|
[[Datoteka:Kajkavstina.png|thumb|250px|Kajkavsko narječje]]
[[Datoteka:Croatian dialects3.PNG|thumb|right|250px|RasprostranjenostRasijanost čakavskog narječja, kajkavskog narječja i zapadnoštokavskog narječja prije velikih migracija.]]
'''Kajkavsko narječje''' (kajkavština, kajkavica) jedno je od triju narječja [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], uz [[čakavsko narječje|čakavsko]] i [[štokavsko narječje|štokavsko]].
Obzirom na izgovor glasa jat, većina kajkavaca ga izriče u raznim varijantama samoglasnika '''e''', ali postoje manjim dijelom još polu'''je'''kavski kajkavci (Hrvatsko Zagorje), te '''i'''kavski kajkavci mjestimično u Gorskom Kotaru, Pokupju, Žumberku, Turopolju i uz Sutlu.
== Kajkavski dijalekti ==
Dijalektološka proučavanja kajkavštine započela su potkraj [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Prvu monografiju napisao je na [[ruski jezik|ruskom jeziku]] [[ukrajina|ukrajinski]] jezikoslovac [[A. M. Lukjanenko]] (''Kajkavskoe narječie'', Kijev, [[1905]]). Kajkavske su govore dijalektolozi dosada razvrstavali po različitim kriterijima. Uglavnom na osnovi do tada objavljenih radova, godine [[1927]]. u ''Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj'', svoju podjelu kajkavskoga narječja iznio je srpski jezikoslovac [[Aleksandar Belić]]. Po refleksima praslavenskih glasova ''/tj/'' i ''/dj/'' Belić je kajkavštinu podijelio u tri dijalekta:
# istočni u kojemu je ''/tj/'' dalo ''/ć/'' a ''/dj/'' ''/ž/''
# sjeverozapadni koji prema ''/tj/'' i ''/dj/'' ima ''/č/'' i ''/j/''
# jugozapadni koji za ''/tj/'' i ''/dj/'' ima ''/ć/'' i ''/j/''
Kasnija proučavanja nisu potvrdila ovakvo rasprostiranje refleksa ''/tj/'' i ''/dj/''.
Utvrdivši da temeljna kajkavska akcentuacija ima tri naglaska u svojoj raspravi ''Jezik Hrvata kajkavaca'' ([[1936]]) [[Stjepan Ivšić]] kajkavske je govore po naglasnim značajkama podijelio u četiri skupine. Na osnovi Belićeve i Ivšićeve podjele te na osnovi nekih glasovnih značajki [[Dalibor Brozović]] je kajkavsko narječje ([[1965]]. - [[1988]].) podijelio u šest dijalekata:
# zagorsko-međimurski
# turopoljsko-posavski
# križevačko-podravski
# prigorski
# donjosutlanski
# goranski
S obzirom na sudbinu kajkavskoga cirkumfleksa te na temelju razvoja vokalizma, najpodrobniju podjelu kajkavskih dijalekata dao je [[Mijo Lončarić]] koji u monografiji ''Kajkavsko narječje'' (Zagreb, [[1996]].) razlikuje petnaest dijalekata:
# plješivičkoprigorski
# samoborski
# gornjosutlanski
# bednjansko-zagorski
# varaždinsko-ludbreški
# međimurski
# podravski
# sjevernomoslavački
# glogovničko-bilogorski
# gornjolonjski
# donjolonjski
# turopoljski
# vukomeričko-pokupski
# donjosutlanski
# goranski
Ta razdioba zorno svjedoči o dijelom velikim razlikama što postoje između pojedinih kajkavskih govora u akcentuaciji, [[fonologija|fonologiji]] i [[morfologiji]].
