Wikipedija

Neptun (planeta) – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
dopuna
Red 1:
'''Neptun''', osmi i od [[Sunce|Sunca]] najudaljeniji planet [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]]. Nazvan po rimskom [[Neptun (mitologija)|bogu mora]], četvrti je najveći planet po [[promjer]]u i treći po masi koja je sedmanaest puta veća od [[Zemlja|Zemljine]]. Oko Sunca orbitira na prosječnoj udaljenosti od 30,1 [[Astronomska jedinica|AJ]]. Astronomski simbol mu je ♆, stilizirana inačica trozuba boga Neptuna.
[[Datoteka:Neptune.jpg|Planeta Neptun.|thumb|200px]]
 
Otkriven [[23. rujna]] [[1846.]],<ref name=en1>{{cite web|url=http://www.solarviews.com/eng/neptune.htm|title="Neptune"|language=engleski}} solarwiews.com (12. svibnja 2011.)</ref> Neptun je prvi planet pronađen matematičkim izračunima, a ne empirijskim promatranjima. Nepredvidljive promjene u orbiti [[Uran (planet)|Urana]] uvjerile su francuskog astronoma [[Alexis Bouvard|Alexisa Bouvarda]] da mu na orbitu utječe [[gravitacija]] nepoznatog planeta. Neptun je u konačnici uočio [[Johann Galle]] unutar stupnja od lokacije koju je predividio [[Urbain Le Verrier]]. Uskoro je otkriven i njegov najveći prirodni satelit, [[Triton (mjesec)|Triton]], dok je preostalih dvanaest otkrivano pomoću [[teleskop]]a sve do [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Neptun je posjetila samo jedna [[svemirska letjelica]], [[Voyager 2]], koji je pokraj planeta preletio 25. kolovoza 1989.
'''Neptun''' je osma [[planeta]] u [[Sunčev sistem|Sunčevom sistemu]]. Udaljen je 30.06 [[astronomska jedinica|AJ]] ili 4,504,000,000 km od [[Sunce|Sunca]], ima promjer od 49,532 km (na [[ekvator]]u) i [[masa|masu]] 1.0247 × 10<sup>26</sup> kg. Promjerom je Neptun četvrta planeta po veličini, nakon: [[Jupiter (planeta)|Jupitera]], [[Saturn (planeta)|Saturna]] i [[Uran (planeta)|Urana]] i spada u [[plinoviti div|plinovite divove]].
 
Sastav Neptuna sličan je [[Uran]]ovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Neptunova [[atmosfera]], iako slična plinovitim divovima, uz [[vodik]] i [[helij]] sadrži veće količine "ledova" poput [[voda|vode]], [[amonijak]]a i [[metan]]a. Da bi naglasili njihova glavna svojstva, astronomi Neptun i Uran ponekad nazivaju "ledenim divovima."<ref name=en13>Lunine, Jonathan I. (1993.). ''"The Atmospheres of Uranus and Neptune"''. Lunar and Planetary Observatory, University of Arizona</ref> Unutrašnjost planeta uglavnom je sastavljena od [[stijena]] i [[led]]a.<ref name="en14">{{cite journal | author=Podolak, M.; Weizman, A.; Marley, M.| title= Comparative models of Uranus and Neptune| journal= [[Planetary and Space Science]]| year= 1995.| volume=43 | pages= 1517–1522 | url= | doi=10.1016/0032-0633(95)00061-5}}</ref> Plava pojava planeta rezultat je metana u atmosferi.<ref name=en15>{{cite web|url=http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Neptune&Display=OverviewLong|title="Neptune"|language=engleski}} solarsystem.nasa.gov (14. svibnja 2011.)</ref>
Obilazak Neptuna oko Sunca traje 164.3 godine, a rotacija oko vlastite osi 16 sati i 7 minuta.
 
Suprotno od relativno nezanimljive atmosfere Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom preleta [[Voyager 2|Voyagera 2]] 1989. na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name=en16>{{cite journal | author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R.| title= High Winds of Neptune: A possible mechanism| journal= [[Science]]| year= 1991.| volume=251 | pages= 929–932 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S | doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka oko −218 °C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose oko 5 000 [[celzij|°C]].<ref name="en17">{{cite journal | author=Hubbard, W. B| title=Neptune's Deep Chemistry| journal= Science| year= 1997.| volume=275 | pages= 1279–1280 | url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9064785 | doi=10.1126/science.275.5304.1279}}</ref><ref name=en18>{{cite web|url=https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf|title="Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune"|language=engleski}} gsi.de (14. svibnja 2011.)</ref> Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.<ref name=en19>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1982/06/10/us/data-shows-2-rings-circling-neptune.html|title="Data shows 2 rings circling Neptune"|language=engleski}} nytimes.com (14. svibnja 2011.)</ref>
Plavi planet Neptun odbija oko 41% Sunčeva svjetla ([[albedo]] 0.41). Jakim teleskopom ga je moguće prepoznati sa Zemlje kao plavi sićušni disk, a detalje je jedva moguće razaznati najboljim zemaljskim [[teleskop]]ima. Za prosječne opozicije (kad je najbliži Zemlji) se vidi pod kutem od 2.3 lučne sekunde, a [[magnituda (astronomija)|magnituda]] mu je oko 7.6. Kako je granična magnituda za naše oko 6.5 ne možemo ga vidjeti golim okom - Neptun sjaji 2 do 3 puta slabijim sjajem.
 
[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220 °C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000 km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde [[oblaci]] metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na [[elipsa|eliptičnoj]] stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više no [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]]. [[Magnetsko polje]] mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojaseve]], a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je [[Triton (mjesec)|satelit Triton]] s promjerom 2 706 km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba [[Retrogradno gibanje|retrogradno]]. <ref> '''Neptun''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43437] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
Za planete dalje od Saturna, [[antika|antički narodi]] nisu znali. Uran je na rubu vidljivosti golog oka jer mu je za [[Opozicija (astronomija)|opozicije]] sjaj dostigne [[Prividna magnituda|prividnu magnitudu]] ''m'' = +5,8. Neptun za prosječne opozicije ima zvjezdanu veličinu = +7,6. Na srednjim udaljenostima od Sunca, koje iznosi 19,2 i 30 [[AJ]], Uran i Neptun obiđu po stazama za 84 odnosno 165 godina. Stoga se među zvijezdama gibaju veoma sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vide kao pločice [[kutni promjer|kutnog promjera]] 4" odnosno 2[[Stupanj (kut)|"]]. <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>
== Fizička svojstva ==
 
Neptun spada u plinovite divove, kao i Jupiter, Saturn i Uran. Na osnovu mjerenja letjelice [[Voyager 2]] je izračunato da Neptun vjerojatno ima jezgru veličine [[Zemlja (planet)|Zemlje]]. Izračunata ravnotežna temperatura mu je oko 51 [[Kelvin|K]] (-222&nbsp;°C), međutim, mjerenja su pokazala da postoji sloj od čak 140 K u unutrašnjosti zbog prelaska amonijaka iz plinovitog u tekuće i čvrsto stanje. Neptun zrači 2.7 puta više energije nego što je prima od Sunca.
== Historija ==
=== Otkriće ===
{{Glavni|Otkriće Neptuna}}
 
[[Galileo Galilei|Galilejevi]] crteži dokazauju da je Neptun prvi put promatrao [[28. prosinca]] [[1612.]] i ponovno [[27. siječnja]] [[1613.]] Tijekom obiju prilika Galileo ga je zamijenio za zvijezdu<ref name=en20>Hirschfeld, Alan (2001.). ''"Parallax: The Race to Measure the Cosmos"''. New York. ISBN 0-8050-7133-4</ref> zbog čega nije kreditiran kao otkrivač. Tijekom prvog razdoblja njegovog promatranja u prosincu 1612., Neptun je bio statičan zato što je upravo na taj dan postao [[Retrogradno gibanje|retrogradan]]. Ovo naoko obrnuto kretanje nastaje kad se Zemljina orbita približi nekom od planeta vanjskog Sunčevog sustava. Budući da je Neptun tek započinjao sa svojim retrogradnim ciklusom, slabo kretanje planeta bilo je teško uočljivo za primitivan [[teleskop]] kakvim se služio Galileo.<ref name=en21>Littmann, Mark; Standish, E. M. (2004.). ''"Planets Beyond: Discovering the Outer Solar System"''. Courier Dover Publications. ISBN 0-486-43602-0</ref> U srpnju 2009. fizičar David Jamieson sa [[Sveučilište u Melbourneu|Sveučilišta u Melbourneu]] najavio je nove dokaze koji sugeriraju da je Galileo u najmanju ruku bio svjestan da se zvijezda koju je promatrao kretala u odnosu na ostale fiksne zvijezde.<ref name=en22>{{cite web|url=http://www.msnbc.msn.com/id/31835303|title="Galileo discovered Neptune, new theory claims "|language=engleski}} msnbc.msn.com (31. svibnja 2011.)</ref>
 
