Viridiana je špansko-meksički crno-bijeli igrani film snimljen 1960. u režiji Luisa Buñuela, poznat po tome što se često navodi kao najuspješnije ili jedno od najuspješnijih ostvarenja njegove filmografije.

Viridiana
poster
RežijaLuis Buñuel
ProducentGustavo Alatriste
ScenarioJulio Alejandro
Luis Buñuel
PredložakHalma; autor:
Benito Pérez Galdós
UlogeSilvia Pinal
Francisco Rabal
Fernando Rey
Margarita Lozano
MuzikaGustavo Pittaluga
Wolfgang Amadeus Mozart
Georg Friedrich Handel
Ludwig van Beethoven
MontažaPedro del Rey
DistribucijaFilms Sans Frontières
Datum(i) premijere
5. 1961 (1961-05) (Cannes)
Trajanje90 min.
Zemlja Španija
 Meksiko
Jezikšpanski

Predstavlja adaptaciju romana Halma španskog književnika Benita Pereza Galdosa, a po žanru se smatra kombinacijom drame i crne komedije. Naslovna protagonistica, čiji lik tumači Silvia Pinal, je novakinja katoličkog reda koja se tik pred zaređenje dolazi u posjet svom bogatom ujaku (čiji lik tumači Fernando Rey) gdje postaje predmetom njegove bizarne požude. Radnja prikazuje kako sticajem okolnosti nasljeđuje njegovo imanje te umjesto odlaska u samostan odlučuje činiti dobra djela, ali kako će njeni napori u tom smjeru imati neočekivano loše posljedice.

Dvije godine prije Viridiane je Buñuel, također po Galdosovom predlošku, u Meksiku snimio film Nazarín. Njegov je sadržaj u dijelu javnosti bio protumačen kao pro-katolički, a što je bilo dovoljno da Buñuelove mlade španske kolege uspiju nagovoriti predstavnike Francovog režima da tada već uglednom sineastu omoguće povratak i rad u domovini, i tako okončaju nekoliko decenija egzila izazvanog njegovom ljevičarskom reputacijom i podršci Republici u građanskom ratu. Buñuel je, međutim, iskoristio priliku da na subverzivan način prikaže naličje tadašnjeg španskog društva, odnosno establishmenta, i to kroz niz crnohumornih, i gotovo nadrealno grotesknih scena, kao i implicitno korištenje motiva incesta, silovanja i grupnog seksa.

Kako bi osigurao prikazivanje, Buñuel je službenim španskim cenzorima dostavio skraćenu verziju, ali je na festival u Cannesu dostavio integralnu. Ona je, pak, izazvala oduševljenje kod kritičara, ali je zgrozila španske cenzore i vlasti, te je film u Španiji prikazan tek 1977. godine, dvije godine nakon Francove smrti. Film je dobio žestoke kritike i od strane službenog vatikanskog glasila L'Osservatore Romano koji ga je nazvao "blasfemičnim".

Uloge uredi

Vanjske veze uredi