Keramika (materijal) – razlika između verzija

 

==Svojstva==

Zbog svojih ionskih i kovalentnih veza, ''keramika'' je obično tvrda, krta, ima visoku temperaturu taljenja, nisku električnu i toplinske vodljivosti, dobru kemijsku i toplinsku stabilnost i visoku tlačnu čvrstoću.

Keramike mogu biti jednostavni monofazni materijali ili složeni materijali. Najčešći tip ''monofazne keramike'' su ''[[aluminij|aluminijev]] [[oksid]]'' Al₂O₃ i ''[[magnezij|magnezijev]] [[oksid]]'' MgO. Složeni (višeslojni) keramički materijali su ''kordierit'' (magnezijijev alumosilikat), ''forsterit'' (magnezijijev silikat). Prema makrostrukturi postoje tri tipa keramike: kristalična sa staklenom matricom, kristalična (nekad se naziva holokristalna) i stakla.<ref>J. A. Vaccari: Materials handbook, 15th edition, 2002, McGraw Hill</ref>

 

==Primjena keramike==

''Keramički materijali'' se imaju široku primjenu; od izrade građevinarskih opeka, crjepova, sanitarne opreme, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga ložišta, vjetrobrana i stakala vozila, svjećica motora, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih memorija. I svemirska letjelica [[Space Shuttle]] ima toplotnu izolaciju od 25 000 lakih poroznih keramičkih pločica, koje joj štite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.

 

==Povijest i razvoj keramike==

Razvoj keramike možemo pratiti od [[paleolit|paleolita]], i pojave najstarijih kultura, iz paleolitskog lončarstva razvila se današnja suvremena keramika.

Danas poznajemo slijedeće vrste keramike;

*[[Porculan|porculan]].

 

*[http://www.azom.com/details.asp?ArticleID=2123 Advanced Ceramics] – Razvoj, Podjela, Osobine, Izrada, Pečenje, Završna obrada i oblikovanje keramike (na engleskom)

 

==Izvori==

{{reference}}

 

[[Kategorija:Materijali]]