Veliki turski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preuzeto sa hr wiki
 
preuzeto sa sr wiki
Red 36:
Nakon toga [[Poljaci]] su pobjedili Osmanlije u [[Bitka kod Hotima (1673)|Bitci kod Hotima]] [[1673.]] ali Osmanlije su zadržali vlast i kontrolu nad gradom [[Kamenec-Podol’skij]]. Nakon smrti poljskog kralja [[Michał I.(Poljski)|Michala Korybuta Wisniowieckog]] [[1673]], ''Jan Sobieski'' izabran je za kralja [[Poljska|Poljske]].
 
==Rat SveteBitka ligekod Beča 1683.-1698. ==
{{Poseban članak|Opsada Beča (1683)}}
Kad je isteklo dvadesetogodišnje primirje iz Vašvara, habzburški car [[Leopold I]] je najradije hteo da produži to primirje, ali je u [[Carigrad]]u prevladala ratoborna stranka, pa je sultan [[Mehmed IV]] objavio rat Habzburgovcima. Veliki vezir [[Kara Mustafa]] krenuo je s velikom vojskom [[1683]]. g. pravo na [[Beč]] i počeo ga opsedati.
 
Nakon nekoliko godina mira,[[Osmansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] napalo je [[Habsburška Monarhija|Habsburšku Monarhiju]]. Turci su skoro zauzeli [[Beč]], ali je usu posljednji trenutak stigli [[Poljska|Poljski]] kralj [[Jan III. Sobjeski]] i vojvoda [[Karlo Lotarinški]] na čelu udružene [[Kršćanstvo|kršćanstvekršćanske]] vojske. spasioOni Bečsu do kolena potukli porazivšitursku ihvojsku u [[Bitka kod Beča, 1683.|Bitci kod Beča]] [[1683]]. Odčime togje porazasrušena moć Osmanskog carstva. Turska vojska se počela povlačiti u haosu. Jedan deo vojske išao je uz [[Osmansko CarstvoDrava|Osmansko CarstvoDravu]], nijea višekod nikad[[Bjelovar]]a se oporaviloodvojio i njegovakrenuo moćprema [[Sava|Savi]]. Ta pobeda ohrabrila je Austriju, Veneciju i snagaPoljsku na nove napade na Turke, pa je u jugoistočnojtu svrhu stvorena [[Europa|EuropiSveta liga]] počela je slabiti[[1684]].
 
==Rat Svete lige 1683.-1698.==
 
Nova [[Sveta liga (1684.)|Sveta liga]] je osnovana na inicijativu pape [[Inocent XI.|Inocenta XI.]] uključivala je: [[Sveto Rimsko Carstvo]] (koje je vodila [[Habsburška Monarhija]]), [[Mletačka Republika|Mletačku Republiku]] i [[Poljska|Poljsku]] od [[1684]] godine.<ref>Treasure, Geoffrey, ''The making of modern Europe, 1648-1780'', (Methuen & Co Ltd., 1985), 614.</ref>Njima se pridružila [[Carska Rusija]] od [[1686.]] godine, kao i brojni [[Nijemci|njemački]], [[Englezi|engleski]] i [[Škotska|škotski]] [[Protestanti|protestanski]] dobrovoljci.
Linija 51 ⟶ 55:
 
Dobar dio [[Dalmacija|Dalmacije]] pripao je [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]], kao i [[Peloponez|Moreja]] u [[Grčka|Grčkoj]].
 
=== Oslobađanje Ugarske i Hrvatske ===
Rat se vodio na tri fronta. U [[Mađarska|Ugarskoj]] je ratovala carska vojska, u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] banska pod banom [[Nikola Erdedi|Nikolom Erdedijem]] koju su pomagali hajduci i u [[Dalmacija|Dalmaciji]] [[mletačka republika|mletačka]] vojska sastavljena od domaćih hrvatskih i srpskih četa. Kao glavni vođe pokreta u Dalmaciji isticali su se knez Posedarski i [[Stojan Janković]], oko [[Požega|Požege]] se svojim junaštvom iskazao fra [[Luka Ibrišimović]] (u puku zvan Sokol jer je Turke potukao kod Sokolovca), a u [[Lika|Lici]] [[Marko Mesić]] (uz pomoć Herberštajna zauzeo je posljednju tursku utvrdu u Lici, [[Udbina (Lika)|Udbinu]]). Godine [[1683]]. već se diže narod pod mletačkom vlašću i oslobađa [[Drniš]], [[Obrovac]], [[Benkovac]] i [[Skradin]]. Od [[1684]]. započinje rat za oslobođenje [[Slavonija|Slavonije]], oslobođenjem [[Virovitica|Virovitice]]. Najvažniji vojskovođe su ban Erdedi koji oslobađa Kostajnicu i general Herberštajn. [[1686]]. osvaja se [[Pečuj]]. Do godine [[1687]]. najveći deo Ugarske i Slavonije bio je oslobođen, osvojeni su [[Osijek]], [[Požega]], [[Udbina (Lika)|Udbina]] i [[Knin]], a carska je vojska [[1688]]. g. osvojila i [[Beograd]] i [[Budim]].
 