1821. [[Alexis Bouvard]] je objavio astronomske proračune glede orbite Neptunovog susjeda, Urana. Naknadna promatranja ustvrdila su značajne devijacije od predviđene putanje što je Bouvarda navelo da teoretizira o nepoznatom tijelu koje gravitacijski utječe na Uran.<ref name=en24>{{cite journal | author=Airy, G. B| title=Account of some circumstances historically connected with the discovery of the planet exterior to Uranus| journal= Monthly Notices of the Royal Astronomical Society| year= 1846.| volume=7 | pages= 121 - 144 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1846MNRAS...7..121A | doi=}}</ref> 1843. [[John Couch Adams]] započeo je s proučavanjem orbite Urana na osnovu podataka koje preko [[James Challis|Jamesa Challisa]] dobio od Sir [[George Airy|Georgea Airyja]]. S radom je nastavio kroz 1845.-46. te došao do nekoliko različitih predviđanja o novom planetu.
[[Datoteka:Urbain Le Verrier.jpg|150px|mini|lijevo|Urbain Le Verrier]]
1845.-46., [[Urbain Le Verrier]], neovisno od Adamsa, razvio je vlastite proračune, ali se također susreo s poteškoćama oko zainteresiranja svojih sunarodnjaka. U lipnju 1846., nakon što je vidio Le Verrierove procjene o položaju planeta te zamjetio sličnosti s Adamsovim procjenama, Airy je uvjerio direktora [[Zvjezdarnica Cambridge|Zvjezdarnice Cambridge]] Jamesa Challisa da krene u potragu za planetom. Challis je proveo kolovoz i rujan pretražujući noćno nebo.<ref name=en24/><ref name=en27>{{cite journal | author=Challis, Rev. J| title=Account of observations at the Cambridge observatory for detecting the planet exterior to Uranus| journal= Monthly Notices of the Royal Astronomical Society| year= 1846.| volume=7 | pages= 145 - 149 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1846MNRAS...7..145C | doi=}}</ref>
 
Le Verrier je u međuvremenu putem pisma kontaktirao [[Johann Gottfried Galle]] iz [[Berlin]]a te ga uputio na promatranje. Heinrich d'Arrest, student u zvjezdarnici, sugerirao je Galleu da usporede nedavno napravljenu kartu neba područja na koje je uputio Le Verrier s trenutnim nebom u potrazi za promjenana koje bi bile karakteristične za planet. Na večer istog dana kada je pismo zaprimljeno, [[23. rujna]] [[1846.]], Neptun je otkriven 1° od položaja na kojem ga je predvidio Le Verrier, odnosno 12° od Adamsovog predviđanja. Challis je kasnije utvrdio da je planet promatrao dva puta ranije u kolovozu, ali ga nije identificirao zbog svog rutinskog pristupa poslu.
 
U jeku otkrića, između Francuza i Britanaca zavladalo je nacionalističko rivalstvo u tome tko zaslužuje priznanje za otkriće. Međunarodnim konsenzusom naknadno je utvrđeno da zasluge za otkriće zaslužuju podjednako Le Verrier i Adamas. Od [[1966.]] [[Dennis Rawlins]] dovodi u pitanju kredibilititet Adamsove uloge su-otkrivača zbog čega je cijeli slučaj revidirian od strane povjesničara [[1998.]] Nakon revizije, utvrđeno je da "Adams ne zaslužuje jednake zasluge kao i Le Verrier za otkriće Neptuna. Te zasluge pripadaju samo osobi koja je bila uspješna u predviđanju planetove lokacije i uvjeravanju drugih astronoma da ga potraže."
=== Imenovanje ===
[[Datoteka:JohannGalle.jpg|mini|200px|desno|Johann Gottfried Galle, prva osoba koja je promatrala Neptun znajući da se radi o planetu]]
Neposredno nakon otkrića Neptun se oslovljavao jednostavno "planetom udaljenijim od Urana" ili "Le Verrierovim planetom". Prvi prijedlog imena došao je od Gallea koji je predložio ime ''[[Janus (mitologija)|Janus]]''. U Engleskoj, Challisov prijedlog bio je ''[[Okean]]''.<ref name=en31>Moore (2000.): str. 206</ref>
 
Pozivajući se na pravo da imenuje svoje otkriće, Le Verrier je brzo predložio ime ''Neptun'', pritom lažno tvrdeći da je isto službeno odobrio francuski [[Bureau des Longitudes]].<ref name=en32>Littmann (2004.): str. 50</ref> U studenome je tražio da se planet nazove ''Le Verrier'' prema njemu samome, za što je imao podršku od direktora zvjezdarnice [[François Arago]]a. Potonji je prijedlog naišao na žestok otpor izvan Francuske.<ref name=en33>Baum & Sheehan (2003.): str. 109 – 110</ref> Francuski časopisi brzo su ponovno uveli ime Herschel za Uran, prema njegovom otkrivaču, Sir [[William Herschel|Williamu Herschelu]], te Leverrier za novi planet.<ref name=en34>{{cite journal | author=Gingerich, Owen| title=The Naming of Uranus and Neptune| journal=Astronomical Society of the Pacific Leaflets| year= 1958.| volume=8 | pages= 9 - 15 | url=| doi=}}</ref>
[[29. prosinca]] 1846. [[Friedrich Georg Wilhelm von Struve|Struve]] je pred [[Sankt Petersburška akademija znanosti|Sankt Petersburškom akademijom znanosti]] izašao s podrškom imenu ''Neptun'' nakon čega uskoro postaje i međunarodno priznato ime.<ref name=en34>{{cite journal | author=Hind, J. R.| title=Second report of proceedings in the Cambridge Observatory relating to the new Planet (Neptune)| journal= Astronomische Nachrichten| year= 1847.| volume= 25| pages= 309 | url=| doi=}}</ref> Neptun je u rimskoj mitologiji bio bog mora, ekvivalent grčkom [[Posejdon]]u. Argument za prihvaćanjem mitološkog imena bio je u skladu s postojećom tradicijom imenovanja planeta gdje su svi, osim Zemlje, nazvani po likovima iz grčke i rimske mitologije.<ref name=en36/>
 
=== Status ===
Neptun je smatran najudaljenijim poznatim planetom od otkrića 1846. do kasnijeg otkrića [[134340 Pluton|Plutona]] 1930. Uslijed otkrića Plutona, Neptun je postao predzadnji planet Sunčevog sustava, osim u razdoblju od 1979. do 1999. kada je Plutonova eliptična orbita učinila da bude bliži Suncu.<ref name=en38>{{cite web|url=http://www.wired.com/science/discoveries/news/2008/01/dayintech_0121|title="Jan. 21, 1979: Neptune Moves Outside Pluto's Wacky Orbit"|language=Engleski}} wired.com (30. travnja 2012.)</ref> Otkriće [[Kuiperov pojas|Kuiperovog pojasa]] 1992. navelo je mnoge astronome da preispituju Plutonov status planeta. 2006. [[Međunarodna astronomska unija]] po prvi je put definirala "planet", reklasificirajući Plutona u [[patuljasti planet]] zbog čega je Neptun još jednom postao najudaljeniji planet Sunčevog sustava.<ref name=en41>{{cite web|url=http://www.iau.org/static/resolutions/Resolution_GA26-5-6.pdf|title="IAU 2006 General Assembly: Resolutions 5 and 6"|language=Engleski}} iau.org (30. travnja 2012.)</ref>
 
== Sastav i struktura ==
[[Datoteka:Neptune, Earth size comparison.jpg|mini|150px|desno|Usporedba Zemlje i Neptune]]
S [[Masa|masom]] od 1,0243 x 1026 kg,<ref name=en7/> Neptun je srednje tijelo između Zemlje i većih [[Plinoviti div|plinovitih divova]]: masa mu je sedamnaest puta veća od Zenljine ali je svega 1/19 [[Jupiter (planet)|Jupiterove]]. Površinska gravitacija manja je samo od Jupiterove što ta dva plinovita diva čini jedinim planetima u Sunčevom sustavu s gravitacijom većom od Zemljine.<ref name=en42>Unsöld, Albrecht; Baschek, Bodo (2001.). ''The New Cosmos: An Introduction to Astronomy and Astrophysics'' (5. izdanje). Springer. str. 47. ISBN 3-540-67877-8</ref> Ekvatorijalni pojas od 24764 km<ref name=en9/> gotovo je četiri puta veći od Zemljinog. Zajedno s Uranom čini podklasu plinovitih divova pod nazivom "ledeni divovi" uslijed njihove manje veličine i veće koncentracije lako isparljivih elemenata u odnosu na Jupiter i Saturn. Neptunovo se ime u potrazi za [[Egzoplanet|egzoplanetima]] koristi kao [[Metonimija|metonim]] pa se otkrivena tijela slične mase nazivaju "''Neptunima''".
=== Unutarnja struktura ===
Neptunova unutarnja struktura slična je Uranovoj. [[Atmosfera]] mu čini oko 5 do 10% mase te se proteže do 10 - 20% prema unutrašnjosti gdje doseže pritisak od oko 10 GPa. U nižim dijelovima atmosfere vladaju povećane koncentracije [[metan]]a, [[amonijak]]a i [[Voda|vode]].<ref name=en17/>
[[Datoteka:Neptune diagram.svg|mini|lijevo|200px|Unutarnja struktura Neptuna:<br>1. Gornja atmosfera<br>2. Atmosfera sastavljena od vodika, helija i metana<br>3. Plašt sastavljen od vodenih, amonijevih i metanovih ledova<br>4. Jezgra od kamena (silikati i nikal-željezo)]]
 
