Igor Stravinski – razlika između verzija

 

== Biografija ==

=== Rusija ===

[[Datoteka:Stravinsky Nijiinsky.jpg|thumb|160px|Mladi Stravinski sa [[Vaclav Nižinski|Vaclavom Nižinskim]].]]

 

=== Švicarska ===

Stravinski je [[1910]]. otputovao u [[Pariz]] kako bi gledao premijeru ''Žar-ptice''. Nedugo zatim pridružila mu se i njegova obitelj, te su odlučili da će ostati na zapadu jedno vrijeme. Preselio se u [[Švicarska|Švicarsku]], gdje je ostao do [[1920]]., i to, izmjenično, u mjestima [[Clarens]] i [[Lausanne]]. U tom periodu, skladao je još 3 djela za ''Ballets Russes'' - ''[[Petruška|Petrušku]]'' ([[1911]].), napisanu u [[Lausanne]]i, ''[[Posvećenje proljeća]]'' ([[1913]].) i ''[[Pulcinella (balet)|Pulcinellu]]'', oba napisana u Clarensu.

 

 

=== Francuska ===

Godine [[1920]]. preselio se u [[Francuska|Francusku]]. Nakon kratkog boravka u blizini [[Pariz]]a, on i njegova obitelj preselili su se na jug Francuske gdje su ostali do [[1934]]., kada se ponovno vraćaju u Pariz gdje se smještaju u rue Fabourg St.-Honoré. Stravinski je kasnije rekao da mu je to bila poslijednja i najtužnija europska adresa na kojoj je boravio. Dok je tu boravio, tuberkuloza njegove supruge prešla je na njegovu najstariju kći Ludmilu i na njega samoga. Ludmila je preminula [[1938]]., a Katerina sljedeće godine. Dok je Stravinski boravio u bolnici, gdje je liječen 5 mjeseci, preminula mu je i majka. Stravinski je već tada imao kontakte u [[SAD]]-u. Tada je radio na simfoniji u C-molu za Čikaški simfonijski orkestar i pristao je predavati na [[Harvard]]u tijekom školske godine [[1939]]/[[1940|40]]. Kada je u rujnu izbio [[Drugi svjetski rat|rat]], otputovao je u [[SAD]]. Na početku je živio u [[Hollywoodu]], no [[1969]]. seli se u [[New York (grad)|New York]].

[[Datoteka:Stravinskygrave.jpg|200px|thumb|left|Grob Igora Stravinskog na groblju [[San Michele (groblje)|San Michele]].]]

=== Sjedinjene Američke Države ===

Stravinski je nastavio sa životom u SAD-u od [[1939]]. pa sve do smrti [[1971]]. Državljanstvo je dobio [[1945]]. Priča kako ga je dobio dosta je zanimljiva. Kada je sa 58 godina došao SAD i otišao u ured za dobivanje državljanstva, službenik ga je pitao za prezime. Stravinski je rekao da se prezima ''Stra-vin-ski'' pazeći na naglasak svakog sloga. Kada je službenik zapisao prezime, nasmiješio se i rekao: ''Znate, mogli biste ga i promijeniti.''<ref>[http://www.anecdotage.com/index.php?aid=11406 Stravinski i državljanstvo]</ref> Stravinski se navikao na život u Francuskoj, no preseljenje u SAD u dobi od 58 godina bila je velika promjena. Jedno vrijeme držao je krug prijatelja emigranata iz Rusije, no eventualno je shvatio da to neće ograditi njegov intelektualni i profesionalni život u SAD-u. Kada je planirao napisati operu sa [[Wystan Hugh Auden|Wystanom Hughom Audenom]], potreba da se bolje upozna sa engleskim jezikom poklopila se sa njegovim susretom sa dirigentom i glazbenikom Robertom Craftom. Craft je živio sa Stravinskim sve do skladateljeve smrti,<ref>Suživot dvaju skladatelja ne znači da su bili u homoseksualnom odnosu, da se netko od čitatelja ne bi doveo u dilemu. Stravinski i Craft su oboje heteroseksualne orijentacije.</ref> te mu je pomagao gao interpretator, kroničar, pomoćni dirigent i pomagač u mnogim glazbenim i socijalnim zadacima.

