Verzija na datum 3 august 2011 u 21:21 uredi Mladifilozof (razgovor \| doprinos) Administratori 54.014 izmena m →‎Učenje ← Starija izmjena		Verzija na datum 3 august 2011 u 21:45 uredi poništi Mladifilozof (razgovor \| doprinos) Administratori 54.014 izmena →‎Razvoj Novija izmjena →
Red 38: == Razvoj == Kršćanska predaja općenito svodi početke gnosticizma na [[Simon Mag\|Simona Maga]], no on još ~~neće biti~~nije gnostik u strogom heterodoksnom smislu.<ref>R. M. Grant, ''La gnose et les origines chrétiennes'', Paris [[1964]]</ref> [[Hegesip]] stavlja početak gnosticizma u vrijeme [[jeruzalem]]skog [[biskup]]a [[Simeon Jeruzalemski\|Simeona]], poslije smrti [[Jakob Pravedni\|Jakobove]].<ref>EUS., Hist. eccl. 5, 22, 5</ref> Takvo datiranje se poklapa sa povijesnim počecima heterodoksnog gnosticizma poslije [[70]]. godine, tj. poslije [[Opsada Jeruzalema (70)\|razorenja Jeruzalema]], kada se oblikuju i druge hereze koje izrastaju iz judaizma i judeo-kršćanstva.<ref>J. DANIÉLOU, ''Nuova storia della Chiesa'', str. 95—96</ref> Najjači i sasvim jasan sukob između Velike Crkve i gnosticizma razbuktava se tek sredinom II stoljeća, kad djeluje [[Valentin]] (145—160. u Rimu), vjerojatno najjači predstavnik gnosticizma.<ref name="Šagi-Bunić"/> Postojbina proto-gnosticizma je bila [[Samarija]], odakle potiču [[Simon Mag]], [[Dositej Samarićanin\|Dositej]] i [[Menandar Samarićanin\|Menandar]]. Prvo je žarište razvijenog gnosticizma bila [[Antiohija]] ([[Saturnin]]), zatim [[Aleksandrija]] ([[Bazilid]], [[Karpokrat]]); a poslije toga [[Rim]], gdje je sredinom II stoljeća djelovao najveći gnostički pisac [[Valentin]], a istovremeno i [[Marcion]], takođe blizak gnosticizmu po nekim stavovima. Najjači i sasvim jasan sukob između Velike Crkve i gnosticizma razbuktava se sredinom II stoljeća, kad djeluje [[Valentin]] (145-160. u Rimu), vjerojatno najjači predstavnik gnosticizma. Posebno je središte bila i [[Edesa (Mezopotamija)\|Edesa]] (u Istočnoj Siriji), sa [[Bardesan]]om (154-222). <ref name="Šagi-Bunić"/> Gnostici u pravilu nisu žestoko nastupali prema ostalim kršćanima i nisu željeli odijeliti se od ostale Crkve: pripadnost crkvi je dobra za mnoštvo, no pravi put do [[spasenje\|spasenja]] jest u posjedovanju gnoze, što je pogodovalo stanovitom religioznom individualizmu.<ref name="Šagi-Bunić"/>

Gnosticizam – razlika između verzija