Sankovići
Sankovići (u pisanim izvorima Bogopanci, Draživojevići, Miltenovići i Sankovići) su vlastela čija istorija može se pratiti od 1306. do 1404. godine.
Početkom 14. stoljeća Bogopanci djeluju na području Nevesinja, najvjerojatnije kao nasljedni župani Purčića. Obiteljsko groblje i vjerojatno najstarije sjedište Sankovića nalazilo se u selu Biskupu, na teritoriju Komske župe. Nedaleko od Biskupa, u selu Zaborani, na krajnjem sjevernom dijelu Nevesinjskog polja, nalazio se dvor Sankovića. [1]
Prvi poznati član ove obitelji je Dražen ili Dražin Bogopenac iz Nevesinja, koji je zajedno sa braćom i rođacima i dvadesetak svojih ljudi, oko 20. svibnja 1306. godine učestvovao u pljački dubrovačkog trgovca Držića. U pisanim izvorima spominju se još i Branislav Bogopenac (1352. godine) i Vidomir (1335. godine). Draženov sin Milten, prvi put se spominje 1332. godine u funkciji člana bosanskog državnog vijeća i svjedoka na povelji bana Stjepana II. Osim u Nevesinju i Zagorju, imao je posjede na području Konavalja i južnog Huma.[2]
Miltena je naslijedio njegov sin Sanko. Kao visoki državni funkcioner sa titulom kaznaca (najviše dvorsko zvanje), učestvuje u radu velikaškog zbora, te kao vješt političar uvećava moć i posjede u Dabar, Popovo, Humsko primorje i dio Konavalja. 1336. godine, zajedno sa ocem Miltenom, odmeće se od bana Stjepana i pristaje uz srpskog kralja Dušana. Od 1366. do 1367. godine pridružuje se ustanku bosanske vlastele protiv bana Tvrtka. Dubrovački kroničar Resti piše da je kaznac Sanko poginuo u boju protiv župana Nikole Altomanovića 1370. godine, dok drugi tvrde da je umro 1372. Godine.
Drugi Miltenov sin Gradoje od 1371. do 1373. godine je zauzeo župansko prijestolje u Nevesinju i Trusini. Zadnji put se spominje 1391. godine. Miltenova kćerka Radača bila je udata za trebinjskog župana Nenca Čihorića. Pred kraj života se zamonašila i uzela ime Polihranija. Njen grob sa stećkom i natpisom nalazi se u Veličanima kod Trebinja.
Poslije Sankove smrti župansko prijestolje je pripalo njegovom sinu Bjeljaku, koji je proširio feudalnu vlast u cijelom Humskom primorju, Konavljima i Vitaljini. Prvi put se spominje 1358. godine kada se ženio, a zadnji put 1391. godine kada mu je kao teškom bolesniku dolazio liječnik iz Dubrovnika. Bio je član Velikaškog vijeća i bliži savjetnik kralja Tvrtka.
Drugi Sankov sin bio je knez, a zatim vojvoda Radič. Zajedno sa Bjeljakom 1391. godine pokušava Dubrovčanima prodati Konavlje i Vitaljinu te biva zarobljen, sve do 1398. godine.[3] U tom periodu njegova prva supruga Goisava je često boravila u Dubrovniku, gdje je od Vlade primala financijsku pomoć. Iz pisanih izvora može se zaključiti da je Goisava umrla između 19. maja 1398. godine i 3. studenog 1399. godine.
Nakon oslobađanja Radič postaje vrlo aktivan na političkom planu, u borbama oko prijestolja koje su potresale bosansku državu.[4] 1404. godine je na strani kralja Ostoje koji je upravo bio zbačen sa prijestolja. Radičev protivnik Sandalj Hranić Kosača je ponovno zarobio Radiča i zaposjeo čitavu njegovu oblast.[5] Radič umire ubrzo poslije zarobljavanja, 1404. godine. Sa njegovom smrću prestaju sve vijesti o ovome vrlo utjecajnom i razgranatom vlasteoskom rodu.[6]
Literatura uredi
- Sima Ćirković, Beograd 1964 -Istorija srednjovjekovne bosanske države
Reference uredi
- ↑ Nekropola Biskup
- ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Paula Kaulić: ŠIRENJE DUBROVAČKE REPUBLIKE NA PROSTOR KONAVALA”. Sveučilište u Zadru, Zadar 1961.. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Adis Zulić: Uspješni i neuspješni pokušaji širenja Dubrovnika na bosanske teritorije”. Univerzitet u Sarajevu – Institut za historiju, Sarajevo 2019.. Pristupljeno 9. 11. 2023.
- ↑ „Amer Maslo: Slavni i velmožni gospodin knez Pavle Radinović - Završni magistarski rad”. UNIVERZITET U SARAJEVU -FILOZOFSKI FAKULTET -ODSJEK ZA HISTORIJU Sarajevo, 2018.. Pristupljeno 9. 11. 2023.
- ↑ „Sanković”. Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 2021.. Pristupljeno 9. 11. 2023.