Grčko-turski rat (1919–1922) – razlika između verzija

== Pozadina sukoba ==

==== Geopolitički okvir sukoba ====

Geopolitički kontekst sukoba proizlazi iz posljedica [[Prvi svjetski rat|Prvog sjetskog rata]], kao i u činjenici da je [[Otomansko Carstvo]] bilo uključeno u [[Bliski istok|Blisko istočne]] intrige. [[Grci]] su dobili naredbu da se iskrcaju u [[Izmir|Smirnu]] ([[turski]]: [[Izmir]]) od stane [[Antanta|Antante]], kao dio dogovora o podjeli [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]]. Za vrijeme tog sukoba, [[Otomansko Carstvo]] se potpuno urušilo, i bilo prisiljeno od strane pobjedničke [[Antanta|Antante]], potpisati [[Mirovni sporazum u Sèvresu]] 10. augusta [[1920]].

Bilo je puno tajnih sporazuma koji su uključivali komadanje [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]], nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].

 

==== Grčka zajednica u Anadoliji ====

Jedan od glavnih argumenata [[Grčka|Grčke]] vlade za upućivanje vojne ekspedicije u [[Mala Azija|Malu Aziju]], bila je i brojna Grčka zajednica u [[Anadolija|Anadoliji]].

[[Grci]] [[Jonjani]] naselili su [[Mala Azija|Malu Aziju]] oko [[Lidija|Lidije]], još za [[antika|antike]]. [[Grčke kolonije]] u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], bile su značajan dio

 

==== Grčki nacionalizam ====

Jedan od velikih pokretača rata bila je grčka nacionalističko - [[iredentizam|iredentistička]] '''[[Megali Idea]]''' (Velika Ideja), zapravo jedna vrsta ponovnog uskrsnuća [[Bizant|Bizantskog carstva]], na obje obale [[Egejsko more|Egejskog mora]].

U vrijeme [[Grčki rat za nezavisnost|grčke borbe za nezavisnost]] od [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]] ([[1830]].), - Megali Idea, igrala je veliku ulogu u grčkoj politici i nacionalnoj svijesti.

 

== Vojne operacije ==

Vojni aspekt sukoba otpočeo je ''Sporazumom o prekidu vatre iz Mudrosa''. Grčko-turski rat se može podijeliti u tri perioda.

* ''Prvi dio'', (od maja, [[1919]]. do novembra [[1920]].), uključuje iskrcavanje [[Grčka|grčke]] vojske u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] i njezino učvršćivanje po obali [[Egejsko more|Egeja]].

* ''Drugi dio'' trajao je od oktobra [[1920]]. do juna [[1921]]., njega su karakterizirale [[Grčka|grčke]] ofanzivne vojne operacije.

 

==== Grčka ljetna ofenziva 1920. ====

U ljeto [[1920]]., [[Grčka vojska|grčka vojska]] poduzela je seriju uspješnih napada u pravcu doline [[Meander]] (Menderes), ''Peramosa'' i ''Filadelfije''. Ciljevi ove ofenzive bili su osiguranje strateške dubine za obranu Smirne( [[Izmir|Izmira]] ) i njezine okolice. Na kraju te kampanje [[Grci|Grci]] su povećali svoj okupacioni teritorij u [[Anadolija|Anadoliji]].

 

 

==== Grčka ekspanzija, oktobar [[1920]]. ====

U oktobru,1920., [[Grčka vojska|grčka vojska]] napredovala je unutrašnjost [[Anadolija|Anadolije]] uz podršku [[David Lloyd George|Lloyda George]], koji je time želio povećati pritisak na [[Turci|Turke]] da potpišu [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]]. Ova avantura otpočela je za liberalne vlade [[Elefterios Venizelos|Elefteriosa Venizelosa]], koji je ubrzo je izgubio izbore i vlast i zamjenjen je ''Dimitriosom Gounarisom'', koji je unaprijedio neiskusne monarhističke [[oficir]]e na glavno komandirajuće pozizicije.

Kralj ''Konstantin I''. osobno je preuzeo komandu nad vojskom iz Smirne ([[Izmir]] ). Strategijski ciljevi ovih operacija bili su poraziti Turske nacionaliste i prisiliti [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafu Kemala Atatürka]], na mirovne pregovore. Grci, su bili brojniji i modernije opremljeni i željeli što brži sukob sa slabo opremljenom turskom vojskom.