Postupno ova tamnija i toplija regija kondezira u superzagraijani tekući [[Plašt (geologija)|plašt]] gdje temperature dosežu raspon od 2000 do 5000 K. Sam plašt jednak je 10 do 15 masi Zemlje te je bogat vodom, amonijakom i metanom. Kako je to već uobičajeno u planetarnoj znanosti, ova se kombinacija naziva "ledenom" iako se radi o vrućem fluidu visoke [[Gustoća|gustoće]]. Ovaj fluid visoke električne provodljivosti ponekad se naziva i vodeno-amonijevim oceanom. Na dubini od 7000 km mogući su uvjeti pri kojima se metan raspada na dijamantne kristale koji se zatim spuštaju prema jezgri.<ref name=en46>{{cite journal | author=Kerr, Richard A.| title=Neptune May Crush Methane Into Diamonds| journal= Science| year= 1999.| volume=286 | pages= | url=http://www.sciencemag.org/content/286/5437/25.1| doi=}}</ref> Moguće je da se plašt sastoji od sloja ionizirane vode gdje se molekule vode raspadaju na mješavinu [[vodik]]ovih i [[kisik]]ovih iona, te dublje superionizirane vode kod koje se kisik kristalizira dok se vodikovi ioni slobodno kreću.
 
Jezgra planeta sastavljena je od [[Željezo|željeza]], [[Nikal|nikla]] i [[Silikati|silikata]] s unutarnjim modelom koji predviđa masu jednaku 1,2 mase Zemlje. Pritisak u središtu iznosi 7 Mbar (700 GPa) što je milijune puta više nego na Zemljinoj površini.
 
=== Atmosfera ===
[[Datoteka:Neptune-Methane.jpg|mini|200px|Metan]]
Na višim visinama Neptunova atmosfera sastoji se od 80% vodika i 19% helija.<ref name=en17/> U tragovima je prisutan i metan. Izražene absorbirajuće trake metana pojavljuju se na [[Valna duljina|valnim duljinama]] višim od 600 nm, u crvenom i infracrvenom dijelu [[Spektar (fizika)|spektra]]. Kao i s Uranom, navedena apsorpcija crvenog svijetla od strane atmosferskog metana daje Neptunu njegovu plavu boju, iako se svojim plavetnilom razlikuje od Uranovog blagog [[cijan]]a.
 
Neptunova atmosfera dijeli se na dvije glavne regije: nižu [[Troposfera|troposferu]] gdje se temperature smanjuju s visinom te [[Stratosfera|stratosferu]] gdje se temperature povećavaju s visinom. Granica između navedenih, [[tropopauza]], pojavljuje se pri pritisku od 0,1 bar.<ref name=en13/> Na stratosferu se nastavlja [[termosfera]] s pritiskom manjim od 10-5 do 10-4 mikrobara. Termosfera u konačnici postaje [[egzosfera]].
Neptunova atmosfera je po svom sastavu uglavnom molekularni [[vodik]], sa udjelom [[helij]]a (15-20%) i nešto [[metan]]a koji upija crveno svjetlo i na taj način daje Neptunu karakterističnu plavu boju.
 
Modeli sugeriraju da je Neptunova troposfera povezana [[oblaci]]ma različitih sastava ovisno o visini. Oblaci na višim razinama nastaju pri tlakovima nižim od jednog bara, gdje je temperature pogodna za [[Kondenzacija|kondenzaciju]] metana. Za tlakove između jednog i pet bari (100 i 500 kPa), vjeruje se da nastaju oblaci amonijaka i [[Sumporovodik|sumporovodika]]. Za tlakove iznad pet bari vjeruje se da se oblaci sastoje od amonijaka, [[Amonijev sulfid|amonijevog sulfida]], sumporovodika i vode. Dublji oblaci od vodenog leda bi se trebali nalaziti pri tlakovima od 50 bari (5,0 MPa), gdje temperature dosežu 0 °C
Vjetrovi u Neptunovoj atmosferi su najbrži u Sunčevu sustavu, njihova brzina doseže do 2400 km/h. Većina vjetrova puše u smjeru istok-zapad, suprotno od smjera rotacije planeta (t.j. [[retrogradno gibanje|retrogradno]]).
[[Datoteka:Neptune clouds.jpg|mini|desno|200px|Oblaci]]
 
Oblaci na velikim visinama su promatrani kako bacaju sjene na niži oblačni sloj. Također su vidljive veliko-visinske trake oblaka koje okružuju planet na konstantnoj [[Zemljopisna širina|zemljopisnoj širini]]. Široki su od 50 do 150 km te leže oko 50 do 110 km iznad oblačnog sloja.
Dva su glavna sloja u Neptunovoj gornjoj atmosferi: gornji se sastoji od kristala metanova leda, dok donji, neprozirni sadrži smrznuti [[amonijak]] i [[vodik sulfid]]. Na vrhovima atmosfere su zamijećeni i ugljikovodici nastali djelovanjem Sunčevog svjetla na metan.
 
Neptunov spektar daje naslutiti da je niža stratosfera maglovita zbog kondenzacije produkata ultraljubičaste [[Fotoliza|fotolize]] metana, poput [[etan]]a i [[acetilen]]a. U stratosferi su u tragovima prisutni i [[ugljikov monoksid]] i [[Cijanvodična kiselina|cijanvodična kiselina]]. Neptunova stratosfera toplija je u odnosu na Uranovu zbog povećane koncentracije [[Ugljikovodici|ugljikovodika]].
Na Neptunu se, kao i kod Jupitera i Saturna, mogu primijetiti pojasevi i veliki vrtlozi. U vrijeme susreta sa Voyagerom 2 (1989.), na Neptunu je bila zamjetljiva '''Velika tamna pjega''', velika kao Jupiterova Velika crvena pjega (dakle veličine Zemlje), koju su vjetrovi nosili brzinom od 300 m/s. Zanimljivo je da se Velika tamna pjega nalazi na istoj geografskoj širini kao i Jupiterova Velika crvena pjega: na 22° južne širine.
 
Zbog još nerazjašnjenih razloga, planetova termosfera ima anomalijski visoku temperaturu od oko 750 K. Planet je preudaljen od Sunca da bi ovakvu vrućinu stvorilo [[ultraljubičasto zračenje]]. Jedno od mogućih objašnjena je atmosferska interakcija s ionima planetovog magnetskog polja. Drugi mogući uzrok su gravitacijski valovi iz unutrašnjosti koji se raspadaju u atmosferi. Termosfera sadrži i tragove ugljikovog dioksida i vode koji su se vjerojatno nataložili iz vanjskih izvora poput [[meteor]]a i prašine.
Voyager je fotografirao i malu pjegu poznatu kao '''The Scooter''', koja se nalazila na 55° južno, a obilazila je Neptun jednom u 16 sati.
 
=== Magnetosfera ===
Svijetli oblaci ''[[cirus]]i'' su primijećeni u atmosferi, posebno iznad Velike tamne pjege i drugih, manjih pjega. Cirusi se nalaze 50 do 100 km iznad plavog pokrova oblaka i može se vidjeti sjena koju bacaju na plave oblake ispod njih. Cirusi su bijeli jer se nalaze na visinama na kojima nema metana.
Neptun podsjeća na Uran i po pitanju magnetosfere s magnetskim poljem koje je nagnuto u odnosu na rotacijsku os za 47° te za oko 13500 km od planetovog fizičkog središta. Prije dolaska Voyagera 2 do Neptuna, pretpostavljalo se da je Uranova nagnuta magnetosfera posljedica njegove bočne rotacije. Usporedbom polja dva planeta, znanstvenici danas vjeruju da je ovaj fenomen osobnost vezana za tokove u unutrašnjosti planeta. Moguće je da polje nastaje konvekcijom fluidnih kretanja u tankoj sferičnoj školjci vodljivih likvida (vjerojatno kombinacija amonijaka, metana i vode) što rezultira [[dinamo]] akcijom.
 
Dipolna komponenta magnetskog polja na magnetskom ekvatoru Neptuna iznosi oko 14 [[Tesla|mikrotesli]]. Dipolni magnetski moment je 2,2 x 1017 T m<sup>3</sup>. Neptunovo magnetsko polje ima složenu geometriju koja uključuje relativno velike utjecaje od ne-dipolarnih komponenti, uključujući snažan kvadrupolni moment koji može nadmašiti dipolni moment u snazi. Suprotno tome, Zemlja, Jupiter i Saturn imaju relativno malene kvadripolne momente te su im polja manje odmaknuta od polarne osi.
Voyager 2 je mjerio i toplinu koju otpušta Neptunova atmosfera, pa je izmjerena temperatura od 482&nbsp;°C (750 K) u stratosferi i -218&nbsp;°C (55 K) u nižim slojevima, na razini sa pritiskom od 100 milibara. Ove velike temperature u stratosferi su najvjerojatnije rezultat kompresijskog zagrijavanja.
 
