Razvoj kanona Novog zavjeta – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Red 7:
 
== Razvoj Novog zaveta ==
 
Obrazovanje hrišćanskog kanona bio je dug i komplikovan proces. Prvi hrišcani su već započeli sa jednim kanonom, jerbo su prihvatali knjige [[Tanah|jevrejske Biblije]], koja ni sama tada još nije bila završen „[[kanon]]". Za pisce Novog zaveta, uključujući i prvog autora, [[apostol Pavle|Pavla]], izraz „sveto pismo" odnosio se na jevrejsku Bibliju.<ref name="Ehrman">[http://www.scribd.com/doc/60185745/Bart-Ehrman-Isus-to-nije-rekao Bart Ehrman - Isus to nije rekao] (scribd)</ref> Izgleda da ni [[Klement Rimski]] (oko [[95]].) ne poznaje pojmove ''Stari'' i ''Novi zavjet'', već zna samo za jedan ''Savez''.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>
 
Linija 44 ⟶ 43:
 
== Kriteriji ==
 
Kakvim kriterijima su se rukovodili crkveni oci koji su formirali listu novozavetnih spisa? Prvo, bilo je važno da se u Novi zavet uvrste dela koja su pisali sami [[apostoli]] ili njihovi bliski saradnici. Ako je neki tekst, s izvesnim pouzdanjem, pripisivan apostolu, on bi bio uvršten u kanon. Tu je čak i lično poznanstvo s apostolom bilo od značaja za sastavljače: [[apostol Marko|Marko]] ili [[apostol Luka|Luka]] nisu bili direktni [[Isusovi učenici]], ali pošto ih tradicija dovodi u vezu s Petrom i Pavlom, tekstovi pripisani njima su prihvaćeni kao autoritativni. Pošto je, prema crkvenoj tradiciji, treće evanđelje i Dela apostolska sastavio Pavlov saradnik Luka, to je moralo biti uvršteno. Marko, s druge strane, nije bio Hristov apostol, ali je, prema tradiciji, bio Petrov tumač i pratilac, pa se tako u Novom zavetu našlo i evanđelje pripisano Marku. Za priređivače hrišćanske Biblije bilo je veoma važno i da je izabrani dokument, po sadržaju i tematici, bio u skladu s temeljnim načelima hrišćanskog religijskog učenja. Ta „ideološka podobnost“ nekog dokumenta određivana je na osnovu njegove prilagođenosti tzv. kanonu istine ili pravilu vere. Tu se, konačno, moralo uzeti u obzir i to da li je neko delo često korišćeno i popularno u ranoj hrišćanskoj crkvi. Iako su, na primer, neki crkveni autoriteti smatrali da Jovanovom Otkrivenju i Poslanici Jevrejima nije mesto u Novom zavetu, oba spisa su prihvaćena zbog toga što su se još od najranijih vremena upotrebljavala u crkvi.<ref>[http://www.scribd.com/doc/68546261/Religije-sveta-budizam-hri%C5%A1%C4%87anstvo-islam Religije sveta: budizam, hrišćanstvo, islam]</ref>
 
Linija 58 ⟶ 56:
* [[Apokrif]]
 
== VanjskeEksterni vezelinkovi ==
* [http://www.ntcanon.org/ The Development of the Canon of the New Testament]
 
[[Kategorija:Novi zavjet]]
[[CategoryKategorija:Historija kršćanstva]]
[[CategoryKategorija:Rano hrišćanstvo]]
 
[[da:Det Nye Testamentes kanon]]