Otvori glavni meni

Izmjene

Obrisano 5 bajtova ,  prije 7 godina
m/м
razne ispravke
 
== Obitelj i školovanje ==
 
'''Aleksandar''' je bio sin cara [[Pavle, car Rusije|Pavla]] i Marije Fjodorovne princeze od [[Wurttemberg]]a. Njegova baka je bila [[Katarina II., car Rusije|Katarina Velika]] tijekom čije vladavine se on bio rodio. Bez obzira što je imao još devetoro braće i sestara on je bio bakin miljenik što je kod njegovog oca stvorilo paranoidni strah da će biti izbačen iz reda nasljeđivanja krune. Tijekom školovanja učitelj mu je bio švicarski humanist Frederik Cesar koji ga odgaja u liberalnom duhu. Kao i većina mladića on u tinejdžerskoj dobi simpatizira francuske revolucionare i poljske borce za slobodu. Otac mu u vezi s takvim pogledima samo izjavljuje kako je sve to lijepo, ali se mora ostati pri zemlji. '''Aleksandar''' tako može voliti čovječanstvo, ali se treba plašiti ljudi. Također on može simpatizirati s revolucionarima, ali mora voditi prije svega računa o interesima države. U skladu s tako dva potpuno različita principa školovanja budući car će biti vječito podijeljena osoba između želja i realnosti.
 
== Udar ==
 
Osnovni primjer takve realnosti postaje državni udar kojim će stupiti na vlast. Njegov otac [[Pavle, car Rusije|Pavle]] zbog svoje politike nikad nije bio popularan među plemićima. Njegovo zahtijevanje moralnog ponašanja kao i povećanja prava seljaka njima je bilo nešto potpuno neprihvatljivo. Ako se tim nezadovoljnim plemićima dodaju i nezadovoljni časnici koji su dobili otkaze zbog ponašanja koje nije u skladu s njihovim činom, stvara se odmah mogućnost zavjere. Tu mogućnost odlučila je iskoristiti [[Velika Britanija]] kad je postalo očito da će joj trenutni car objaviti rat. Srce te zavjere postali su britanski general u ruskoj službi [[Levin August]] i [[Olga Zubov]] preko koje je navodno stigao novac. Prije samog državnog udara oni su o namjerama obavjestili Aleksandra i zatražili njegovo mišljenje. Pošto ih nije ni podržao niti prijavio, zavjerenici su odlučili realizirati ubojstvo Aleksandrova oca [[23. ožujka]] [[1801]]. godine. Toga dana zavjerenici su prodrli u carevu sobu i pokušali ga prisiliti na abdikaciju. Kako je on to odbio, udarili su ga mačem i potom ugušili. Po izvršenom djelu [[Nikola Zubov]] brat Olge je ušao u drugu sobu gdje se nalazio Aleksandar i obavijestili ga da je on od tog trenutka car. Svi zavjerenici će kasnije biti pomilovani od strane novoga cara s prilično neobičnom iznimkom Olge. Ona će pobjeći na britanski dvor gdje postalje ljubavnica tamošnjeg prestolonasljednika i budućeg kralja [[George IV., kralj Velike Britanije|Georga IV.]] kojemu će roditi istoimeno vanbračno djete.
 
 
== Ličnost ==
 
'''Aleksandar''' je bio barem u svojoj glavi glavni zagovornik modernizacije države. On se tijekom prvog djela vladavine divio reformama [[Napoleon]]a iako ga je smatrao europskim gospodarom rata. U tim svojim željama za promjenom on daje mogućnost ministrima da izlažu prijedloge za poboljšanja života, ali .... Kada njegov glavni savjetnik [[Mihajlo Speranskij]] predlaže uvođenje parlamenta on prvotno govori kako je ideja dobra, ali još nije trenutak za to. [[1810]]. godine '''Aleksandar''' će svojom odlukom u potpunosti ukinuti mogućnost ostvarivanja toga projekta. Potpuno slična kontradikcija ovoga cara postaje njegova želja da oslobodi seljake kmetstva. Isto kao i ostale želje ona se nije ostvarila. U svom tipičnom "humanističkom" žaru kako bi poboljšao život vojnika on im daruje zemlju. Jedini problem te ideje se sastojao u činjenici da je oni nisu htjeli. O stvarnoj ljubavi ovog cara prema reformama bolje od svega govore njegovi razgovori s ministrima. Tako je ministru pravosuđa '''Aleksandar''' izjavio:
 
 
== Zadnjih deset godina ==
 
Mirno razdoblje [[Europa|Europe]] i [[Rusija|Rusije]] u ostatku života ovog cara počinje [[Bečki kongres|Bečkim kongresom]] [[1815]]. godine. Tamo dolazi do promjene političke karte svijeta dogovorom između velesila. [[Rusija]] tada dobiva veći dio Varšavskog vojvodstva koje dobiva status kraljevstva ujedinjenog s Rusijom. Također se tijekom tih pregovora potvrđuje osvajanje [[Finska|Finske]] iz [[1809]]. godine i njen status velikog vojvodstva u sklopu carstva. Prvobitno na samom kongresu '''Aleksandar''' se protivio stvaranju [[Sveta Alijansa|Svete Alijanse]] koja bi trebala održavati mir u [[Europa|Europi]]. Ipak na kongresu u [[Ljubljanski kongres|Ljubljani]] [[1821]]. godine [[Rusija]], [[Austrija]] i [[Prusija]] su se obvezale u zajedničkom gušenju svih revolucionarnih pokreta. Ovaj sporazum na kraju postaje jedini čije ideje vodilje se '''Aleksandar''' pridržava do kraja. Kada su pobunjeni Grci poslali delegaciju tražeći pomoć velesila u svom ratu za nezavisnost njegovi glasnici ih presreću na putu i vraćaju kući neobavljena posla.
 
== Smrt ? ==
 
Po službenom stajalištu tadašnje ruske vlade car '''Aleksandar I.''' je iznenada umro [[1. prosinca]] [[1825]]. godine u svojoj 48 godine dok se nalazio u malenom gradiću na obali [[Azovsko more|Azovskog mora]]. Mišljenje britanskog ambasadora s druge strane je bilo da je '''Aleksandar''' počinio abdikaciju pošto ga je navodno vidio kako se ukrcava na brod kao običan mornar. Ta i mnoge druge priče o carevoj smrti su ubrzo stvorile mit kako on tada nije umro. Da bi se s takvim pričama napokon završilo sovjetski znanstvenici su u XX. stoljeću odlučili otvoriti njegov kovčeg. Na opće iznenađenje bio je prazan!! S tako potvrđenim sumnjama o nejasnim okolnostima njegove smrti povjesničari su krenuli u potragu tko bi mogao biti '''Aleksandar''', ako on nije tada umro. Istragom se došlo do svećenika Fjodora Kuzmiča kojega su carevi [[Nikola I., car Rusije|Nikola I.i]] [[Aleksandar II., car Rusije|Aleksandar II.]] rado primali na svoj dvor.
 
177.192

izmjene