Atanazije Aleksandrijski – razlika između verzija

Obrazovan na djelima [[Homer]]a, [[Demosten]]a i drugih [[Grčka književnost|starogrčkih]] uzora, Atanasije nikada nije zaboravio činjenicu da [[kršćanstvo]] stoji ili pada sa izvornom [[Apostoli|apostolskom]] tradicijom – dakle sa onim znanjima koja se čuvaju kako u ''[[Biblija|Bibliji]]'' tako i u usmenom i zapisanom nasljeđu [[Crkveni oci|crkvenih otaca]]. Međutim, Atanasije je morao doći u položaj da [[otkrovenje]] brani instrumentima [[Antička filozofija|antičke filozofije]]. On nije sistematski pisac, njegova rečitost je spontana, asocijacije slobodne, ali je ipak ostao primer kako se u objašanjavanju glavnih ideja kršćanskog otkrovenja mogu angažovati i sve [[dijalektičke]] sposobnosti duha. On se u svemu trudi da pokaže superiornost otkrovenja nad [[Filozofija|filozofijom]] (kao npr. u [[apologet]]skom delu ''Protiv neznabožaca''), a konstrukcijama [[Arijanstvo|arijanske]] [[Jeres|hereze]] suprotstavlja, u svojim čuvenim ''Govorima'', logiku tradicije. Vizantijskoj [[Teologija|teološkoj]] književnosti ostavio je Atanasije u nasleđe i jedno uzorno [[Hagiografija|hagiografsko]] delo: ''Život sv. Antonija'', u kojem piše kao očevidac. Koliko je utjecao na kasniju teološku književnost Vizantije, vidi se iz poznate rečenice [[Kozna Indikoplevst|Kozme Indikopleusta]] ([[6. stoljeće]]): "Kad god se sretneš sa rečenicom iz Atanasijevih djela, a nemaš papir pri ruci, zapiši je na svojoj haljini".

 

 

== Vidi također ==