Sekst Pompej – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: sr:Секст Помпеј
BokicaK (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 1:
'''Sekst Pompej''' (''Sextus Pompeius Magnus Pius'', 67. pne. - 35. pne.) je bio [[Rimska Republika|rimski]] vojskovođa iz vremena kraja Republike, poznat kao sin [[Pompej]]a i posljednji [[optimati|optimatski]] vođa koji je pružao organizirani otpor [[Julije Cezar|Cezaru]] i njegovim nasljednicima.
 
Kada je godine 49. pne. neprijateljstvo njegovog oca i Cezara preraslo u [[Cezarov građanski rat|građanski rat]], mladi Sekst se ispočetka nije u njega uključio nego ostao u Rimu pod paskom majke [[Kornelija Metela|Kornelije Metele]]. Nakon što je Pompej godine 48. pne. poražen kod [[Bitka kod Farsala|Farsala]], Sekst i Kornelija su mu se pridružili u kratkotrajnom egzilu na [[Lezbos]]u, ali ga nisu pratili u Egipat gdje je nedugo potom ubijen. Sekst se poslije toga priključio bratu [[Gnej Pompej|Gneju]] i drugim pompejancima koji su organizirali otpor Cezaru u [[Afrika (rimska provincija)|Africi]]. Sekst je poslije organizirao pompejansko uporište na [[Baleari]]ma. Nakon poraza pompejanaca kod Tapsa, Gnej mu se pridružio na Balearima te su zajedno digli anti-cezarovsku pobunu u [[Hispanija|Hispaniji]], ugušenu u [[Bitka kod Munde|bitci kod Munde]] 17. marta 45. pne. Nedugo nakon nje Gnej je uhvaćen i pogubljen, ali se GnejSekst uspio skloniti na [[Sicilija|Siciliju]] gdje se ispočetka izdržavao piraterijom.
 
Ubistvo Cezara 15. marta 44. pne., međusobni sukobi cezarovaca te [[Oslobodilački građanski rat]] su Sekstu omogućili da bez ometanja sagradi vojsku i flotu na Siciliji s kojom će se poslije suprostaviti [[Drugi trijumvirat|Drugom trijumviratu]]. Iako nije mogao ugroziti trijumvire, uz pomoć admirala [[Manas (admiral)|Manasa]] je 40. pne. preoteo Sardiniju od [[Oktavijan August|Oktavijanove]] vlasti. Suočen s problemima kao što je Fulvijin rat, ali i nastojanju da [[Marko Antonije|Marku Antoniju]] pomogne u sukobu s [[Parti]]ma, Oktavijan je u Mizenu sa Sekstom sklopio mir, priznavši mu vlast nad Sicilijom.