=== Planetarni prstenovi ===
Kada je [[Svemirski teleskop Hubble|teleskop Hubble]] (HST) fotografirao Neptun 1994. godine velike tamne pjege nije više bilo. Ne zna se da li je potpuno nestala ili je skrivena višim slojevima atmosfere. Par mjeseci kasnije, HST je uočio novu crnu pjegu na sjevernoj polukugli. To pokazuje da se Neptunova atmosfera brzo mijenja, pretpostavlja se zbog temperaturnih razlika između nižih i viših oblaka.
{{Glavni|Neptunovi prstenovi}}
[[Datoteka:PIA02224 Neptune's rings.jpg|mini|desno|150px|Neptunovi prstenovi snimljeni s Voyagera 2]]
Iako Neptun posjeduje sustav [[Planetarni prstenovi|planetarnih prstenova]], oni su značajno manji nego [[Saturn (planet)|Saturnovi]]. Moguće je da se prstenovi sastoje od čestica leda prekrivenih silikatima i ugljikovim materijalima zbog čega su crvenkaste boje.<ref name=en59>Cruikshank (1996.), str. 703 – 804</ref> Tri glavna prstena su Adams 630000 km od središta Neptuna, Le Verrier 53000 km i Galle na 42000 km. Slabiji vanjski produžetak prstena Le Verrier nazvan je Lassell; s vanjske strane omeđen je prstenom Arago koji se nalazi na udaljenosti od 57000 km.<ref name=en60>{{cite web|url=http://planetarynames.wr.usgs.gov/Page/Rings|title="Ring and Ring Gap Nomenclature"|language=Engleski}} planetarynames.wr.usgs.gov (9. kolovoza 2012.)</ref>
 
Prvi od ovih planetarnih prstenova otkriven je [[1968.]] od strane tima pod vodstvom [[Edward Guinan|Edwarda Guinana]],<ref name=en19/><ref name=en61>{{cite journal | author=Guinan, E. F.; Harris, C. C.; Maloney, F. P.| title=Evidence for a Ring System of Neptune| journal=Bulletin of the American Astronomical Society| year= 1982.| volume=14 (658) | pages= | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1982BAAS...14..658G | doi=}}</ref> iako se naknadno sumnjalo da je prsten nepotpun.<ref name=en62>{{cite journal | author=Goldreich, P.; Tremaine, S.; Borderies, N. E. F.| title=Towards a theory for Neptune's arc rings| journal=Astronomical Journal | year= 1986.| volume=92) | pages=490 - 494 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1986AJ.....92..490G| doi=}}</ref> Dokazi da prsten u sebi sadrži praznine prvi su se put pojavili tijekom zvjezdane okultacije 1984. kad su prstenovi ometali pogled na zvijezdu tijekom zalaska ali ne i izlaska.<ref name=en63>{{cite journal | author= Nicholson, P. D. et al.| title=Five Stellar Occultations by Neptune: Further Observations of Ring Arcs| journal=Icarus| year= 1990.| volume=87 (1) | pages=1 - 39 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1990Icar...87....1N| doi=}}</ref> Snimke s Voyagera 2 1989. riješile su sumnje pokazujući nekoliko slabih prstenova. Navedeni imaju zbijenu strukturu,<ref name=en64>{{cite web|url=http://www.planetary.org/explore/topics/our_solar_system/neptune/missions.html|title= "Missions to Neptune"|language=Engleski}} planetary.com (11. listopada 2007.)</ref> čiji se uzrok sa sigurnošću ne zna, ali se pretpostavlja da je zbog gravitacijske interakcije s malim mjesecima u njihovoj blizini.<ref name=en65>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1989/12/15/us/scientists-puzzled-by-unusual-neptune-rings.html|title="Scientists Puzzled by Unusual Neptune Rings"|language=Engleski}} nytimes.com (9. kolovoza 2012.)</ref>
=== Magnetsko polje ===
[[Magnetno polje|Magnetsko polje]] Neptuna nagnuto je 47° u odnosu na os rotacije planeta, a izvor polja je od središta planeta udaljen oko 0.55 promjera planeta, dakle nalazi se u omotaču, a ne u jezgri. Jačina polja na rubovima planeta ovisi o položaju, a može biti između tri puta slabije do tri puta jače od polja na površini Zemlje. Intenzitet Sunčevog vjetra također jako utječe na jačinu magnetskog polja.
 
Najudaljeniji prsten, Adams, sadrži pet izraženih lukova: ''Courage, Liberté, Egalité 1, Egalité 2 i Fraternité'' (''Hrabrost, Sloboda, Jednakost i Bratstvo'').<ref name=en66>Cox, Arthur N. (2001.). "''Allen's Astrophysical Quantities''". Springer. ISBN 0-387-98746-0.</ref> Objašnjenje njihovog postojanja bilo je teško za objasniti budući bi se prema [[Newtonovi zakoni gibanja|zakonima gibanja]] lukovi trebali raširiti u prstenove u jako kratkom roku. Astronomi danas vjeruju da su lukovi oblikovani u njihov današnji oblik zbog gravitacijskog utjecaja mjeseca [[Galateja (mjesec)|Galateja]].<ref name=en67>{{cite web|url=http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Neptune&Display=Rings|title="Neptune: Rings"|language=Engleski}} solarsystem.nasa.gov (9. kolovoza 2012.)</ref><ref name=en68>{{cite journal | author=Salo, Heikki; Hänninen, Jyrki| title=Neptune's Partial Rings: Action of Galatea on Self-Gravitating Arc Particles| journal= Science| year= 1998.| volume=282 | pages= 1102–1104 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1998Sci...282.1102S | doi=}}</ref>
[[Polarna svjetlost]] (aurora), koja je zabilježena na Neptunu, nije ograničena samo na polarne predjele zbog vrlo složenog magnetskog polja. Električna energija koju proizvodi Neptunova aurora snage je tek 50 milijuna vata (50 MW), za razliku od Zemljine čija je snaga 2000 puta veća: 100 GW (gigavata).
 
Promatranja sa Zemlje najavljena 2005. otkrila su da su Neptunovi prstenovi puno nestabilniji nego se ranije pretpostavljalo. Snimke [[Teleskopi Keck|zvjezdarnice W. M. Keck]] iz 2002. i 2003. pokazale su značajan raspad prstenova u odnosnu na snimke Voyagera 2. To se posebice odnosi na luk ''Liberté'' za kojeg se pretpostavlja da bi mogao nestati unutar jednog stoljeća.<ref name=en69>{{cite web|url=http://www.newscientist.com/article/mg18524925.900|title="Neptune's rings are fading away "|language=Engleski}} newscientist.com (9. kolovoza 2012.)</ref>.
[[Voyager 2]] je zabilježio emisije radio-valova koje u redovitim vremenskim razmacima od 16 sati i 7 minuta generira magnetsko polje. Ovaj vremenski period vjerojatno odgovara periodu rotacije planeta.
 
== Klima ==
Jedna od razlika između Neptuna i Urana je i prosječna razina meteoroloških aktivnosti. Kada je 1986. Voyager 2 preletio Uran, planet je vizualno djelovao poprilično mirno i nezanimljivo što je bila sušta suprotnost Neptunu koji je pokazivao značajne meteorološke fenomene tijekom preleta 1989.<ref name=en70>{{cite web|url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA02245|title="Neptune's Blue-green Atmosphere"|language=Engleski}} photojournal.jpl.nasa.gov (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
[[Datoteka:Neptune storms.jpg|mini|desno|200px|Velika tamna pjega (gore), Scooter (bijeli oblak u sredini) i Mala tamna pjega, s naglašenim kontrastom]]
 
Neptunovu klimu karakteriziraju ekstremni dinamički sustavi oluja s [[Vjetar|vjetrovima]] koji dostižu brzine od gotovo 600 m/s.<ref name=en16/> Tipičnije, praćenjem kretanja dugotrajnih oblaka, zaključeno je da brzina vjetra varira od 20 m/s u smjeru istoka do 325 m/s prema zapadu.<ref name=en72>{{cite journal | author=Hammel, H. B.; Beebe, R. F.; De Jong, E. M.; Hansen, C. J.; Howell, C. D.; Ingersoll, A. P.; Johnson, T. V.; Limaye, S. S.; Magalhaes, J. A.; Pollack, J. B.; Sromovsky, L. A.; Suomi, V. E.; Swift, C. E.| title=Neptune's wind speeds obtained by tracking clouds in Voyager 2 images| journal= Science| year= 1989.| volume=245 | pages= 1367 - 1369 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1989Sci...245.1367H | doi=10.1126/science.245.4924.1367}}</ref> Na vrhovima oblaka vjetrovi pušu brzinama do 400 m/s uz [[ekvator]] te do 250 m/s na polovima.<ref name=en50>Elkins - Tanton (2006.); str. 79 – 83</ref> Većina vjetrova kreće se u smjeru suprotnome od rotacije planeta. <ref name=en73>Burgess (1991.); str. 64 - 70</ref> Opći uzorak vjetrova pokazao je progradnu rotaciju na višim visinam te retrogradnu rotaciju na nižim visinama. Vjeruje se da je razlika u smjerovima posljedica tzv. "efekta kože" te nije povezana s nekim dubljim atmosferskim procesima.<ref name=en13/>
 
