Aleksandar Kerenski – razlika između verzija

 

== Mladost ==

'''Aleksandar''' se rodio [[2.5.]] [[1881]]. godine u mjestu [[Simbirsk]] koje će nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] promjeniti ime u [[Uljanovsk]] zbog tamošnjeg rođenja [[Lenjin]]a. Njegov otac Fjodor je bio učitelj koji će predavati na lokalnom fakultetu budućem komunističkom vođi. Sam '''Aleksandar''' odlazi na fakultet u Moskvu gdje po njegovom završetku dobiva diploma za obavljanje pravnih poslova i stiče revolucionarni antimonarhistički pogled. Zbog svoje lične karizme i govorničkih sposobnosti on je izabran u [[Duma|Dumu]] [[1912]]. godine gdje ubrzo stiče opće poštovanje njegovih članova.

 

== Preuzimanje vlasti ==

Tijekom [[Februarske revolucija|Februarske revolucije]] zbog svoga ugleda iz parlamenta '''Aleksandar''' uspijeva biti izabran na položaj zamjenika predsjedavajućeg [[Petrogradski Sovjet|Petrogradskog Sovjeta]]. Zahvaljujući toj narodnoj popularnosti on se tada nameće novoj privremenoj vladi koja ga postavlja na poziciju ministra pravosuđa. Ta nova pozicija ga je odmah stavila u sukob s Sovjetom pošto su njeni predstavnici imali zabranu ulaska u novu vladu. Ambicioznom '''Kerenskom''' to nije bio problem pošto vatrenim govorom uspijeva dobiti izuzeće od pravila. Sada držeći dvije važne pozicije istovremeno on ucjenjuje vladu premijera [[Grigorij Lavov|Lavova]] da prekine sve pregovore s carem i ukine monarhiju u bilo kojem obliku. Našavši se pod direktnom prijetnjom nove revolucije premijer je finalno popustio [[16.3.]] [[1917]]. godine.

 

 

== Premijer ==

Ta nova ofenziva počinje [[1. srpnja]] [[1917]]. godine pod zapovjedništvom generala [[Aleksej Bruzilov|Alekseja Bruzilova]] ruskog velikog pobjednika iz prošle godine. Samo dan potom '''Kerenski''' uspijeva isprovocirati pad vlade nakon čega zauzima premijersku fotelju. Ta vijest povezana zajedno s onom o početku nove ofenzive dovodi [[3. srpnja]] do pokušaja preuzimanja vlasti od strane [[Boljševici|boljševika]]. Poslije dva dana borbi ovaj pokušaj "srpanjske" revolucije novi premijer uspješno guši zatvarajući u zatvor veliki broja njihovih važnijih pripadnika, dok sam [[Lenjin]] u potpunoj depresiji bježi na teritorij [[Finska|Finske]]. Kao posljedica tih događaja u [[Petrograd]]u i gubitaka tijekom napada na opće iznenađenje generala obje zaraćene strane ruski vojnici su se odbili dalje boriti. Kada je počeo protivnički protunapad [[18. srpnja]] [[1917]]. godine ruska vojska započinje svoj bjeg bez borbe koji traje cijelih 240 kilometara.

 

 

== Krivnja ==

Do kraja svoga dugog života '''Kerenski''' je za Oktobarsku revoluciju krivio svih osim sebe. Njegov glavni krivac najčešće je bio general Kornilov koji ga je pokušao oboriti u rujnu. S tim pogledom na stvari praktički nitko drugi u cijelom svijetu se nije slagao s njim. U stvarnosti za većinu događaja iz [[1917]]. godine '''Kerenski''' je bio kriv. On u ožujku ultimatumom tjera vladu da prisili [[Mihajlo II., car Rusije|Mihajla II.]] na abdikaciju. Ponovno on u srpnju ruši vladu, pokreće vojnu ofenzivu i definitivno svojim novim proglasom ukida monarhiju. Kada još u [[kolovoz]]u uručuje otkaz najutjecajnijom vojnom zapovjedniku priča je već bila gotova. Tim potezima u roku od samo mjesec dana brzopleti '''Kerenski''' uspijeva protiv sebe okrenuti vojsku, monarhiste i boljševike ( koje zatvara u srpnju ). Čak i "njegova" stranka koja će ostvariti apsolutnu većinu na izborima [[1917]] godine dolazi na sastanak s boljševicima odmah nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] radi dogovora o daljnjim akcijama.