Jugoslovenska vojska – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 2:
'''Jugoslovenska vojska''' (JV) je bila oružana sila [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Postojala je od [[1. 12.|1. decembra]] [[1918]]. do [[16. 4.|16. aprila]] [[1941]]. godine. Nastala je sa proglašenjem [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]], a prestala je da postoji posle [[Aprilski rat|Aprilskog rata]] 1941. godine.
== Stanje i oprema vojske ==
Vojska je bila ovisna o stočnoj vučnoj snazi (često [[vol]]ovima) i tovarnim životinjama za transport. Pješačka divizija u ratnom sastavu imala bi 26 000-27 000 ljudi, a konjička 6 000-7 000 ljudi. Potpuno unovačena vojska imala bi oko 900 000 vučnih i tovarnih životinja. Teško naoružanje pješačkih i topničkih postrojbi sastojalo se od teških mitraljeza iz [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], od kojih su mnogi bili zastarjeli i u lošem stanju. Laki mitraljezi uvezeni su u međuratnom razdoblju iz [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]] i u manjoj mjeri iz [[Francuska|Francuske]]. Lako naoružanje sastojalo se od oko milijun pušaka tipa Mauser i 20 000 puškomitraljeza, dijelom uvezenih, ali većinom proizvedenih po stranoj licenci doma. Samo je ovo lako naoružanje bilo suvremeno i za njega je bilo dovoljno pričuvnih dijelova. Postrojbe rezervista bile su naoružane austrijskim puškama iz Prvog svjetskog rata. Od oko 7 000 topničkih oružja, oko 4 000 bilo je relativno suvremeno, uključujući tu i 800 protutenkovskih topova. Zatim je bilo oko 1 900 suvremenih minobacača i oko 250 protuavionskih topova. Sve je to bilo uvezeno s raznih strana, što je značilo da su mnogi modeli oružja često bili bez strjeljiva i bez mogućnosti odgovarajuće se popravljati i održavati. Početkom travnja 1941. vojska je imala na raspolaganju strjeljiva za 75 dana za pješačko naoružanje, 100 dana za topništvo i za 2 do 7 dana za protuavionsko oružje.<ref>''Jugoslavija, Vojna enciklopedija'', IV, 250-252, prvo izdanje</ref> Vojska je imala 110 tenkova od kojih su 60 bili neprikladni strojevi od pet tona iz Prvog svjetskog rata, a 50 suvremeni 10-tonski tenkovi kupljeni u [[Belgija|Belgiji]] 1940. Mali broj posada za tenkove bio je loše izvježban, a za protuavionske operacije vježbanje je bilo minimalno. 459 aviona jugoslavenskog zrakoplovstva bili su razne proizvodnje (britanske, francuske, njemačke, talijanske, jugoslavenske), a čak ni za avione jugoslavenske proizvodnje nije bilo moguće osigurati pričuvne dijelove i zamjenu. Ukupna avijacija sastojala se od 125 lovaca (38 zastarjelih), 173 bombardera i 161 izviđačkog aviona (od toga 150 zastarjelih). Mornarica je imala jednu malu zastarjelu krstaricu, 4 suvremena razarača, 4 stare torpiljarke, 8 velikih i 2 mala torpedna čamca, 4 podmornice, 11 minonosača, oko tucet pomoćnih plovnih jedinica i 4 riječna monitora na [[Dunav]]u. Uz još oko 150 većinom zastarjelih hidroplana osnovni cilj pomorskog obrambenog plana bio je za 24-48 sati zadržati eventualno talijansko amfibijsko iskrcavanje što je bilo vrijeme potrebno kopnenoj vojsci za stići do obale i početi s operacijama protiv mostobrana. Razarač [[Dubrovnik (razarač)|Dubrovnik]] sagrađen je u [[Engleska|Engleskoj]], glavni topovi bili su iz Čehoslovačke, protuavionska oruđa iz [[Švedska|Švedske]], torpedni uređaji iz Engleske, topovski uređaji iz [[Nizozemska|Nizozemske]], radio-oprema iz Belgije. To je primjer šarolikosti jugoslavenskog uvoznog oružja. U mjesecima koji su prethodili invaziji Jugoslaviji je uspjelo iz [[SAD|SAD-a]] uvesti oko 1 000 kamiona vojne namjene, ali je praktično svo teško naoružanje i opskrba ovisilo o stočnoj vučnoj snazi. Jugoslavija je u trenutku invazije imala pod oružjem oko 700 000 ljudi, a od toga su više od 400 000 bili loše uvježbani regruti s manje od mjesec dana u odori.<ref>Čulinović, ''Slom stare Jugoslavije'', str. 162.-168.</ref> Većina postrojbi bila je još uvijek na zbornom mjestu, a ne na bojišnici ili položajima blizu bojišnice, gdje im je prema planu bio raspored. Niti jedna divizija nije bila spremna za akciju, osim nekih pješačkih i konjičkih pukova i pionirskih postrojbi.
Niski dohodak po glavi stanovnika i mala industrijska baza onemogućili su proizvodnju dovoljne količine suvremenog [[oružje|oružja]] doma, kao i uvoz takvog oružja. Dohodak po glavi stanovnika 1938. procijenjen je na 3 100 dinara (oko 70 dolara), a cijene uvoznog oružja u studenom [[1938.]] kreću se ovako. Laki tenkovi (12-15 t) 2 500 000 dinara, teški tenkovi (20-25 t) 5 000 000 dinara, teški kamioni 90 000 dinara, haubice 150 mm (M 36) 3 500 000 dinara, lovački avioni bez naoružanja 1 750 000 dinara, bombarderi bez naoružanja 4 500 000 dinara.<ref>''Aprilski rat 1941'', str. 68.-95. i 85.-90.</ref> Kao indikator ekonomske, a time i vojne snage može se uzeti proizvodnja [[čelik]]a. Godine 1938. Jugoslavija je proizvela oko 230 000 tona čelika, od čega je jedna trećina proizvedena u željezarama na pograničnom području ili nedaleko granice.<ref>''Statistički godišnjak FNRJ 1954'', str. 157.</ref> Te iste godine njemačka proizvodnja čelika iznosila je 22 600 000 tona.<ref>Landerrat des amerikanischen Besatzungsgebietes, ''Statistisches Handbuch von Deutschland, 1928-1944'', str. 8.-9., 288, 600</ref> Ukupna njemačka proizvodnja znatno se povećala kad su podvrgnuti pod nadzor kapaciteti za prizvodnju čelika u [[Austrija|Austriji]], Čehoslovačkoj, [[Poljska|Poljskoj]], Francuskoj, Belgiji, [[Luksemburg]]u, Nizozemskoj, [[Danska|Danskoj]] i [[Norveška|Norveškoj]].
== Vidi još ==
Linija 9 ⟶ 15:
* [[Vojska Jugoslavije]]
* [[Vojska Srbije i Crne Gore]]
== Literatura ==
* [[Jozo Tomašević]], ''Četnici u Drugom svjetskom ratu'', Zagreb 1979.
== Izvori ==
{{izvori}}
{{Klica-vojska}}
| |||