2007. otkriveno je da je gornja [[troposfera]] Neptunovog južnog pola toplija za oko 10 °C od ostatka planeta na kojem vlada prosječna temperatura od oko -200 °C (70 K).<ref name=en74>{{cite journal | author=Orton, G. S., Encrenaz T., Leyrat C., Puetter, R. i Friedson, A. J.| title=Evidence for methane escape and strong seasonal and dynamical perturbations of Neptune's atmospheric temperatures| journal= Astronomy and Astrophysics| year= 2007.| volume=473 | pages= L5 - L8 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2007A&A...473L...5O| doi=10.1051/0004-6361:20078277}}</ref> Toplinska razlika dovoljna je da metan, koji se inače drugdje nalazi smrznut u gornjoj atmosferi, procuri u obliku plina kroz južni pol, u svemir. "Topla točka" rezultat je Neptunovog [[Nagib osi|nagiba osi]] zbog kojeg je južni pol izložen Suncu barem četvrtinu Neptunove godine što u grubo iznosi oko 40 Zemaljskih godina. Kako se Neptun polako giba prema suprotnoj strani Sunca, južni pol će biti zatamnjen dok će se sjeverni osvijetliti što će izazvati da se otpuštanje metana "preseli" s juga na sjever.<ref name=en75>{{cite web|url=http://www.eso.org/public/news/eso0741/|title="A Warm South Pole? Yes, on Neptune!"|language=Engleski}} eso.org (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
Zbog navedenih sezonskih promjena, promatranje grupe oblaka na Neptunovoj južnoj polutci utvrdilo je povećanje u njihovoj veličini i albedu. Fenomen je prvi put zabilježen 1980. te se predviđa da će trajati do 2020. Neptunov dugi [[orbitalni period]] rezultira "godišnjim dobima" koji traju 40 godina.<ref name=en76>{{cite web|url=http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2003/17/text/|title="Brighter Neptune Suggests a Planetary Change of Seasons"|language=Engleski}} hubblesite.org (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
=== Oluje ===
[[Datoteka:Neptune's Great Dark Spot.jpg|mini|desno|200px|Velika tamna pjega snimljena s Voyagera 2]]
 
1989. NASA-ima sonda Voyager 2 otkrila je Veliku tamnu pjegu, anticiklonalni olujni sustav koji se proteže nad područjem 13.000 x 6600 km,<ref name=en70/> nalik Velikoj crvenoj pjegi na Jupiteru. Međutim, 2. studenog 1994. [[Svemirski teleskop Hubble|svemirski teleskop Hubble]] nije primijetio pjegu, već je na sjevernoj polutci otkrio novu, sličnu, oluju.<ref name=en77>{{cite journal | author=Hammel, H. B.; Lockwood, G. W.; Mills, J. R.; Barnet, C. D| title=Hubble Space Telescope Imaging of Neptune's Cloud Structure in 1994| journal= Science| year= 1995.| volume=268 | pages=1740 - 1742 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1995Sci...268.1740H| doi=10.1126/science.268.5218.1740}}</ref>
 
Scooter je druga oluja, bijela skupina oblaka južnije od Velike tamne pjege. Ime joj dolazi od činjenice da se prilikom otkrića kretala brže od Velike tamne pjege<ref name=en73/> s tim da su kasnije fotografije otkrile još brže oblake. Mala tamna pjega je južna ciklonalna oluja, druga najsnažnija promatrana tijekom preleta 1989. godine. Isprva je bila potpuno tamna, da bi tijekom približavanja Voyagera 2 razvila svijetlu jezgru.<ref name=en78>{{cite web|url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA00064|title="Neptune's Dark Spot (D2) at High Resolution "|language=Engleski}} photojournal.jpl.nasa.gov (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
Za tamne pjege se vjeruje da nastaju u troposferi, na nižoj visini od pojava sa svijetlim oblacima,<ref name=en79>{{cite journal | author=S. G., Gibbard; de Pater, I.; Roe, H. G.; Martin, S.; Macintosh, B. A.; Max, C. E| title=The altitude of Neptune cloud features from high-spatial-resolution near-infrared spectra| journal= Icarus| year= 2003.| volume=166 | pages=359 - 374| url=http://cips.berkeley.edu/research/depater_altitude.pdf| doi=10.1016/j.icarus.2003.07.006}}</ref> tako da djeluju poput rupa u gornjim slojevima oblaka. Budući da se radi o pojavama koje mogu trajati i do nekoliko mjeseci, vjeruje se da se radi o vrtložnim strukturama.<ref name=en51>{{cite journal | author=Max, C. E.; Macintosh, B. A.; Gibbard, S. G.; Gavel, D. T.; Roe, H. G.; de Pater, I.; Ghez, A. M.; Acton, D. S.; Lai, O.; Stomski, P.; Wizinowich, P. L.| title=Cloud Structures on Neptune Observed with Keck Telescope Adaptive Optics| journal= The Astronomical Journal| year= 2003.| volume=125 | pages=364 - 375| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2003AJ....125..364M| doi=10.1086/344943}}</ref> Često vezane uz tamne mrlje su i svjetliji metanski oblaci koji se formiraju oko [[Tropopauza|tropopauze]].<ref name=en80>{{cite web|url=http://www.lpl.arizona.edu/~showman/publications/stratman-etal-2001.pdf|title=Epic Simulations of Bright Companions to Neptune's Great Dark Spots|language=Engleski}} lpl.arizona.edu (24. kolovoza 2011.)</ref> Dugotrajnost ovih pratećih oblaka sugerira da neke bivše tamne mrlje mogu nastaviti postojati kao cikloni iako više nisu vidljivi kao tamne pojave. Tamne se mrlje mogu raspasti jednom kada se previše približe ekvatoru ili kroz neki drugi nepoznati mehanizam.<ref name=en79>{{cite journal | author=Sromovsky, L. A.; Fry, P. M.; Dowling, T. E.; Baines, K. H.| title=The unusual dynamics of new dark spots on Neptune| journal= Bulletin of the American Astronomical Society| year= 2000.| volume=32 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2000DPS....32.0903S| doi=}}</ref>
 
=== Unutarnja toplina ===
Za Neptunove složenije klimatske uvjete u odnosu na Uran vjeruje se da je uzrok u većoj unutarnjoj toplini. Iako je u odnosu na Uran udaljeniji od Sunca te prima tek 40% sunčevog svjetla,<ref name=en13/> njihova površinska temperatura okvirno je jednaka. Temperature u gornjim slojevima Neptunove troposfere spuštaju se do -221,4 °C (51,8 K). Na dubini gdje je atmosferski tlak jednak 1 baru (100 kPa), temperatura iznosi -201,15 °C (72,00 K).<ref name=en83>{{cite journal | author=Lindal, Gunnar F. | title=The atmosphere of Neptune – an analysis of radio occultation data acquired with Voyager 2| journal= Astronomical Journal| year= 1992.| volume=103 | pages=967 – 982| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1992AJ....103..967L| doi=}}</ref> Dublje unutar slojeva plina temperatura postepeno raste. Kao i kod Urana, izvor unutarnje topline je nepoznat s tim da i među njima postoje razlike: Uran isijava samo 1,1 puta više energije nego je primi od Sunca,<ref name=en84>{{cite web|url=http://lasp.colorado.edu/~bagenal/3750/ClassNotes/Class12/Class12.html|title=Class 12 - Giant Planets - Heat and Formation|language=Engleski}} lasp.colorado.edu (19. ožujka 2012.)</ref> dok Neptun isijava 2,61 puta više nego što je primi.<ref name=en85>{{cite journal | author=Pearl, J. C.; Conrath, B. J.| title=The albedo, effective temperature, and energy balance of Neptune, as determined from Voyager data| journal= Journal of Geophysical Research Supplement | year= 1991.| volume= 96 | pages=18.921 – 18.930| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991JGR....9618921P| doi=}}</ref> Iako je najudaljeniji planet od Sunca, Neptunova unutarnja energija dovoljna je za pokretanje najsnažnijih planetarnih vjetrova u Sunčevom sustavu. Preldoženo je nekoliko mogućih objašnjenja za ovaj fenomen, uključujući toplinu kao produkt radioaktivnog raspadanja iz jezgre planeta, pretvorba metana pod velikim pritiskom u vodik, [[dijamant]] i duži [[ugljikovodici]] (ugljikovodici i dijamanti bi se uzdizali i tonuli pritom otpuštajući gravitacijsku [[Potencijalna energija|potencijalnu energiju]])<ref name=en87>{{cite journal | author=Scandolo, Sandro; Jeanloz, Raymond| title=The Centers of Planets| journal=American Scientist | year= 2003.| volume=91 (6) | pages=516| url=http://www.americanscientist.org/issues/feature/2003/6/the-centers-of-planets| doi=}}</ref> te [[konvekcija]] u nižoj atmosferi koja uzrokuje razbijanje gravitacijskih valova iznad tropopauze.<ref name=en88>{{cite journal | author=McHugh, J. P.| title=Computation of Gravity Waves near the Tropopause| journal=American Astronomical Society, DPS meeting #31, #53.07| year= 1999.| volume= 31 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999DPS....31.5307M| doi=}}</ref><ref name=en89>{{cite journal | author=McHugh, J. P.; Friedson, A. J.| title=Neptune's Energy Crisis: Gravity Wave Heating of the Stratosphere of Neptune| journal=Bulletin of the American Astronomical Society| year= 1996.| volume=28 | pages=1078| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1996DPS....28.0507L| doi=}}</ref>
 
== Orbita i rotacija ==
Prosječna udaljenost između Neptuna i Sunca iznosi 4,5 milijardi km (oko 30,1 AJ) obavljajući jednu orbitu svakih 164,79 godina. 12. srpnja 2011. Neptun je napravio prvu punu orbitu od svog otkrića 1846,<ref name=en5/> s tim da se pritom nije nalazio na točnoj lokaciji na kojoj je bio i u vrijeme otkrića zbog Zemljine druge pozicije. Neptunova eliptična orbita inklinirana je za 1,77° u odnosu na Zemlju. Zbog [[ekscentricitet]]a od 0,011, udaljenost između Neptuna i Sunca varira za 101 milijuna km između faza perihela i afela.
 
