Rimske igre
Rimske igre (latinski: Ludi Romani), koje su se zvale i Velike igre (latinski: Ludi magni), bile su jedan od religijskih festivala u drevnom Rimu i priređivane su u čast Jupitera, vrhovnog boga u rimskoj religiji.[1] Prema Titu Liviju, ove je igre ustanovio Tarkvinije Prisk, peti rimski kralj, povodom osvajanja latinskog grada Apijola (Apiolae);[2] s druge strane, Dionisije Halikarnašanin i Ciceron održavanje prvih Rimskih igara povezuju s rimskom pobedom nad Latinskim savezom u bici kod Regilskog jezera.[3][4]
Vreme održavanja
urediIsprva su ove igre trajale samo jedan dan, da bi drugi dan proslave bio dodat nakon proterivanja kraljeva 509. pne.,[5] a treći dan nakon prve secesije plebejaca 494. pne.[6] Između 191. i 171. pne. trajanje festivala produženo je na deset dana,[7][8] a nedugo pre Cezarove smrti, kako se čini, taj se festival održavao punih petnaest dana,[9] od 5. do 19. septembra. Nakon Cezarove smrti dodat je još jedan dan,[10] i to je najverovatnije bio 4. septembar, s obzirom da Ciceron kaže da je između Rimskih igara i igara za Sulinu pobedu (Ludi Victoriae Sullanae), koje su počinjale 26. oktobra, postojao razmak od 45 dana.[11] Stoga, u vreme kad je Cezar pisao svoje govore protiv Vera, 19. septembar najverovatnije bio poslednji dan Rimskih igara,[12] a u kalendarima iz Avgustovog doba festival se svakako smešta u period od 4. do 19. septembra.[13] Dana 13. septembra priređivana je "Jupiterova gozba" (Epulum Iovis), a 14. septembra "testiranje konja" (Equorum probatio). Igre u cirku održavale su se od 15. do 16. septembra, a u Filokalovom kalendaru iz 354. n.e. od 12. do 15. septembra. O organizaciji Rimskih igara starali su se prvobitno konzuli, a kasnije je ta dužnost prešla na kurulne edile.[13]
Ritam održavanja festivala
urediNije poznato da li su se Rimske igre od samog početka redovno održavale svake godine. U Rimu su igre (ludi) često počinjale kao zavet koji je vojskovođa dao nekom božanstvu te su bile organizovane kao poseban festival nakon trijumfalne povorke. Međutim, kako je u najstarijem Rimu vojska gotovo svake godine početkom leta kretala u neki pohod, postalo je uobičajeno da se nakon njenog povratka u jesen priređuju takve igre, čak i kad nisu bile povezane s nekim posebnim trijumfom i kad nije bila izvojevana neka značajnija pobeda.[13] Mommsen pretpostavlja da su Rimske igre ustanovljene kao redovni godišnji festival tek povodom izbora prvih kurulnih edila 367. pne.,[14] među čijim je dužnostima bilo da se staraju o svečanim igrama (curatores ludorum sollemnium).[15] Naime, u najstarijim rimskim kalendarima, koji vuku poreklo iz doba decemvira,[16] svetkovine koje su se održavale kao deo Rimskih igara urezane su manjim slovima te stoga predstavljaju kasnije dodatke,[17] napravljene nakon 449. pne.; istovremeno, Livije spominje Rimske igre kao redovni godišnji festival 322. pne.[18] To znači da su u tom periodu (449‒322. pne.) ove igre konačno ustanovljene kao redovni godišnji festival, i to najverovatnije upravo 367. pne., kad su izvršene mnoge izmene u organizaciji državne uprave, Rimske igre produžene za još jedan dan, a kurulni edili postavljeni da ih nadgledaju.[13]
Sadržaj svetkovine
urediRimske igre počinjale su svečanom povorkom (pompa) do Jupiterovog hrama na Kapitolu, u kojoj su nošeni kipovi bogova,[19] a zatim je sledila utrka dvokolica, gde se na svakoj dvokolici, po homerskoj tradiciji, nalazio jedan vozač i jedan ratnik, od kojih je ovaj drugi na kraju staze iskakao i trčao.[20] Taj se običaj u Rimu praktikovao samo na Rimskim igrama. U jahačkoj disciplini svaki jahač vodio je na uzdama još jednog konja,[21] jer su Rimljani u najstarije doba, kako se čini, u boju koristili dva konja, kao Tarentinci u grčkom svetu.[22] Takvi su se jahači zvali desultores.[23] Najverovatnije je isprva od svake vrste organizovano samo jedno nadmetanje, a u svakom su se nadmetala samo dva takmičara,[24] "kako se može zaključiti iz činjenice da je u svim razdobljima u rimskim utrkama dvokolica učestvovalo samo onoliko dvokolica koliko je bilo partija; a njih je isprva bilo samo dve, bela i crvena".[25] Manji događaji na Rimskim igrama uključivali su pesničenje, plesanje, nadmetanje u jahačkoj veštini među omladinom (lusus Troiae) itd. Od 364. pne. uvedene su scenske igre, prvo u vidu pantomimičkog plesa uz flautu,[13][26] a na Rimskim igrama od 240. pne. to su bile prave dramske predstave.[26] Znamo da su 214. pne. ludi scaenici zauzimali ukupno četiri dana tokom festivala.[27] Zna se da je na Rimskim igrama 161. pne. prikazana Terencijeva komedija Formion.[28]
Reference
uredi- ↑ Sekst Pompej Fest, O značenju reči, s.v. Magnos Ludos.
- ↑ Tit Livije, Od osnivanja Grada, I, 35, 9.
- ↑ Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, VII, 71, 2.
- ↑ Ciceron, De divinatione, I, 26, 5.
- ↑ Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, VI, 95, 3.
- ↑ Tit Livije, Od osnivanja Grada, VI, 42, 12.
- ↑ Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXVI, 2, 4; Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXIX, 22, 1.
- ↑ Theodor Mommsen, Römische Forschungen, vol. II, Berlin, 1879, str. 54.
- ↑ Ciceron, Protiv Vera, I, 31.
- ↑ Ciceron, Druga Filipika, 43, 110.
- ↑ Ciceron, Protiv Vera, II, 52, 130.
- ↑ Corpus inscriptionum Latinarum, 1.401.
- ↑ 13,0 13,1 13,2 13,3 13,4 William Smith, William Wayte, G. E. Marindin, A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, 1890, s.v. Ludi Romani.
- ↑ Theodor Mommsen, Römische Forschungen, vol. II, Berlin, 1879, str. 53.
- ↑ Ciceron, O zakonima, III, 7.
- ↑ Theodor Mommsen, Die Römische Chronologie bis auf Caesar, Berlin, 1859, str. 30.
- ↑ Corpus inscriptionum Latinarum, 1.361.
- ↑ Tit Livije, VIII, 40, 2.
- ↑ M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. Ludi.
- ↑ Dionisije Halikarnašanin, Rimske starine, VII, 73, 3.
- ↑ Fest, O značenju reči, s.v. Paribus Equis.
- ↑ Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXV, 28, 8.
- ↑ Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXIII, 29, 5.
- ↑ Tit Livije, Od osnivanja Grada, XLIV, 9, 4.
- ↑ Theodor Mommsen, The History of Rome, vol. I, str. 301, nap. 1.
- ↑ 26,0 26,1 Simon Hornblower & Antony Spawforth, The Oxford Classical Dictionary, 3rd ed., 2003, s.v. "ludi".
- ↑ Tit Livije, Od osnivanje Grada, XXIV, 43, 6.
- ↑ M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. Phormio.