 

 

== Osobnost ==

Stravinski je prezentirao neiscrpnu želju da istražuje umjetnost, književnost i život. Ta želja se manisfestirala u dosta njegovih pariških kolaboracija. Ne samo da je bio principalni skladatelj za [[Sergej Dijagiljev|Dijagiljevljev]] ''Ballets Russes'', nego je surađivao i sa umjetnicima kao što su [[Pablo Picasso]] (''[[Pulcinella (Stravinski)|Pulcinella]]''), [[Jean Cocteau]] (''[[Edipus rex]]'') i [[George Balanchine]] (''[[Apollon Musagète]]'').

 

 

== Stilistički periodi ==

Većina djela Igora Stravinskog može se svrstati u tri stilistička perioda u koje se njegova karijera može podijeliti.

 

=== Ruski period ===

Prvi od značajnijih stilskih perioda Igora Stravinskog (isključujući neka manja ranija djela) je označen sa tri [[balet]]a koje je napisao za [[Sergej Dijagiljev|Sergeja Dijagiljeva]]. Ovi baleti imaju dosta sličnih karakteristika: napisane su za jako velik orkestar, koriste ruske narodne teme i motive i nose znakove imaginativnih nota i instrumentacije [[Nikolaj Rimski-Korsakov|Rimski-Korsakova]]. Unatoč ovome, pokazuju znatan stilistički razvoj: od stliskih nacrta Rimski-kosrakova iz ''Žar-ptice'', pa do važnosti bitonalnosti u ''[[petruška|Petruški]]'', te sve do brutalnih [[polifonija|polifonskih]] disonanca u ''[[Posvećenje proljeća|Posvećenju proljeća]]''.

 

 

=== Neoklasični period ===

Sljedeća faza u Stravinskijevoj karijeri, koja je malo zasjenila prijašnju, obilježena je sa dva djela: ''[[Pulcinella (Stravinski)|Pulcinella]]'' ([[1920]].) i ''[[Oktet za puhačke instrumente (Stravinski)|Oktet za puhačke instrumente]]'' ([[1923]].). Oba djela sadrže ono što je postalo glavna kvaliteta ovog perioda, tj. Stravinskije povratak na klasicističku glazbu [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozarta]], [[Johann Sebastian Bach|Bacha]] i njihovoh suvremenika. Taj "[[neoklasicizam|neoklasicistički]]" stil uključivao je napuštanje velikih [[orkestar]]a koje su zahtjevali baleti. U tim djelima, napisanih u periodu od [[1920-ih]] pa do [[1950-ih]], Stravinski se uglavnom okreće puhačkim instrumentima, [[klavir]]u, te [[Vokalna glazba|vokalnoj]] i [[komorna glazba|komornoj glazbi]]. ''Simfonije puhačkih instrumenata'' i ''simfonija psalama'' su među najboljim djelima napisanih za puhala.

 

 

=== Serijski period ===

Tek nakon smrti [[Arnold Schönberg|Arnolda Schönberga]] [[1951]]. Stravinski počinje koristiti [[dodekafonija|dodekafoniju]], sustav od 12 tonova, koji je Schönberg razvio u svojim djelima. Stravinski je imao pomoć pri razumijevanju i prebacivanju na dodekafoniju od strane svog suradnika i prijatelja [[Robert Craft|Roberta Crafta]], koji je već davno advokatirao promjenu. Sljedećih 15 godina provedene su u piasnju djela tim stilom.

