Epirska Despotovina – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: id:Kedespotan Epirus
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Red 46:
 
== Sukob s Nikejskim carstvom i Bugarskom ==
 
Teodor Duka Komnin je krenuo odmah u napad na teritorije pod vlašću [[Solunska Kraljevina|Solunske Kraljevine]], a borio se i s [[Bugarska|Bugarima]] uz put. Henrik Flandrijski poduzeo je kao protumjeru - kontranapad ali je umro na putu, tako da je [[1217]] godine Teodor uspio zarobiti njegovog nasljednika Petra Courtenaya, i zatim ga najvjerojatnije pogubio. [[Latinsko Carstvo]], je ionako propadalo pod udarima rastućeg rivala iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]] tako da nije moglo spriječiti Teodora da zauzme [[Solun]] [[1224]]. Nakon što je [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car [[Jovan III Duka Vatac]] [[1225]] zauzeo [[Jedrene]], Teodor mu ga je ubrzo preoteo. Teodor se potom udružio s Bugarima i zajedno s njima istjerao [[Latinsko Carstvo|latine]] iz [[Trakija|Trakije]]. Teodor se zatim okrunio za [[Bizant|bizantskog]] cara [[1227]] godine, međutim njega većina [[Grci|Grka]], nije hjela priznati za svoga cara, a posebno se tome opirao [[patrijarh]] iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]].
[[Datoteka:Epiro1230-1251.png|thumb|right|280px|Epirska Despotovina od 1230. do 1251.]]
Linija 52 ⟶ 51:
 
== Epirska Despotovina pod Nikejskim i Bizantskim suzerenstvom ==
 
Solunska Kraljevina nakon Bitke kod Klokotnice, nikada nakon toga nije uspjela povratiti svoju moć. Teodorov mlađi sin - ''Demetar Anđel Duka'' izgubio je Solunsku Kraljevinu koju mu ju preotelo [[Nikejsko Carstvo]] [[1246]]. Tako se Mihajlo II. Komnin Epirski udružio s [[Latinsko Carstvo|Latinima]] protiv [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]]. No već [[1248]] godine [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car ''[[Jovan III Duka Vatac]]'' primorao je Mihajla II. da ga prizna za cara, te ga je zauzvrat priznao kao ''despota'' Epira.
[[Datoteka:Epir1252-1315.png|thumb|right|280px|Epirska Despotovina od 1252. do 1315.]]
Linija 61 ⟶ 59:
 
== Talijanska invazija ==
 
Nakon što je [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajlo VIII]] obnovio [[Bizant|Bizantsko carstvo]] u
[[Istanbul|Konstantinopolisu]] [[1261]] on je često upadao i terorizirao Epirsku Despotovinu. Potom je prisilio despota Mihajla II. da svog sina Nikifora oženi za njegovu nećakinju Anu Kantakuzin [[1265]] Mihajlo VIII Paleolog držao je Epirsku Despotovinu svojom vazalnom državom, iako su Mihajlo II. i Nikifor i nadalje ostali saveznici Mletačkih vazalnih država [[Ahajska Kneževina|Ahajske Kneževine]] i [[Atenska Vojvodina|Atenske Vojvodine]] neprijatelja Bizanta. [[Krf]] i velik dio Epira zauzeo je [[1267]] Karlo I. Anžuvinac (kralj [[Napulj]]a i [[Sicilija|Sicilije]]). Negdje oko [[1267]]/[[1268|68.]] umro je despot Mihajlo II., car
Linija 79 ⟶ 76:
 
=== Kasniji događaji ===
 
U razdoblju nakon raspada Dušanovog carstva bivši terirorij epirske despotovine se raspada na nekoliko mini državica koje se nalaze u međusobnom vječitom ratu. Na početku severnim dijelom Epira je [[1367]] godine zavladao srpski plemić ''Toma II Preljubović'', dok je južni dio ostao pod kontrolom albanskih klanova.
 
Linija 86 ⟶ 82:
== Despoti Epira ==
=== Dinastija Komnin Dukas ===
 
* Mihajlo I. Komnin Duka (1205.-1214.)
* Teodor Komnin Duka (1214.-1230.), vladar Solunskog Carstva od 1225. do 1230.
Linija 94 ⟶ 89:
 
=== Dinastija Orsini ===
 
* Nikola Orsini (1318.-1323.)
* Ivan II. Orsini (1323.-1335.)
Linija 100 ⟶ 94:
 
=== Dinastija Nemanjića ===
 
* Simeon Uroš Paleolog (1359.-1366.), ([[car]]) Srba i Grka
* Toma II. Preljubović (1367.-1384.), despot
Linija 106 ⟶ 99:
 
=== Dinastija Buondelmonti ===
 
* Esau de' Buondelmonti (1385.-1411.)
* Giorgio de' Buondelmonti (1411.)
 
=== Dinastija Tocco ===
 
* Carlo I. Tocco (1411.-1429.)
* Carlo II. Tocco (1429.-1448.), pad Janjine1430.
* Leonardo III. Tocco (1448.-1479.), pad Arte 1449. i Angelokastrona 1460.
 
 
{{Navigacija
Linija 127 ⟶ 117:
 
== Bibliografija ==
 
* ''The Oxford Dictionary of Byzantium'', Oxford University Press, 1991. {{en icon}}
* Donald M. Nicol, ''The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453'', II. izdanje, Cambridge University Press, 1993. {{en icon}}