[[Nagib osi]] Neptuna od 28,32°<ref name=en91>{{cite web|url=http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/planetfact.html|title=Planetary Fact Sheets|language=Engleski}} nssda.gsfc.nasa.gov (20. ožujka 2012..)</ref> sličan je Zemljinom (23°) i Marsovom (25°) zbog čega doživljava slične sezonske promjene. Dugi orbitalni period znači da godišnja doba traju oko 40 zemaljskih godina.<ref name=en76/> Period zvjezdane rotacije (dan) traje oko 16,11 sati.<ref name=en5/> Budući Neptun nije čvrsto tijelo, atmosfera mu prolazi kroz proces [[Diferencijalna rotacija|diferencijalne rotacije]]. Široke ekvatorijalne zone rotiraju se s periodom od oko 18 sati što je sporide od 16,1 satne rotacije planetarnog magnetskog polja. Suprotno tome, polarne regije imaju rotacijski period od 12 sati. Neptun ima najizraženiju diferencijalnu rotaciju od svih planeta Sunčevog sustava<ref name=en92>{{cite journal | author=Hubbard, W. B.; Nellis, W. J.; Mitchell, A. C.; Holmes, N. C.; McCandless, P. C.; Limaye, S. S. | title=Interior Structure of Neptune: Comparison with Uranus| journal=Science| year= 1991.| volume=253 (5020) | pages=648 – 651| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...253..648H| doi=}}</ref> što rezultira snažnim poprečnim vjetrovima.<ref name=en51/>
 
=== Orbitalna rezonanca ===
[[Datoteka:TheKuiperBelt classes-en.svg|mini|desno|250px|]]
{{Glavni|Kuiperov pojas|Rezonantni trans-neptunski objekt|Neptunovi trojanci}}
 
Neptunova orbita ima značajan utjecaj na Kuiperov pojas, područje koje se nastavlja iza nje. Pojas je prsten malenih ledenih planteoida, sličan asteroidnom pojasu samo puno veći, protežući se od Neptunove orbite (30 AJ) do 55 AJ od Sunca.<ref name=en93>{{cite journal | author=Stern, S. Alan; Colwell, Joshua E. | title=Collisional Erosion in the Primordial Edgeworth-Kuiper Belt and the Generation of the 30–50 AU Kuiper Gap| journal=The Astrophysical Journal| year= 1997.| volume=490 (2) | pages=879 - 882| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1997ApJ...490..879S| doi=}}</ref> Slično kao što Jupiterova gravitacija dominira asteroidnim pojasom oblikujući njegovu strukturu, tako Neptunova gravitacija dominira Kuiperovim pojasom. Pod utjecajem Neptunove gravitacije neka područja Kuiperovog pojasa s vremenom su se destabilizirala rezultirajući prazninama u njegovoj strukturi. Primjer toga je područje između 40 i 42 AJ.<ref name=en94>{{cite journal | author=Jean-Marc Petit; Alessandro Morbidelli | title=Large Scattered Planetesimals and the Excitation of the Small Body Belts| journal=Icarus| year= 1999.| volume=141 | pages=367 - 387| url=http://www.oca.eu/morby/papers/6166a.pdf| doi=}}</ref>
 
Unutar navedenih praznina postoje orbite gdje objekti mogu preživjeti od nastanka Sunčevog sustava. Ove se rezonance pojavljuju kada Neptunov orbitalni period iznosi točan razlomak objektovog, poput 1:2, ili 3:4. Ako recimo objekt orbitira oko Sunca jednom za dvije Neptunove orbite, to znači da će obaviti samo pola orbite u trenutku kada će se Neptun vratiti na svoj ishodišni položaj. Najnaseljenija rezonanca Kuiperovog pojasa, s preko 200 poznatih objekata,<ref name=en95>{{cite web|url=http://www.minorplanetcenter.org/iau/lists/TNOs.html|title=List Of Transneptunian Objects|language=Engleski}} minorplanetcenter.org (15. travnja 2012.)</ref> je 2:3 rezonanca. Objekti u ovoj rezonanci, nazvani plutinosi prema 134340 Plutonu, naprave dvije orbite za tri Neptunove.<ref name=en96>{{cite web|url=http://www2.ess.ucla.edu/~jewitt/kb/plutino.html|title=The Plutinos|language=Engleski}} www2.ess.ucla.edu (15. travnja 2012.)</ref> Iako Pluton sječe Neptunovu orbitu, 2:3 rezonanca osigurava da se nikada ne sudare.<ref name=en97>{{cite journal | author=Varadi, F.| title=Periodic Orbits in the 3:2 Orbital Resonance and Their Stability| journal=The Astronomical Journal| year= 1999.| volume=118 (5) | pages=2526 - 2531| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999AJ....118.2526V| doi=}}</ref> Ostale rezonance, 3:4, 3:5, 4:7 i 2:5 rjeđe su naseljene.<ref name=en98>John Davies (2001.). ''Beyond Pluto: Exploring the outer limits of the solar system''. Cambridge University Press. str. 104. ISBN 0521800196.</ref>
 
Neptun posjeduje i vel broj objekata koji se nalaze u Sunce-Neptun L4 Lagranže točki - gravitacijski stabilnoj regiji.<ref name=en99>{{cite journal | author=Chiang, E. I.; Jordan, A. B.; Millis, R. L.; M. W. Buie; Wasserman, L. H.; Elliot, J. L.; Kern, S. D.; Trilling, D. E.; Meech, K. J.; Wagner, R. M.| title=Resonance Occupation in the Kuiper Belt: Case Examples of the 5 : 2 and Trojan Resonances| journal=The Astronomical Journal| year= 2003.| volume=126 | pages=430 - 443| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2003AJ....126..430C| doi=}}</ref> Na Neptunove trojance može se gledati kao da se nalaze u 1:1 rezonanci s Neptunom. Neptunovi trojnaci neobično su stabilni u svojoj orbiti zbog čega se pretpostavlja da su se formirali zajedno s Neptunom a ne da su "uhvaćeni" s vremenom. Prvi i zasada jedini objekt u Neptunovoj L5 Lagranže točki je [[2008 LC18]].
 
== Formacija i migracija ==
[[Datoteka:Lhborbits.png|mini|desno|400px|Simulacija koja prikazuje vanjske planete s Kuiperovim pojasom: '''a)''' prije nego što su Jupiter i Saturn postignuli 2:1 rezonancu; '''b)''' nakon raspinja objekata Kuiperovog pojasa prema unutra uslijed orbitalnog pomaka Neptuna; '''c)''' nakon izbacivanja raspršenih objekata Kuiperovog pojasa od strane Jupitera ]]
Pokazalo se da je formiranje ledenih divova, Neptuna i Urana, teško precizno prikazati modelom. Trenutni modeli sugeriraju da je gustoća tvari u vanjskim podučjima Sunčevog sustava bila preniska kako bi se njome objasnilo formiranje ovako velikih tijela kroz tradicionalno prihvaćenu metodu uvećavanja jezgre. Prema jednoj hipotezi, ledeni divovi su nastali iz nestabilnosti izvornog protoplanetarnog diska, te da im je atmosferu naknadno odnijela radijacija od nedaleke OB zvijezde.<ref name=en101>Boss, Alan P. (30. rujna 2002.). "''Formation of gas and ice giant planets''". Earth and Planetary Science Letters.</ref>
 
Prema drugom konceptu nastali su bliže Suncu gdje je gustoća tvari bila viša, da bi naknadno migrirali u trenutačne orbite nakon uklanjanja plinovitog protoplanetarnog diska.<ref name=en102>{{cite journal | author=Thommes, Edward W.; Duncan, Martin J.; Levison, Harold F.| title=The formation of Uranus and Neptune among Jupiter and Saturn| journal= The Astronomical Journal| year= 2001.| volume=123 (5) | pages=2862 – 2883| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2002AJ....123.2862T| doi=}}</ref> Hipoteza migracije nakon formiranja trenutačno se preferira u znanstvenim krugovima zbog svoje sposobnosti da bolje objasni popunjenost populacije malih objekata promatranih u trans-Neptunskoj regiji.<ref name=en103>{{cite web|url=http://www.geotimes.org/june05/WebExtra060705.html|title=Orbital shuffle for early solar system|language=Engleski}} geotimes.org (9. siječnja 2012.)</ref> Trenutačno najšire prihvaćeno<ref name=en104>{{cite journal | author=Crida, A.| title=Solar System formation| journal= Reviews in Modern Astronomy| year= 2009.| volume=21| pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2009arXiv0903.3008C| doi=}}</ref> objašnjenje detalja ove hipoteze poznato je kao [[Nice model]] koje otkriva utjecaje migrirajućeg Neptuna te drugih plinovitih divova na strukturu Kuiperovog pojasa.
 