== Kajkavska književnost ==
Od polovice [[16. stoljeće|16. stoljeća]] do preporoda na '''kajkavskom književnom jeziku''', latiničkim slovopisom oblikovanim po mađarskom uzoru (na primjer ''cs'' za ''/č/'', ''cz'' za ''/c/'', ''dy'', ''gy'' za ''/ž/'', ''ly'' za ''/lj/'', ''ny'' za ''/nj/''), napisana su mnoga djela:
* pravna (Ivanuš Pergošić: ''Decretum'', Nedelišće, [[1574]]), kroničarska (Antun Vramec)
* vjerska (Nikola Krajačević, Juraj Ratkaj Velikotaborski, [[Juraj Habdelić]], [[Ivan Belostenec]], Juraj Mulih)
* pjesnička (Ana Katarina Frankopan-Zrinska) i dramska ([[Tituš Brezovački]]).
Prvu kajkavsku gramatiku (na njemačkome) napisao je Ignacij Szent-Mártony (''Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für Deutsche'', Varaždin, [[1783]].), a na njemačkom su i gramatike Franza Korniga (''Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen'', [[1795]]), [[Josip Matijević|Josipa Matijevića]] (''Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre'', [[1810]].) i [[Ignac Kristijanović|Ignaca Kristijanovića]] (''Grammatik der Kroatischen Mundart'', [[1837]].), dok je gramatika Josipa Đurkovečkog dvojezična (''Jezičnica horvatzko-slavinzka - Kroatisch-slavische Sprachlehre'', Pešta, [[1837]].).
Najvažniji su rječnici kajkavskoga ''Dictionar ili reči slovenske'' Jurja Habdelića (Graz, [[1670]].), ''Gazophylacium illyrico-latinum'' Ivana Belostenca (objavljen postumno u Zagrebu [[1740]].) i ''Lexicon latinum'' Franje Sušnika i Andrije Jambrešića (Zagreb, [[1742]].).
Među književnicima koji su na kajkavskom pisali nakon [[1836]]. ističu se [[Pavao Štoos]], Tomaš Mikloušić i Ignac Kristijanović.
U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] iznimno je bogata kajkavska dijalektalna književnost ([[Antun Gustav Matoš]], [[Fran Galović]], [[Dragutin Domjanić]], Nikola Pavić, [[Miroslav Krleža]], [[Ivan Goran Kovačić]], Vjekoslav Balog i drugi).
Rječnička baština kajkavske književnosti obrađuje se u ''Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika'' (10. svezak objavljen je [[2004]]).
== Literatura ==
* Feletar D., Ledić G., Šir A.: ''Kajkaviana Croatica'' (Hrvatska kajkavska riječ). Muzej Međimurja, 37 str., Čakovec 1997.
* Fureš R., Jembrih A. (ured.): ''Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju'' (zbornik skupova Krapina 2002-2006). Hrvatska udruga Muži zagorskog srca, 587 str. Zabok 2006.
* JAZU / HAZU: ''Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog jezika'' (A – P), I – X. Zavod za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2500 str, Zagreb 1984-2005.
* Lipljin, T. 2002: ''Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora''. Garestin, Varaždin, 1284 str. (2. prošireno izdanje u tisku 2008.)
* Lončarić, M. 1996: ''Kajkavsko narječje''. Školska knjiga, Zagreb, 198 str.
* Magner, F. 1971: ''Kajkavian Koiné''. Symbolae in honorem Georgii Y. Shevelov, München.
* Moguš, M.: ''A History of the Croatian Language'', NZ Globus, Zagreb 1995
* Šojat, A. 1969-1971: ''Kratki navuk jezičnice horvatske'' (Jezik stare kajkavske književnosti). Kaj 1969: 3-4, 5, 7-8, 10, 12; Kaj 1970: 2, 3-4, 10; Kaj 1971: 10, 11. Kajkavsko spravišče, Zagreb.
* Antun Šojat, Vida Barac-Grum, Ivan Kalinski, Mijo Lončarić i Vesna Zečević: ''Zagrebački kaj: govor grada i prigradskih naselja''. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1998.
[[Kategorija:Južnoslavenski jezici]]
[[Kategorija:Slavenski jezici]]
[[Kategorija:Srpskohrvatski jezik]]
[[Kategorija:Hrvatski jezik]]
| 