 

 

=== Neoklasicizam ===

Stravinski nije bio prvi zagovornik [[neoklasicizam|neoklasicizma]]. Njemački skladatelj [[Richard Strauss]] je jedan od ranijih primjera, (skladao je mozartijansku operu ''[[Der Rosenkavalier]]'' [[1910]]., kada je Stravinski tek započinjao sa svojim ruskim periodom, a zanimljivo je da su noviji proučavatelji Straussa negirali da je ''Rosenkavalier'' neoklasično djelo) dok su drugi, kao [[Max Reger]], skladali u [[Johann Sebastian Bach|Bachovom]] stilu puno prije nego je Stravinski počeo skladati u tom periodu. Neoklasični stil će kasnije biti adaptiran od strane mnogih skladatelja kao nešto drugačije od Dariusa Milhauda i [[Aaron Copland|Aarona Coplanda]]. [[Sergej Prokofjev]] je jednom otpilio Stravinskog zbog njegovih neoklasičnih manirizama, iako suosjećajno, jer je sam Prokofjev koristio takav stil u svojoj [[1. simfonija (Prokofjev)|1. ''klasičnoj'' simfoniji]] iz [[1916]]/[[1917|17]].

 

 

=== Citati i pastiš ===

Kako korištenje glazbenih citata nije ni na koji način bilo novo, Stravinski je skladao djela koja elaboriraju na individualnim djelima ranijih skladatelja. Primjer ovoga je njegova ''[[Pulcinella (balet)|Pulcinella]]'' iz [[1920]]., u kojoj je kao izvorni materijal koristio glazbu [[Giovanni Battista Pergolesi|Giovannia Battiste Pergolesija]], dijelom je izvorno citirajući, a dijelom je izmjenjujući. Tu tehniku je usavršio [[1928]]. u baletu ''[[Vilin poljubac]]'', koja je bazirana (najviše na klavirskim djelima) [[Petar Iljič Čajkovski|Petra Iljiča Čajkovskog]].

 

 

=== Korištenje narodnog materijala ===

U XX. stoljeću postojali su skladatelji koji su skupljali i uvečavali svoju [[narodna glazba|narodnu glazbu]] i koristili je u svojim djelima. Istaknutiji primjeri su [[Béla Bartók]] i [[Zoltán Kodály]]. No u ''Posvećenju proljeća'' vidimo da Stravinski ponovno doprinosi u svom korištenju narodnih materijala. On te materijale skida do njihovih najosnovnijih obrisnih linija, samo melodija, i često ih izobliči do neprepoznatljivosti sa dodatnim notama, inverzijama, diminucijama i drugim tehnikama. To je napravio tako dobro, da su tek u novijim studijama, kao što je ''Stravinski i ruske stradicije'' Richarda Taruskina, analitičari otkrili originalni izvorni materijal za neke dijelove glazbe iz ''Posvećenja proljeća''.

 

=== Orkestralne inovacije ===

Kasno [[19. stoljeće|XIV]]. i rano [[20. stoljeće|XX. stoljeće]] bilo je idealno vrijeme za orkestralne inovacije. SKladatelji kao [[Anton Bruckner]] i [[Gustav Mahler]] su uvelike hvaljeni zbog njihove vještine pisanja za osrednje. Na njih je utjecalo proširenje tradicionalnog klasičnog [[orkestar|orkestra]] od strane [[Richard Wagner|Richarda Wagnera]] kroz njegovo korištenje velikih sila i neobičnih instrumenata.

 

 

== Snimke ==

Stravinski je snimke smatrao vrlo praktičnim i korisnim sredstvima za sačuvanje njegovih misli o interpretaciji vlastite mu glazbe. Kao dirigent vlastite glazbe, snimke je uglavnom stvarao za Columbia Records, počevši [[1928]]. sa izvedbom originalne suite iz ''Žar-price'' i završavajući [[1967]]. suitom iz [[1945]]. iz istog baleta. Za vrijeme [[1940-ih]] napravio je par snimki za RCA Records u [[Los Angeles]]u.

 

== Djela ==

:''Vidi [[Popis djela Igora Stravinskog]]''

 

 

== Bilješke ==

{{Reference}}

 

{{commonscat|Igor Stravinsky}}

* [http://www.superopera.com/mp3/therecital/therecital.htm Snimak prva tri pokreta ''Petruške'' -klavir- izvodi Alberto Cobo]