== Prirodni sateliti ==
{{Glavni|Neptunovi prirodni sateliti}}
Neptun ima 13 poznatih [[prirodni sateliti|prirodnih satelita]]: jedan veliki - [[Triton (mjesec)|Triton]] i 12 malih. Triton je otkrio William Lassell nekoliko tjedana nakon otkrića samog Neptuna, '''[[Nereid (mjesec)|Nereid]]''' je otkriven 1949. ([[Gerard Kuiper]]), a slijedećih 6 - '''Najadu''' (Naiad), '''Talasu''' (Thalassa), '''Despinu''', '''Galateju''' (Galatea), '''Larisu''' (Larissa) koji su unutarnji sateliti te [[Proteus (mjesec)|Proteus]] - je pronašao Voyager 2 1989. godine. Voyager je detaljno istražio jedino Triton. Unutarnji sateliti su relativno blizu Neptunu, a Nereid je oko 16 puta dalje od susjednog Tritona. Vanjski Neptunovi sateliti su višestruko dalji od samog Nereida. Pored toga Nereid ima vrlo ekscentričnu (eliptičnu) stazu, što ukazuje da je on možda zarobljeni asteroid iz Kuiperovog pojasa.
[[Datoteka:Neptune-visible.jpg|210px|mini|Neptun, Protej (gore), Larisa (dolje desno) i Despina (lijevo)]]
Neptun posjeduje 14 poznatih prirodnih satelita.<ref name=en7/> Daleko najveći, zauzimajući više od 99,5% mase u orbiti oko Neptuna te jedini koji je dovoljno masivan da bude sferičan, jest [[Triton (mjesec)|Triton]] kojega je [[William Lassell]] otkrio svega 17 dana nakon otkrića samoga Neptuna. Za razliku od drugih velikih satelita u Sunčevom sustavu, Triton ima retrogradnu orbitu što daje naslutiti da je zahvaćen, a ne formiran na mjestu; najvjerojatnije kao [[patuljasti planet]] iz Kuiperovog pojasa.<ref name=en108>{{cite journal | author=Agnor, Craig B.; Hamilton, Douglas P.| title=Neptune's capture of its moon Triton in a binary–planet gravitational encounter| journal= Nature| year= 2006.| volume=441 | pages=192 - 194| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2006Natur.441..192A| doi=http://www.nature.com/nature/journal/v441/n7090/full/nature04792.html}}</ref> 1989. Triton je bio najhladniji objekt ikad izmjeren u Sunčevom sustavu,<ref name=en110>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1989/08/29/science/triton-may-be-coldest-spot-in-solar-system.html|title="Triton May Be Coldest Spot in Solar System"|language=Engleski}} nytimes.com (3. listopada 2011.)</ref> s procjenjenom temperaturom od -235 °C (38 K).<ref name=en111>{{cite journal | author=R. M., Nelson; Smythe, W. D.; Wallis, B. D.; Horn, L. J.; Lane, A. L.; Mayo, M. J.| title=Temperature and Thermal Emissivity of the Surface of Neptune's Satellite Triton| journal= Science| year= 1990.| volume=250 | pages=429 - 431| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1990Sci...250..429N| doi=}}</ref>
 
Neptunov drugi poznati satelit (prema redu otkrivanja), nepravilni mjesec [[Nereida (mjesec)|Nereida]], ima jednu od najekscentričnijih orbita od svih prirodnih satelita sunčevog sustava. [[Ekscentricitet]] od 0,7512 daje joj apoapsis koji iznosi sedam puta udaljenosti periapsisa od Neptuna.
Početkom [[2003]]. objavljeno je otkriće nova tri Neptunova satelita (s privremenim nazivima S/2002 N1, S/2002 N2, S/2002 N3), ali o njima se još uvijek vrlo malo zna. U augustu 2003. objavljeno je otkriće još jednog Neptunovog satelita (S/2003 N1), te u septembru još jednog (S/2002 N4).
[[Datoteka:Proteus (Voyager 2).jpg|125px|mini|lijevo|Protej]]
 
U razdoblju od srpnja do rujna 1989. Voyager 2 je otkrio šest do tada nepoznatih Neptunovih satelita.<ref name=en57>{{cite journal | author=Ness, N. F.; Acuña, M. H.; Burlaga, L. F.; Connerney, J. E. P.; Lepping, R. P.; Neubauer, F. M. | title=Magnetic Fields at Neptune| journal= Science| year= 1989.| volume=246 | pages=1473 - 1478| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1989Sci...246.1473N| doi=}}</ref> Među njima, nepravilno oblikovani [[Protej (mjesec)|Protej]] značajan je po tome što se nebesko tijelo njegovih dimenzija i gustoće nije uspjelo formirati u sferičan oblik pod utjecajem vlastite gravitacije.<ref name=en113>{{cite web|url=http://web.gps.caltech.edu/~mbrown/dwarfplanets/|title=The Dwarf Planets|language=Engleski}} web.gps.caltech.edu (6. listopada 2011.)</ref> Iako je drugi najmasivniji Neptunov mjesec, masa mu oznosi tek jednu četvrtinu jednog postotka mase Tritona. Najunutrašnjiji sateliti- [[Najada (mjesec)|Najada]], [[Talasa (mjesec)|Talasa]], [[Despina (mjesec)|Despina]] i [[Galateja (mjesec)|Galateja]]- orbitiraju dovoljno blizu da budu unutar Neptunovih planetarnih prstenova. [[Larisa (mjesec)|Larisa]] je izvorno otkrivena 1981. tijekom okultacije zvijezde. Kako je događaj svojevremeno pripisan prstenovim lukovima, tek je preletom Voyagera 2 1989. otkriven pravi uzrok okultacije te potvrđeno njeno postojanje. Pet nepravilnih satelita otkriveno je između 2002. i 2003. te su javno obznanjeni 2004.<ref name=en14>{{cite journal | author=Holman, Matthew J. ''et al.'' | title=Discovery of five irregular moons of Neptune| journal= Nature| year= 2004.| volume=430 | pages=865 - 867| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2004Natur.430..865H| doi=}}</ref><ref name=en115>{{cite web|url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/3578210.stm|title=Five new moons for planet Neptune|language=Engleski}} news.bbc.co.uk (6. listopada 2011.)</ref> Budući je Neptun bio rimski bog mora, sateliti su nazvani po nižim morskim božanstvima.<ref name=en36>{{cite web|url=http://planetarynames.wr.usgs.gov/Page/Planets|title=Planet and Satellite Names and Discoverers|language=Engleski}} planetarynames.wr.usgs.gov (6. listopada 2011.)</ref>
== Neptunovi prstenovi ==
Neptun, kao i ostali plinoviti divovi, ima [[planetarni prstenovi|planetarne prstenove]]. Fotografije Voyagera 2 pokazuju nekoliko odvojenih prstenova. Redom od Neptuna prema van nalaze se prstenovi '''Galle''', '''LaVerrier''', '''Lassell''', '''Arago''', jedan još neimenovani te '''Adams''' koji sadrži 5 lukova: Hrabrost (''Courage''), Sloboda (''Liberté''), Jednakost 1 i 2 (''Egalité'' 1 i 2) te Bratstvo (''Fraternité''). Albedo prstenova je vrlo mali: između 0.015 i 0.04 i slabije su izraženi od Saturnovih ili Uranovih.
 
