Ivan Lučić – razlika između verzija

Ivan Lučić prvi je hrvatski povjesničar koji kritički prilazi i koristi povijesne izvore: isprave i [[Kronika|kronike]], natpise i oporuke. U [[metodologija|metodologiji]] povjesničarskoga rada visoko natkriljuje vrijeme u kojem je živio i djelovao. Njegovo [[Historiografija|historiografsko]] djelo odiše ljubavlju prema zavičaju i domovini. Nije nimalo slučajno što je bio vezan s obitelji Zrinskih, te ih uvjerio da potječu od znamenitih [[Bribir|bribirskih]] knezova Šubića, a ne od rimskih aristokrata, što je bio pokazatelj ksenomanije onoga doba. Dopisivao se i s mnogim [[Dubrovnik|Dubrovčanima]], posebice sa [[Stjepan Gradić|Stjepanom Gradićem]], ravnateljem [[Vatikanska biblioteka|Vatikanske biblioteke]]. Njegova brojna pisma odaju osobnu vrsnoću i kao čovjeka i kao književnika, a vrijedan su prilog poznavanju njegova vremena. Ostvareno lapidarnim i jasnim stilom, kao i utemeljeno na kritičkim prosudbama, Lučićevo je djelo kamen temeljac moderne hrvatske historiografije. Ono što su Marko Marulić i [[Marin Držić]] za [[Hrvatska književnost|hrvatsku književnost]], [[Bartol Kašić]] za [[hrvatski jezik]] i jezikoslovlje - to je Ivan Lučić za hrvatsku povjesnicu. Pravi početak i istinsko postignuće.

 

*[http://public.srce.hr/hpm/p0248002.htm Blaeu i Lucius: Karta Ilirika]