Prva poslanica Korinćanima – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 20:
Ljudi Kloje izvjestili su Pavla o razdorima do kojih je došlo u zajednici 1,10-17. Stvorile su se grupe, koje se pozivaju na razne [[misionar]]e, i prema njima se dijele. Pavao kao misionare navodi sebe samog, [[Apolon (Novi zavjet)|Apolona]]{{newdsm}} i [[Sveti Petar|Petra]]. Kao čevrtu grupu Pavao navodi [[Krist]]ovu stranku, o kojoj postoje razlilčite [[hipoteza|hipoteze]], od toga da je riječ doista o zasebnoj stranci, do toga da je Pavao htio naglasiti da on pripada jedino Kristu i da bi tako trebalo biti i sa svakim kršćaninom.
 
Pavao objašnjava da su svi učenici samo oruđe za širenje [[riječ Božja|Božje riječi]], te da nitko od njih ne čini ništa radi sebe nego iz ljubavi prema Kristu 1,17. Bog izabire slabe, da se kršćani, samo u Kristu Isusu mogu dičiti. U njemu su stekli [[prvda|pravdu]], [[svetost]] i [[spasenje]] (1,30). Riječ o križu odgovara propovjedi apostola, koja [[retorika|retorički]] ne sja, već se na snagu Božju oslanja 1, 18-2,5. Unatoč tome Pavao može svoju propovijed smatrati [[mudrost|mudrosnom]]. Ona se crpi iz Duha Božjeg, jer se Bog [[vjernik|vjernicima]] objavio u [[Duh Sveti|Duhu Svetome]]. No ljudi zarobljeni u svjetovnom razmišljanju ne mogu spoznati mudrost Božju (2, 6-16). Pavao podsjeća zajednicu na njezin osnutak. Prije su bili jos suviše zemaljskog pogleda, pa je morao svoje misionarske [[propovijed|propovjedi]] uskladiti s time. Suočen s razdorom u koji je zajednica sada zapala, Pavao se pribojava ponovnog povratka u prvobitno stanje. Pavao i Apolon samo su vrtlari u Gospodnjem vrtu (zajednici) i graditelji, koji na temeljima - koji samo na Kristu počivaju - grade zajednicu. Zajednica je [[hram]] [[Bog|Božji]], koji ne smije biti oskvrnut 3,1-23. Kristu pripada sve 3, 21. U tom je pogledu Apostol istog mišljenja kao i Korinćani, oni pripadaju Kristu, a time i Bogu. Potpuna [[sloboda]] za kršćane ne postoji, kršćani jesu upravo po svojoj pripadnostipripadaju Kristu. To im Pavao razjašnjava na svome postojanju, kao [[apostol]]a 4,1-21. Ono odgovara njegovoj propovjedi o [[križ]]u koja im treba poslužiti kao primjer. Sve što imaju dar je od Boga i nemaju razloga za oholost. Na kraju se osvrće na problem podjela u zajednici, te navješćuje svoj skori posjet i osobno rješavanje spora.
 
===Ukor zbog grešnih običaja u zajednici (5,1-6,20) ===