Prva poslanica Korinćanima – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 22:
Pavao podsjeća zajednicu na njezin osnutak. Prije su bili suviše zemaljskog pogleda, pa je morao svoje [[propovijed|propovjedi]] uskladiti s time. Suočen s razdorom u koji je zajednica zapala, Pavao se pribojava ponovnog povratka u prvobitno stanje. Pavao i Apolon su vrtlari u Gospodnjem vrtu i graditelji, koji na temeljima - koji samo na Kristu počivaju - grade zajednicu. Zajednica je [[hram]] [[Bog|Božji]], koji ne smije biti oskvrnut 3,1-23. Potpuna [[sloboda]] za kršćane ne postoji, kršćani pripadaju Kristu. To im Pavao razjašnjava. Sve što imaju dar je od Boga i nemaju razloga za oholost. Na kraju se osvrće na problem podjela u zajednici, te navješćuje svoj skori posjet i osobno rješavanje spora.
===
Pavlu je došlo do ušiju, da jedan član zajednice živi sa svojom [[pomajka|pomajkom]] te zahtijeva od zajednice da ga izbace iz svoje sredine. U tom kontekstu on pojašnjava nesporazum koji se izrodio iz jednog prijašnjeg pisma. Zajednica se iznutra treba očistit od [[blud]]a 5,1-13 i grešnih [[običaj|običaja]] koji se zadržavaju još od [[Mojsije]]va vremena.
Kršćani u Korintu vode međusobno sporove pred [[pogani|poganskim]] [[sud]]ovima. To je za Pavla nedjelo i jasan dokaz, da je zajednica slabo povezana i nejedinstvena. Sama činjenica suđenja proturječi njegovom pojmu zajednice, jer rezultira nanošenjem nepravde. Kršćani su od Boga posvećeni i ne smiju opet zapasti u stari način ponašanja, na koji ih Pavao podsjeća 6, 1-11. Pavao kaže “''sve mi je dopušteno, ali mi nije sve na korist!''“ 6, 12. Kršćani su udovi Krista i hram Duha Božjeg. Zato je za kršćanina odnos sa [[prostitut]]kom nemoguć, kao i svaki drugi oblik [[blud|bluda]] u izvanbračnoj zajednici 6, 12-20.
Pavle pravi problem nalazi u pozadini svega, a to je: kako se kršćani u socijalnim odnosima trebaju ponašati, a da to bude u skladu s [[Evanđelje]]m. On kaže da ljudi ne trebaju mijenjati svoj [[društveni položaj]] 7,17-24.
U uvodnom dijelu o [[brak]]u, govori da brak služi kako bi se ljudi ogradili od [[blud]]a. U skladu s Isusovim rečima (Mk 10,11) Pavao govori da je brak neponištiv. Izuzetak je jedino brak sa nekršćaninom, te ako taj želi [[razvod]] kršćanski partner mu ga mora dati. Pavao se potom osvrće na pitanje [[celibat]]a, i preporučuje ga. On kaže da se približava kraj ovoga svijeta, te se stoga nitko ne bi trebao zamarati svjetovnim stvarima. Pavao smatra da je to bolji put, no dopušta i druge puteve: “''Tko se oženi svojom zaručnicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini''“ (7,38).
===Ophođenje prema mesu žrtvovanome idolima (8, 1-11, 1) ===
| |||