 

==== Smrt kralja Aleksandra i odstupanje premijera [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]], oktobar [[1920]]. ====

U oktobru ''1920''. ''kralj Aleksandar'' je umro zbog ugriza svog kućnog ljubimca - ''majmuna''. Taj incident zove se ''majmunski ugriz koji je promijenio grčku povijest''. [[Elefterios Venizelos|Venizelos]] je i tako želio republiku i to jedva dočekao da ukine monarhiju. Nakon smrti kralja Aleksandra, zakazani su novi izbori za 1. novembar [[1920]]., ubrzo je izbio sukob između pristaša [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i onih novog pretendenta za grčkog kralja Konstantina. Rat je natjerao mnoge Grke da promjene mišljenje, i glasaju za promjene. Na veliko iznenađenje mnogih, Venizelos je dobio samo 118 od mogućih 369 mjesta. Veliki poraz primorao je [[Elefterios Venizelos|Venizelosa]] i brojne njegove bliske suradnike da napuste zemlju. Nova vlada pripremila je plebiscit za povratak kralja Konstantina. Plebiscitom je kralj pozvan da se vrati u domovinu, a grčka vojska koja je trebala štititi Smirnu i [[Egejsko more|Egejsku]] obalu uputila se na ofenzivu na [[Ankara|Ankaru]].

 

==== Prva bitka kod Inenija, decembar 1920. ====

U decembru [[1920]]. Grci su dospjeli do Eskişehira. Naišavši na snažan otpor, vratili su se na prvobitne pozicije. Na početku [[1921]]. Grci su obnovili svoje napade, ali su opet naišli na snažan otpor turskih nacionalista, koji su se borili neuporedivo bolje i motiviranije i bili opremljeni poput regularne vojske.

Grčka strateška inicijativa je prvi put zaustavljena u ''Prvoj bitci kod Inenija'' (11. janura [[1921]].) Taj razvoj događaja naveo je Saveznike da predlože na osnovi [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazuma iz Sèvresa]], ''Konferenciju u Londonu'' gdje su i obje turske strane bile prisutne; Turski revolucionari ( koji [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]] nisu priznavali), kao i Otomanska vlada. I pored toga što su postignuti neki dogovori sa [[Italija|Italijom]], [[Francuska|Francuskom]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanijom]], odluku nije podržala Grčka vlada koja je vjerovala da i dalje ima stratešku inicijativu i da će nakon ofenzive pregovarati sa jačih pozicija.

Ipak glavni razlog [[Grčka|grčkog]] poraza bio je loše planiran strategijski cilj cijele te vojne avanture. [[Grčka]] vojska nije oskudjevala jedino u motiviranom ljudstvu, ali u svemu drugom jest, zbog siromašne privrede koja nije mogla izdržati tako dugu mobilizaciju ljudi. Uskoro je [[grčka]] okupaciona vojska, dosegla je svoj limit u logistici i počela pokazivati ozbiljne slabosti proizašle iz držanja tako velike teritorije. [[Grčka]] ekspediciona vojska trpjela je i stalne napade od strane [[turska vojska|turskih regularnih]] ali i brojnih dobrovoljačkih milicija (iregularnih snaga).

==== Zatišje - mart 1922. ====

Kad su im propali vojni pokušaji, [[Grci]] su stali apelirati na [[Antanta|Saveznike]] za pomoć, ali na početku 1922. [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanci]], [[Francuzi]] i [[Talijani]] odlučili su da [[Mirovni sporazum u Sèvresu|Sporazum iz Sèvresa]], nije moguće više održati, i da ga se mora revidirati. Nakon te odluke, stali su potpisivati separatne sporazume i napuštati svoje pozicije po [[Turska|Turskoj]], i ostavili [[Grci|Grke]] same.

U martu, [[1922]]. Saveznici su predložili primirje, ali [[Mustafa Kemal Atatürk]] osjećao je da ima strategijsku prednost, i odbio svake pregovore sve dok su god Grci u [[Anadolija|Anadoliji]]. Nastavio je sa reorganizacijom [[Turska vojska|turske vojske]] i pripremama za konačnu protuofenzivu na [[Grci|Grke]].

==== Turski protunapad - august 1922. ====

Turci su otpočeli sa svojim protunapadom 26. augusta, taj događaj oni zovu ''Velika ofenziva'' ([[turski]]: Buyuk Taaruz). Većina grčkih obrambenih pozicija bila je pregažena već 26. augusta, slijedeći dan pao je grad ''Afijon''. 30. augusta [[grčka vojska|grčka vojska]] pretrpila je odlučujući poraz u bitci kod [[Dumlipinar|Dumlipinara]], sa zarobljenom ili izbačenom polovicom vojske, i sa potpunim gubitkom opreme. Ovaj dan slavi se u [[Turska|Turskoj]] kao Nacionalni praznik - ''Dan Pobjede''.

U Bitci kod [[Dumlipinar|Dumlipinara]], grčki generali; ''Tricupis'' i ''Dionis'' pali su u zarobljeništvo. Nakon toga 1. septembra, [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafa Kemal]] naredio je [[Turska vojska|turskoj vojsci]], - ''Vojnici, Vaš prvi cilj je Mediteran, naprijed''. Nakon toga - 2. septembra, pao je ''Eskisehir'', i grčka vlada molila je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britance]] da im pomognu barem zadržati enklavu [[Izmir]] (Smirna).

