Dezitijati – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Dezitijati''', Desitijati, ili Desidijati ([[Daesitiates]], kako bilježe drevni rimski hroničari) su [[Iliri|Ilirsko]] pleme koje je naseljavalo dijelove [[Srednja Bosna|Centralne Bosne]].
Sama etimologija naziva ovog plemena je još neutvrđena, ali bi se jezički i konceptualno mogla povezati sa riječi koja se kolokvijalno koristi u južnoslavenskim jezicima - "dasa", kao i sa albanskom riječi "dash", što znači "ovan", tražeći analogiju kako u jednoj od glavnih privrednih grana Ilira tog vremena (stočarstvo), tako i konotaciju na ratobornost, koja se povezuje sa pojmovima "ovan" i "dasa". Slična analogija postoji i kod albanološkog pristupa u objašnjenju naziva plemena Dalmati ili Delmatae, gdje se porijeklo riječi pripisuje albanskoj riječi za ovcu -"delme". Neizostavno je potražiti i potencijalne etimologije ilirskih riječi u dominantnim jezicima tog vremena, grčkom i latinskom. Tako u grčkom jeziku imamo riječ "dasos", što znači "šuma", ali i "deisi" - "molitva". Najsličnije riječi u latinskom jeziku jesu "desido"-"nastaniti/naseliti se", i "desitus", množina od "desino", što znači "napustiti". U potrazi za latinskom etimologijom naziva Daesitiates, potrebno je utvrditi da li je ovaj ili sličan naziv zabilježen u istoriji prije nego što je latinski jezik mogao izvršiti bilo kakv uticaj na ilirski jezik, tj. prije značajnijeg kontakta između Rimljana i Ilira. Naravno, za sigurniju jezičku kvalifikaciju, potrebno bi bilo provesti daleko opširnije etno-lingvističke komparativne studije, koje bi trebale uključiti ne samo detaljniju i opsežniju analizu jezika prisutnih na teritoriji nekad nastanjenoj Ilirma ([[grčki jezik|grčki]], [[latinski jezik|latinski]], [[albanski jezik|albanski]] i [[slavenski jezici]]) nego i sve druge koji su mogli na bilo koji način biti prisutni na tom tlu.▼
Desitijati su poznati po podizanju Velikog Ilirskog ili Sve Ilirskog ili Batonovog (vođa ustanka) ustanka protiv [[Rimska imperija|Rimske uprave]] u ovim krajevima.
Ustanak je podignut [[6]] godine naše ere i trajao je do [[9]] godine naše ere kada je bio skršen u posljednjem Desitijatskom uporištu, tvrdom gradu Ardubi. Revolt Ilira je bio posljedica nepravednog potlačivanja i prekomjernog regrutovanja Ilira za najteža ratišta, koje je sprovodio budući car Tiberijus [[Tiberius|Tiberijus]]. Radi se o pobuni Ilira velikih razmjera u kojem su učestvovala većina ilirskih plemena, izuzev primorskih Daorsa koji su već u priličnoj mjeri bili pacificirani. Koliki je obim ustanka bio vidi se iz činjenice da su se borbe vodile za [[Sirmium]], a i na području Fruške Gore. Vođe ustanka su bili Baton Desitijaski, i drugi Baton, vojskovođa nešto sjevernije nastanjenog plemena [[Breuci|Breuka]], koji je okupio i panonske Ilire.
Otpor Ilira je bio takav da se Tiberijus više puta uspaničeno povlačio sa ratišta, da bi na kraju napad na Ilire izvršio daleko organizovaniji i uspješniji rimski general Germanikus ([[Germanik|Germanicus]]). Ipak i ovaj Rimljanin je izgubio više bitaka u okršajuu sa ilirskim borcima, koje su činili muškarci, žene, djeca, ubogi starci - sav narod. Nadmoćnost Rimljana u vojnom pogledu navela je najprije Batona Breučkog da 8. god obustavi daljni otpor i preda svoj dio teritorije. Zbog toga ga je Baton Desitajski uhvatio i pogubio.
Tek 9. godine n.e. Rimljani (i njihovi saveznici) konačno okružuju posljednji kamen otpora Batonovih Ilira, utvrđeni grad [[Ardubu]] (današnji [[Vranduk]] kod Zenice?). Rimski hroničari zabilježili su trenutke zadnjeg otpora Ilira, naglašavajući kako se ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacuju u vatre koje gore svud oko Ardube, da se ne bi predale svom nečasnom neprijatelju, pokličući "Bolje grob, nego rob!" Kada su Rimljani konačno zarobili Batona i živog ga doveli u Rim, što zbog divljenja, što kao ratni trofej, upitali su ga zašto je podigao ilirski narod na ustanak, na šta je on odgovorio: "Jer ste poslali vukove da čuvaju ovce!" Naravno, stvarnost se ne može idealizovati, pa tako ni historija Ilira, ali su navedeni, i drugi primjeri ilirskog otpora prema potlačivanju ipak dali određeno dozu časnosti koja se danas u određenoj mjeri veže uz njihovo ime, a u Bosni i Hercegovini i uz pojam bosanski otpor.
Batonov ustanak je najžešći protiv rimske uprave
▲Sama etimologija naziva ovog plemena je još neutvrđena, ali bi se jezički i konceptualno mogla povezati sa riječi koja se kolokvijalno koristi u južnoslavenskim jezicima - "dasa", kao i sa albanskom riječi "dash", što znači "ovan", tražeći analogiju kako u jednoj od glavnih privrednih grana Ilira tog vremena (stočarstvo), tako i konotaciju na ratobornost, koja se povezuje sa pojmovima "ovan" i "dasa". Slična analogija postoji i kod albanološkog pristupa u objašnjenju naziva plemena Dalmati ili Delmatae, gdje se porijeklo riječi pripisuje albanskoj riječi za ovcu -"delme". Neizostavno je potražiti i potencijalne etimologije ilirskih riječi u dominantnim jezicima tog vremena, grčkom i latinskom. Tako u grčkom jeziku imamo riječ "dasos", što znači "šuma", ali i "deisi" - "molitva". Najsličnije riječi u latinskom jeziku jesu "desido"-"nastaniti/naseliti se", i "desitus", množina od "desino", što znači "napustiti". U potrazi za latinskom etimologijom naziva Daesitiates, potrebno je utvrditi da li je ovaj ili sličan naziv zabilježen u istoriji prije nego što je latinski jezik mogao izvršiti bilo kakv uticaj na ilirski jezik, tj. prije značajnijeg kontakta između Rimljana i Ilira. Naravno, za sigurniju jezičku kvalifikaciju, potrebno bi bilo provesti daleko opširnije etno-lingvističke komparativne studije, koje bi trebale uključiti ne samo detaljniju i opsežniju analizu jezika prisutnih na teritoriji nekad nastanjenoj Ilirma ([[grčki jezik|grčki]], [[latinski jezik|latinski]], [[albanski jezik|albanski]] i [[slavenski jezici]]) nego i sve druge koji su mogli na bilo koji način biti prisutni na tom tlu.
[[Kategorija:Iliri]]
| |||