== Promatranje ==
Lukovi unutar prstenova nisu zabilježeni nigdje osim kod Neptuna. Prema najvjerojatnijem scenariju, mali Neptunov satelit Galateja je odgovoran za održavanje ovih lukova koji bi se bez njegovog utjecaja proširili cijelim opsegom prstena u samo nekoliko mjeseci. No, prema novijim računalnim modelima, sam satelit Galateja ne može biti dovoljan za očuvanje lukova. Model predviđa postojanje još jednog manjeg "pastirskog" satelita, promjera tek oko 6 km, dakle neuočljivog sa Zemlje, koji bi pomagao Galateji u sprečavanju lukova da se prošire.
Neptun nikada nije vidiljiv golim okom budući ima sjaj između magnituda +7,7 i +8,0<ref name=en7/><ref name=en11>{{cite web|url=http://eclipse.gsfc.nasa.gov/TYPE/TYPE.html|title=Twelve Year Planetary Ephemeris: 1995–2006|language=Engleski}} planetarynames.wr.usgs.gov (1. studeni 2011.)</ref> što znači da ga mogu zasjeniti [[Jupiter (planet)|Jupiterovi]] [[Galilejanski mjeseci]], patuljasti planet [[1 Ceres]] te asteroidi [[4 Vesta]], [[2 Pallas]], [[7 Iris]], [[3 Juno]] i [[6 Hebe]]. Promatran kroz teleskop ili bolji dvogled, Neptun izgleda kao mali plavi disk, sličan Uranu.<ref name=en117>Moore (2000.); str. 207</ref>
 
Zbog Neptunove udaljenosti od Zemlje, njegov [[kutni promjer]] iznosi svega od 2,2 do 2,4 kutne sekunde,<ref name=en7/><ref name=en11/> najmanje od svih planeta Sunčevog sustava. Navedeni paramteri razlog su zbog kojega ga je teško proučavati vizualno. Većina teleskopskih podatka bila je ograničena do pojave [[Svemirski teleskop Hubble|svemirskog teleskopa Hubble]] te velikih zemljanih teleskopa s [[Adaptivna optika|adaptivnom optikom]].<ref name=en118>{{cite journal | author=Cruikshank, D. P.| title=On the rotation period of Neptune| journal= Astrophysical Journal, Part 2 - Letters to the Editor| year= 1978.| volume=220 | pages=L57 - L59| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1978ApJ...220L..57C| doi=}}</ref><ref name=en119>{{cite journal | author=Max, C.; Macintosh, B.; Gibbard, S.; Roe, H.; de Pater, I.; Ghez, A.; Acton, S.; Wizinowich, P.; Lai, O.| title=Adaptive Optics Imaging of Neptune and Titan with the W.M. Keck Telescope| journal=American Astronomical Society| year= 1999.| volume=31 | pages=1512| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999BAAS...31.1512M| doi=}}</ref> Proučavanje radio-frekvencija otkriva da je Neptun izvor neprekidnih emisija ali i nepravilnih praskova. Za obe pojave se vjeruje da nastaju iz magnetskog polja.<ref name=en50/> Promatran kroz infracrveni spektar, Neptunove oluje djeluju svijetlo u odnosu na hladniju pozadinu što omogućuje redovito praćenje njihovih veličina i oblika.<ref name=en120>{{cite journal | author=Gibbard, S. G.; Roe, H.; de Pater, I.; Macintosh, B.; Gavel, D.; Max, C. E.; Baines, K. H.; Ghez, A.| title=High-Resolution Infrared Imaging of Neptune from the Keck Telescope| journal= Icarus| year= 2002.| volume=156 (1) | pages=1 - 15| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2002Icar..156....1G| doi=}}</ref>
Međudjelovanje satelita i prstenova česta je pojava, a ovi se sateliti zbog svoje uloge nazivaju [[pastirski satelit|pastirskim satelitima]]. Primjer je Saturnov satelit [[Atlas (mjesec)|Atlas]].
 
== Istraživanje ==
== Historija ljudskog istraživanja ==
{{Glavni|Istraživanje Neptuna}}
Neptun je kroz teleskop prvi ugledao [[Galileo Galilej]], dok je [[1613]]. godine promatrao Jupiter. Neptun je tada bio prividno vrlo blizu Jupitera. Galileo je primijetio pomak te "zvijezde" tijekom nekoliko dana, ali ga je oblačno vrijeme u kritičnim trenucima spriječilo da još malo upotpuni svoj životopis. Kad se vrijeme, nakon par dana, popravilo, Neptun je već bio daleko od Jupitera.
[[Datoteka:SunsetNeptune.png|mini|lijevo|230px|Ilustracija Voyagera 2 kako prolazi uz Neptun]]
Najbliži prilaz Neptunu Voyager 2 je ostvario 25. kolovoza 1989. Budući je ovo bio posljednji planet s kojim se letjelica mogla susresti, odlučeno je da se obavi blizak prelet Tritona, bez obzira na posljedice koje bi to moglo imati na putanju. Snimke poslane natrag na Zemlju postale su osnova cjelovečernjeg programa ''Neptune All Night'' na [[Public Broadcasting Service|PBS-u]] 1989.<ref name=en121>{{cite web|url=http://web.archive.org/web/20071103094424/http://www.seti.org/about-us/voices/phillips-080503.php|title=Fascination with Distant Worlds|language=Engleski}} seti.org <small>''via''</small> web.archive.org (19. ožujka 2012.)</ref>
[[Datoteka:Triton moon mosaic Voyager 2 (large).jpg|mini|desno|250px|Voyager 2 mozaik Tritona]]
Tijekom preleta planeta, signalima sa sonde bilo je potrebno 246 minuta da dođu do Zemlje. Zbog toga se veći dio misije Voyagera 2 oslanjao na unaprijed učitane naredbe, uključujući za vrijeme istraživanja Neptuna. Letjelica je izvela bliski susret s mjesecom Nereidom prije nego se 25. kolovoza približila na 4400 km od Neptunove atmosfere nakon čega se istoga dana približila najvećem mjesecu Tritonu.<ref name=en122>Burgess (1991.): str. 46 – 55.</ref>
 
Svemirska sonda potvrdila je postojanje magnetskog polja koje okružuje planet te je otkrila da je polje odmaknuto od središta i nagnutno na sličan način kao što je i s poljem oko Urana. Pitanje rotacijskom perioda planeta riješeno je uporabom mjerenja radio emisija. Voyager 2 je pokazao da Neptun ima i neočekivano aktivan klimatski sustav. Otkriveno je i šest novih mjeseca te se ustanovilo da planet ima više od jednog prstena.<ref name=en122/><ref name=en57/>
Mnogo godina nakon otkrića Urana, oko [[1840]]. godine, postalo je jasno da nešto utječe na njegovu putanju. Uran se, naizgled, nije ponašao u skladu sa [[Newtonovi zakoni gibanja|Newtonovim zakonima]]. Predviđeno je postojanje još jednog planeta i krenulo se u potragu za njim. Dva su astronoma (Francuz Leverrier i Englez Adams) nezavisno izračunala položaj novog planeta, a ugledali su ga d'Arrest i J. Galle 23. rujna [[1846]]. Sedamnaest dana kasnije je otkriven i [[Triton (mjesec)|Triton]], Neptunov najveći satelit. [[Nereida (mjesec)|Nereida]] je otkrivena 1949. (Kuiper).
 
2003. postojao je prijedlog NASA-inom "Vision Missions Studies" da se realizira misija "[[Neptune Orbiter|Neptune Oribter with Probes]]" koja bi obavljala znanstvene eksperimente na razini [[Cassini-Huygens|''Cassinija'']] bez uporabe izvora energije ili pogona baziranih na [[Fizija|fiziji]].
Samo je jedna letjelica posjetila Neptun: [[Voyager 2]], koji je 25. augusta [[1989]]. prošao 4 950 km iznad Neptunovog sjevernog pola. Voyager 2 je otkrio 6 Neptunovih malih i tamnih satelita: 5 unutrašnjih satelita, te nešto dalji i veći [[Proteus (mjesec)|Proteus]]. Tokom 2003. otkrivena su još 5 malih udaljenih Neptunovih satelita.
 
== EksterniPovezani linkovičlanci ==
*[[Neptunov trojanac]]
 
== Vidi još ==
{{Izvori|3}}
 
== Literatura ==
{{Commonscat|Neptune (planet)}}
*Baum, Richard; Sheehan, William (2003.). ''In Search of Planet Vulcan: The Ghost in Newton's Clockwork Universe''. Basic Books. ISBN 0-7382-0889-2.
* [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/800_neptun.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Neptun]
*Burgess, Eric (1991.). ''Far Encounter: The Neptune System''. Columbia University Press. ISBN 0-231-07412-3.
{{Template:Sunčev sistem}}
*Cruikshank, Dale P. (1996.). ''Neptune and Triton''. University of Arizona Press. ISBN 0-8165-1525-5.
*Elkins-Tanton, Linda T. (2006.). ''Uranus, Neptune, Pluto, and the Outer Solar System''. New York: Chelsea House. ISBN 0-8160-5197-6.
*Littmann, Mark (2004.). ''Planets Beyond, Exploring the Outer Solar System''. Courier Dover Publications. ISBN 0-486-43602-0.
*Miner, Ellis D.; Wessen, Randii R. (2002). ''Neptune: The Planet, Rings, and Satellites''. Springer-Verlag. ISBN 1-85233-216-6.
*Moore, Patrick (2000.). ''The Data Book of Astronomy''. CRC Press. ISBN 0-7503-0620-3.
*Standage, Tom (2001.). ''The Neptune File''. Penguin. ISBN 0802713637.
 
== Vanjske veze ==
[[Kategorija:Sunčev sistem|Neptun]]
*[http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/neptunefact.html Neptune Fact Sheet] @ nnsdc.gsfc.nasa.gov
 
{{Footer Sunčevsustav}}
 
[[Kategorija: Neptun| ]]
 
{{Link FA|en}}
{{Link FA|it}}
{{Link FA|sl}}
 
{{Link FA|cs}}
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Neptun_(planeta)