Gotski rat – razlika između verzija

'''Gotski rat (535.—552.535–552)''' nastao je kao rezultat odluke [[Justinijan I. Veliki|Justinijana I.]] da vrati provincije u [[Italija|Italiji]] koje su pripadale [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] dok ih nisu preuzeli [[Odoakar]] i [[Teodorik Veliki]].

Justinijan I. je kao povod za rat uzeo ubojstvo [[Amalasunta|Amalasunte]] [[535|535.]]. godine, nasljednice Teodorika Velikog. Amalasunta je sklopila savez s Justinijanom koji je omogućio carskoj vojsci pod vodstvom [[Velizar|Belizara]] korištenje [[Sicilija|Sicilije]] kao baze za pohod protiv [[Vandali|Vandala]] u [[Afrika|Africi]]. Belizar je, kao najuspješniji carski general, predvodio napad na [[Ostrogoti|Ostrogote]]. Odmah je zauzeo Siciliju, prešao u Italiju i do studenog zauzeo [[Napulj]], a i [[Rim]] do prosinca [[536|536.]]. godine. Iz Rima je pobjegao [[Goti|gotski]] [[kralj]] [[Vitiges]].

Sljedeće godine Belizar je uspješno odolijevao opsadi Rima od strane Gota (od siječnja 537. do ožujka 538.), pritom vodeći i manje bitke izvan Rima. Kad je dobio pojačanje iz [[Istanbul|Konstantinopola]] prešao je u napad. Zauzet je [[Rimini]], a dio Belizarove vojske pod vodstvom Mundalijasa došao je do [[Milano|Mediolanuma]] (današnji Milano). Godine [[540|540.]] godine. u rat su ušli i [[Franci]] i zauzeli Milano. Belizar je zauzeo prijestolnicu [[Ostrogotsko Kraljevstvo|ostrogotskog kraljevstva]] [[Ravenna|Ravennu]] i zarobio gotskog kralja Vitigesa. Goti su ponudili Belizaru naslov cara, koju je on odbio. Ta gotska ponuda je vjerojatno izazvala sumnju kod Justinijana, pa je odlučio Belizara poslati ratovati u [[Perzija|Perziju]] i [[Sirija|Siriju]].

Godine [[541|541.]] godine. Ostrogoti su ubili jednog svog vođu koji je počeo pregovore s Bizantom. Odmah su izabrali [[Totila|Totilu]] za novog vođu. Totila je započeo silovitu i uspješnu kampanju protiv [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizantinaca]], zauzimajući cijelu sjevernu Italiju, a i Rim poslije duge druge opsade. Belizar se vratio u Italiju [[544|544.]]. godine. Uspio je spasiti Rim, ali je njegov pohod ovog puta bio neuspješan, zbog problema u opskrbi i dodatnim pojačanjima, koje Justinijan I. nije slao. Neki povjesničari smatraju da je bio ljubomoran. Justinijan je [[548|548.]]. godine smijenio Belizara i postavio [[Narzes]]a za zapovjednika. Narzes je uspješno završio drugi pohod.

No, Rim je i dalje bio pod opsadom. Totila ga je zauzeo i ponudio mir Justinijanu, koji ga je odbio. Vođa novog pohoda je bio Justinijanov rođak [[German]], koji je bio oženjen [[Malasvinta|Malasvintom]], Amalasvintinom kćerkom. German je umro [[551|551.]], pa je Narzes preuzeo zapovjedništvo i napao Totilu. U [[Bitka kod Tagine|bitci kod Tagine]] Narzes je pobijedio i ubio Totilu. Goti u Rimu su se predali, a u konačnoj [[Bitka na planini Lattari|bitci na planini Lattari]] u listopadu 553. Narzes je pobijedio i posljednje ostatke gotske vojske u Italiji.

U Italiji je rat je imao razarajući učinak na gradove. Veliki gradovi kao Rim su dugo bili skoro napušteni, jer je Italija pala u dugo razdoblje nazadovanja. Osiromašena Italija nije sama mogla izdržavati bizantsku administraciju i vojsku, nego je samo postala teret. Ekonomsko razaranje Italije je bilo toliko veliko da je bilo potrebno nekoliko stoljeća oporavka. Samo tri godine nakon Justinijanove smrti veliki dio Italije pao je u ruke [[Langobardi|Langobarda]]. Bizantu je ostao samo [[Ravenski egzarhat|Ravenski Egzarhat]] (dijelovi područja od središnje Italije do [[Tirensko more|Tirenskog mora]] i južno do [[Napulj]]a) i južna Italija. Justinijan I. je uspio osvojiti područja u južnoj [[Španija|Španjolskoj]], ali su i ta područja Vizigoti vratili do [[620|620.]]. godine. Poslije Gotskih ratova carstvo više nije poduzimalo tako skupe i ambiciozne pothvate na Zapadu, a Ravenski Egzarhat [[Langobardi]] zauzimaju [[751|751.]]. godine. Južna Italija je ostala pod Bizantom do [[11. vijek|11. stoljeća]].

[[Kategorija:6.Gotski rat| vijek]]

[[Kategorija:Istočni GotiFranačka]]