Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije – razlika između verzija

Maja 1943. godine udružene snage četiri osovinske države ([[Treći Reich|nacističke Nemačke]], [[fašistička Italija|fašističke Italije]], Bugarske i [[NDH]]) započinju [[operacija Švarc|operaciju Švarc]] protiv jugoslovenskih partizana. Juna 1943. došlo je do odlučujuće [[bitka na Sutjesci|bitke na Sutjesci]], kojom su partizani izvršili proboj iz osovinskog obruča, rasturivši njemačke snage u blizini rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni. Delovi [[Partizanske bolnice|bolnice]] su ostali okruženi - poubijani su bez milosti, ranjenici i liječničko osoblje. Ukupno je stradalo oko 7,500 partizana, više od trećine koji su ušli u borbe. Među poginulima je bilo 597 [[Partizanke|partizanki]], što je "nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u istoriji ratovanja".<ref>[http://www.e-novine.com/feljton/34667-Uvijek-Srbiju-uvijek-protiv-Miloevia.html Svedok i kreator istorije: Jovo Kapičić (2)]</ref> I pored gladi, teških gubitaka, ekstremnih fizičkih napora i neprekidnih borbi, partizani su zadržali visok moral i borbenost, što im je priznao i neprijatelj.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_12_3_92.htm Izveštaj komandanta 118. lovačke divizije od 16. juna 1943. o toku borbi sa snagama NOVJ, obostranim gubicima i iskustvima za vreme operacije „Švarc“, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - nemački dokumenti, knjiga 2 (1943), Vojnoistorijski institut, Beograd 1978, dokument 92]</ref> Njemački glavnokomandujući general [[Rudolf Lüters]] je u svom izvješću opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje".

 

 

[[Kapitulacija Italije]] rujna [[1943.]] godine je predstavljala izuzetno važan događaj u svetskim razmerama, obzirom da su sile Osovine ostale bez ključnog člana, a zapadni saveznici stekli uporište u kontinentalnoj Evropi. Partizani su od talijanskog sloma imali velike koristi: stekli su kontrolu nad prostranim teritorijem, zaplijenili velike količine oružja i municije, prišlo im je na tisuće dobrovoljaca (uključujući i neke Talijane), uspostavili su veze sa savezničkim snagama u Italiji i osjetili su silan moralni polet, jer je slom Italije predskazivao i njemački slom.<ref>http://www.znaci.net/00001/40_60.htm</ref> Odlazak Italijana za četnike je značio gubitak izvora snabdijevanja i vlasti nad velikim dijelom seoskih područja u Crnoj Gori, Hercegovini, sjevernoj Dalmaciji, zapadnoj Bosni i Lici, koje su držali uz talijanski pristanak.<ref>http://www.znaci.net/00001/40_60.htm</ref> Očekujući skoro iskrcavanje Saveznika, četnički vođa [[Draža Mihailović|Mihailović]] je naredio [[Antiosovinska ofanziva JVuO 1943.|antiosovinsku ofanzivu]] u bivšoj italijanskoj zoni. No, dolazak Saveznika je izostao, a četnici su nakon šest nedelja borbe potpisali "[[Ugovori o saradnji četnika i Vermahta|ugovore o primirju]]" sa Vermahtom.