Hồ Chí Minh – razlika između verzija

 

== Revolucionarni rad ==

Već godinu dana kasnije ([[1924]].) putuje u [[grad]] [[Guangzhou]] (pokrajina [[Kanton (pokrajina)|Kanton]] u južnoj Kini) koji kontroliraju kineski komunisti. Tu uči vijetnamske izbjeglice revolucionarnim tehnikama, ali [[1927]]. kineski nacionalisti osvajaju vlast u Guangzhou i Ngyuen se vraća u [[SSSR|Sovjetski Savez]]. Sljedeće godine putuje u [[Bruxelles]] i Pariz te potom u [[Sijam]] gdje provodi dvije godine kao predstavnik Kominterne u [[Jugoistočna Azija|jugoistočnoj Aziji]]. Potom [[1930]]. godine predsjeda utemeljenju [[Indokineska komunistička partija|Indokineske komunističke partije (IKP)]] i predlaže program stranke koji je usvojen većinom glasova. Kao ciljevi stranke u program su uvršteni - zbacivanje francuske vlasti, uspostava nezavisnog Vijetnama pod vlašću narodne vlade, [[nacionalizacija]] gospodarstva, zemljišna reforma, uvođenje osmosatnog radnog dana, jednako pravo naobrazbe i poništenje javnih dugova. U međuvremenu kolaps [[Burza u New Yorku|njujorške burze]] nagriza Vijetnam. Plaće se smanjuju za 50%, a [[nezaposlenost]] raste za 33%, a [[štrajk]]ovi radnika sve su češći, dok seljaci prosvjeduju tražeći reforme. Vlasti se ne očituju na zahtjeve stanovništva i dolazi do ustanka. Seljaci preuzimaju vlasti u nekim područjima, te uz pomoć mjesnih IKP aktivista, proglašavaju [[Sovjeti|sovjete]]. U rujnu 1930. vlasti odgovoraju na pobunu šaljući [[Legija stranaca|Legiju stranaca]] koja guši [[ustanak]]. Vlasti uhićuju više od 1000 osumnjičenika, od kojih oko 100 dobiva dugogodišnje zatvorske kazne. Osam, od kojih su neki bili čelni ljudi IKP-a, smaknuti su. Nguyen bježi u [[Hong Kong]] te nastavlja svoje djelovanje kao predstavnik Kominterne u jugoistočnoj Aziji gdje ga [[1931]]. uhićuje britanska policija. U zatvoru ostaje do [[1932]]. godine kada je pušten na slobodu te putuje u Moskvu gdje studira na [[Lenjinov institut|Lenjinovom institutu]].

 

== Zadnji dani ==

Početkom 1960.-ih Ho Ši Min je sve bolesniji zbog problema sa srcem. Bolest se okončava [[2. rujna]] [[1969]]. godine kada umire od srčanog udara. Pokopan je u parku u kojem je [[1964]]. godine pred pola milijuna ljudi čitao Deklaraciju o nezavisnosti Vijetnama. Prema službenim procjenama na sahranu je došlo 10.000 ljudi i svi su, u znak žalosti, nosili crne vrpce. Zbog Ho Ši Minove smrti zaraćene su strane dogovorile primirje u trajanju od 72 sata. Nakon oslobođenja cijelog Vijetnama u čast Ho Ši Minu bivši glavni grad Južnog Vijetnama Sajgon nosi njegovo ime.

 

{{Osobe Hladnoga rata}}