U strahu da pokret naroda u Dalmaciji ne iskoristi Venecija i pod svoju nadležnost stavi i [[Dubrovnik]], dubrovačko veliko vijeće donosi odluku da priznaje Leopolda I za svoga vrhovnog gospodara i zaštitnika, pa je Dubrovnik sve do [[1806]]. g. uživao zaštitu Habzburgovaca. [[1699]]. g. Turcima je prepušten [[Neum]] i [[Klek (poluostrvo)|Klek]] da bi se Dubrovačka republika fizički odvojila od Mlečana.
 
Nove pobjede Habzburgovci su iskoristili i u političke svrhe. Na vijećanju ugarskog sabora u [[Požun]]u isposlovali su da im se prizna pravo nasledstva u muškoj lozi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a to je značilo da te zemlje neće više posebno birati kralja. Plemstvo se ujedno odreklo svog prava na pobunu, koje im je jamčila Zlatna bula Andrije II iz [[1244]].
 
=== Veliki turski rat u Srbiji ===
{{Poseban članak|bitka kod Slankamena|bitka kod Sente}}
Nakon osvajanja [[Beograd]]a, carska vojska pod prodire dalje u [[Srbija|Srbiju]]. Ona prodire sve do [[Kosovo|Kosova]], a carski generali pozvali su tada Srbe, Bugare i druge hriršćanske narode na [[Balkan]]u na ustanak protiv Turaka. Odazvali su se samo Srbi pod svojim patrijarhom [[Arsenije Crnojević|Arsenijem Crnojevićem]]. No kad je carska vojska već došla do Kosova, [[Luj XIV]] je napao snage habzburške monarhije na Rajni, a glavnina austrijske vojske bila je prisiljena da se povuče. S njom se povukao i velik broj Srba koji su se naselili u južnoj Ugarskoj i Sremu. Isto tako za vreme turskih ratova dogodile su se i dvije velike seobe Hrvata. Iz dalmatinskog Zaleđa seli se posljednja veća skupina katolika Bunjevaca u današnju [[Bačka|Bačku]], dok se u Podunavlje naseljavaju Šokci iz Bosne. Godine [[1691]]. pokušao je sultan [[Sulejman III]] povratiti izgubljeno. Vojsku vodi veliki vezir [[Ahmed Ćuprilić]] koji nakratko ponovno osvaja [[Osijek]], ali je poražen u [[bitka kod Slankamena|bici kod Slankamena]]. Turci su poraženi i [[1697]]. u [[bitka kod Sente|bici kod Sente]], kada je zapečaćena njihova sudbina. [[Eugen Savojski]] ulazi tada u Bosnu i osvaja [[Sarajevo]], ali nije ga mogao zadržati. Pri povlačenju austrijske vojske s njime se povuklo više od 10.000 katolika koji su se naselili u Slavoniji.
 
== Mir ==
{{Poseban članak|Mir u Sremskim Karlovcima}}
Mir je sklopljen u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] [[1699]]. Habzburška Monarhija je dobila svu Ugarsku osim [[Banat]]a, Hrvatsku do [[Una|Une]] i južnog [[Velebit]]a (Kordun, Liku i Krbavu) te Slavoniju osim jugoistočnog Srema sa [[Zemun]]om i Mitrovicom. Teritorija Hrvatske se tako povećala sa 18.200 -{km}-² na 40.000 -{km}-², no i dalje je više od polovice teritorija bio u okviru [[Vojna krajina|Vojne krajine]] kojom nije upravljao ban i sabor. Granica s Bosnom od tada je išla rekama Savom, Unom, Glinom i Koranom. [[Erdelj]] prestaje biti nezavisna kneževina i sjedinjen je s Ugarskom. [[Venecija]] je dobila sve ono što je u ratu osvojila: [[Knin]], [[Sinj]] i [[Vrgorac]], [[Obrovac]] i [[Drniš]] sve do ušća [[Neretva|Neretve]] i tada se uspostavila granična crta Linija Grimani. Delove Hercegovine koju su Mlečani osvojili u zaleđu Dubrovnika, morali su pod pritiskom Austrije vratiti Turskoj na intervenciju Dubrovnika. Tako se Dubrovnik spasio iz mletačkog okruženja.
 
==Izvori==
{{Izvori}}
 
== Vidi još ==
* [[Morejski rat]]
* [[Istraga poturica]]
* [[Osmanski ratovi u Evropi]]
 
== Vanjske poveznice ==