Ovi potezi naveli su [[Mustafa Kemal Atatürk|Mustafu Kemala Atatürk]] da prihvati pregovore o prekidu vatre.

==== Politika spaljene zemlje od strane Grka ====

Po mnogim izvorima, prilikom svog povlačenja iz [[Anadolija|Anadolije]] u zadnjoj fazi rata, [[grčka vojska]] je provodila politiku masovne odmazde i spaljivala sve od kuda se povlačila.

Po izvještajima ''Jamesa Loder Parka'', [[SAD|američkog]] vice-konzula u [[Istanbul|Istanbulu]] u to vrijeme, koji je posjetio uništene krajeve odmah nakon grčke evakuacije, situacija je izgledala ovako; ''Manisa...gotovo potpuno uništena vatrom...10 300 kuća, 15 džamija, 2 hamama, 2 278 trgovina, 19 hotela, 26 vila…uništeno.''

[[Turska vojska]] izmasakrirala je dobar dio kršćanske populacije, ono uključuje linč i neobično sadističko ubistvo, grčkog pravoslavnog [[Mitropolit|Mitropolita]] ''Krisostomosa'' iz [[Izmir|Smirne]], kome su najprije odsječene uši, nos i ruke, a oči iskopane nožem. [[Grci]] su nastojali pobjeći iz grada brodovima, bar do [[antanta|Savezničkih]] brodova.

==== Prekid neprijateljstava ====

Sporazum o prekidu vatre iz Mudanije zaključen je 11. oktobra [[1922]]. Saveznici ([[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanci]], [[Francuzi]] i [[Talijani]]) ostali su kontrolirati istočnu [[Trakija|Trakiju]] i [[Bospor]]. [[Grci]] su morali napustiti ta područja. Sporazum je stupio na snagu 15. oktobra dan nakon što su ga [[Grci]] potpisali.

''Primirje iz Mudanije'' naslijedio je ''Sporazum iz [[Lausanna|Lausanne]]'', velik njegov dio posvećen je razmjeni stanovništva.

 

==== Snage koje su pomagale Turske nacionaliste ====

Nova Grčka vlada, pod ''Gunaresom'', smijenjila je sve [[oficir]]e [[veteran|veterane]], i za vrhovnog komandanta vojske postavila ''Anastasiosa Papulasa''. [[Francuzi]] i [[Talijani]] sklopili su posebne sporazume sa [[Turci|turskim]] revolucionarima, i tako učvrstili njihovu vlast. Prodali su im velike količine vlastitog oružja (sa terena), jer su računali da su Grci ionako [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] klijenti, pa ga neće kupiti. [[Talijani]] su koristili svoje baze u [[Anadolija|Anadoliji]] za pomoć [[Turci|Turcima]], a protiv [[Grci|Grka]], koji su ih izgurali sa željenih pozicija. Napokon i novoformirani sjeverni susjed

[[SSSR|Sovjetski Savez]] imao je dobar odnos sa Kemalom Ataturkom, jer nije bio u poziciji i nije želio otvarati novi front na svojim južnim granicama. Taj odnos sa novom turskom vlašću, kulminirao je ''Sporazumom iz [[Moskva|Moskve]]'' (1921.). [[SSSR|Sovjetski savez]] je mirno

== Razaranja i etničko čišćenje ==

==== Grčki masakri nad Turcima ====

Britanski povjesničar ''Arnold J. Toynbee'' napisao je da je organiziran teror nakon Grčke okupacije [[Izmir|Smirne]] ([[15. maj]]a [[1919]].).

''Toynbee'' je zajedno sa svojom ženom svjedočio teroru [[Grci|Grka]] nad [[Turci|Turcima]] u ''Jalovi'', ''Gemliku'', i ''Ismidu'', naseljima gdje su ''spaljene i opljačkane kuće, sa svježim leševima, i terorom zaplašenog preživjelog stanovništva.'', isto tako svjedočio je pljačkama vršenim od strane [[Grci|grčkih]] civila i vojnika u uniformama.

bande uz instrukcije a katkada i direktnu pomoć [[grčka vojska|grčkih regularnih snaga]].''

==== Turski masakri nad Grcima i Armencima ====

Brojne zapadne novine izvještavale su o zlodjelima turske vojske nad kršćanskim civilnim stanovništvom, večinom nad [[Grci|Grcima]] i [[Armenci|Armencima]].

Britanski povjesničar ''Tonybee'', zabilježio je da su [[turska vojska|turske jedinice]] namjerno palile [[Grci|grčke]] kuće, i nastojale ih totalno uništiti, tako da istjeraju i unište stanovništvo.

*[[Pontska Republika]]

 

 

<!-- interwiki -->

 

[[Kategorija:Historija Grčke]]