Danilo Ščepćević Njegoš – razlika između verzija

Još dok su Mlečani bili na Cetinju, 1692. godine, prije protjerivanja guvernadura Đ. A. Bolice i njegove vojske, iznenada je umro vladika [[Visarion Borilović]] [[Bajice|Bajica]], njihov veliki saveznik koji je u svom narodu uživao ogroman ugled. Još 1690. godine u vrijeme [[Velika seoba Srba|velike seobe Srba]] je srpski pećki patrijarh izbjegao daleko na sjever, a Pećku Patrijaršiju zauzeo [[Fanarioti|jedan fanariot]], [[Grci|Grk]] po imenu Kalinik, koji je sprovodio tursku državnu politiku u Srpskoj Crkvi. Venecija je imala više kandidata, sve sa svoje teritorije (Boke kotorske, tj. tzv. "Mletačke Albanije"), ali niti jedan nije bio dovoljno dobar, jer nije u crnogorskom narodu uživao veliki ugled. Jedno vrijeme se razmatrala i mogućnost da se ostavi mjesto upražnjeno, kako bi lakše Venecija kontrolisala Crnu Goru, ili čak da se katolički propagandist postavi na mjesto Crnogorske mitropolije, što je brzo napušteno kao teško opcija teško prihvatljiva za Crnogorce. Posljednji i najozbiljniji kandidat im je bio bivši [[Beogradska mitropolija|beogradski mitropolit]] [[Hadži-Simeon]], ali je i on napušten zbog svoje prevrtljivosti (bio je u službi Habsburgovaca, potom [[Dubrovačka republika|Dubrovačke republike]], a na kraju i prišao k Venecijancima nakon velikih poklona). Turski čovjek koga je predložio pećki patrijarh Kalinik nije prošao na izboru, već je na Crnogorskom zboru 1694. godine izabran niko drugi do kandidat srpskog odbjeglog patrijarha Arsenija III Čarnojevića, [[Savatije Kaluđerović Petrović|Savatije-Sava Kaluđerović Petrović]] iz [[Očinići|Očinića]]. No, vladikovao je samo nepune tri godine, i umro, što je ponovno otvorilo pitanje cetinjskog vladike.