristi izraz patricij (Sigha patricius), što otprilike odgovara staroengleskom izrazu ealdorman.[1]
Anglosaksonska kronika navodi kako je upravo Sicga ubio kralja Ælfwalda u Scythlecester (moguće današnji Chesters) 23. septembra 788:
Ove godine Elwald, kralj Northumbrijaca, je ubijen od Sige, na jedanaesti dan prije kalenda oktobra; i nebesko svjetlo se često vidjelo na mjestu gdje je ubijen. Sahranjen je u crkvi u Hexhamu.[2]
Isti izvor navodi i Sicginu smrt 22. februara 793. Symeon od Durhama dodaje da je izvršio samoubistvo. Usprkos toga, kao i reputacije kraljoubice, Sicga je sahranjen u samostanu Lindisfarne.[3]
Fusnote
urediLiteratura
uredi- Dümmler, Ernst, et al., Monumenta Germaniae Historica: Epistolae Karolini aevi (II). Reprinted 1995. ISBN 3-921575-70-2 (etext online at Digital MGH)
- Kirby, D.P., The Earliest English Kings. London: Unwin Hyman, 1991. ISBN 0-04-445691-3
- Williams, Ann, Smyth, Alfred P. & Kirby, D.P., A Biographical Dictionary of Dark-Age Britain: England, Scotland and Wales c. 500-c. 1050. London: Seaby, 1991. ISBN 1-85264-047-2
- Yorke, Barbara, The Conversion of Britain: Religion, Politics and Society in Britain c. 600–800. London: Longman, 2006. ISBN 0-582-77292-3