Žene u antičkom Rimu – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 3:
'''Žene u antičkom Rimu''', koje su bile rođene slobodne, smatrane su [[Rimsko državljanstvo|građankama]] ''(cives)'',<ref>Na primer, vrsta [[Rimski brak|rimskog braka]] poznata kao ''conubium'' zahteva da oba supružnika budu građani; kao i muškarci iz [[municipij]]a kojima je darovano [[Civitas|državljanstvo bez prava glasa]] ''(civitas sine suffragio)'', tako su i žene (barem one koje su mogle stupiti u ''conubium'') bile građanke bez [[Pravo glasa|prava glasa]]. Pravni status majke kao građanke uticao je i na građanska prava njenog sina. Svi koje je zakon priznavao kao rimske građane nisu imali ista prava i privilegije, posebno u vezi s obavljanjem visokih dužnostu. V. {{harvnb|Frier|McGinn|2004|loc=str. 31–32, 457 ''et passim''}} i {{harvnb|Sherwin-White|1979|loc=str. [http://books.google.com/books?id=atzisLCgoPUC&pg=PA268&dq=%22ex+duobus+civibus+Romanis+natos%22&lr=&as_drrb_is=q&as_minm_is=0&as_miny_is=&as_maxm_is=0&as_maxy_is=&as_brr=3&cd=3#v=onepage&q=%22ex%20duobus%20civibus%20Romanis%20natos%22&f=false 211 i 268] (o građanskim pravima muškaraca u vezi sa ženidbom za žene s gražanskim pravima) ''et passim''}}. Izraz ''ex duobus civibus Romanis natos'' (= "deca rođena od dvoje rimskih građana") znači da je određena žena smatrana građankom, za razliku, na primer, od ''[[Peregrin|strankinje]]''.</ref> ali nisu mogle glasati i obavljati [[Magistrat|političke funkcije]].{{sfn|Frier|McGinn|2004|loc=str. 31–32, 457 ''et passim''}} Zbog njihove ograničene uloge u javnom životu [[Rimska historiografija|rimski historičari]] žene spominju ređe nego muškarce. Međutim, premda rimske žene nisu imale neposrednu političku moć, one koje su poticale iz bogatih ili moćnih porodica mogle su vršiti uticaj putem privatnih pregovora.{{sfn|Milnor|2009|loc=str. 278}}{{sfn|Hanson|1991|loc=str. 256}} Među Rimljankama koje su nesumnjivo ostavile traga u historiji nalaze se polulegendarne [[Lukrecija]] i [[Klaudija Kvinta]], čiji su doživljaji poprimili [[Rimska mitologija|mitski značaj]]; snažne žene iz doba [[Rimska Republika|republike]] kakve su bile [[Kornelija Afrikanska|Kornelija]], majka braće [[Gracchi|Grakha]], i [[Fulvija]], koja je zapovedala vojskom i izdavala novac sa svojim likom; žene iz [[Julijevci-Klaudijevci|julijevsko-klaudijevske dinastije]], pre svih [[Livija]], koja je doprinela osnivanju [[Rimsko Carstvo|carskih]] običaja ''([[Mos maiorum|mores]])''; te carica [[Helena Carigradska|Helena]], koja je značajno doprinela širenju [[Hrišćanstvo|hrišćanstva]].<ref>Osim ako nije drukčije navedeno, ovaj uvodni deo temelji se na {{harvnb|Rawson|2010|loc=str. 325}}.</ref>
 
Kao i u slučaju muškaraca, žene koje pripadaju eliti i njihova politički važna dela nadmašuju u istorijskomhistorijskom pamćenju one nižeg društvenog statusa. Na [[Epigrafija|natpisia]] i [[epitaf]]ima iz svoh delova Rimskog carstva nalaze se imena mnogih žena, ali retko kad pružaju neke dodatne informacije o njima. Neki živi opisi svakodnevnog života sačuvani su u [[Rimska književnost|rimskim književnim delima]], naročito u [[Rimska komedija|komediji]], [[Satira|satiri]] i poeziji, kao što su [[Katul]]ove i [[Ovidije]]ve pesme, koje često daju uvid u sliku žena u rimskim [[Triklinij|trpezarijama]] i budoarima, na sportskim i [[Teatar u drevnom Rimu|pozorišnim]] događajima, u kupovini, prilikom [[Kozmetika u drevnom Rimu|šminkanja]], u bavljenju [[Magija|magijom]] ili u brizi oko trudnoće ― no sve su te slike date očima muškaraca.{{sfn|Olson|2008|loc=str. 139}} U [[Ciceron]]ovim se pismima, na primer, vidi kako je ovaj veliki čovek u neformalnim prilikama saobraćao sa svojom suprugom, [[Terencija|Terencijom]], i sa svojom kćerkom, [[Tulija Ciceronis|Tulijom]], kao što njegovi govori prekorno ukazuju na raznovrsne načine na koje su rimske žene mogle uživati seksualnu nezavisnost i društveno slobodan život.<ref>Za njegovu oštru kritiku ponašanja zloglasne [[Klodija|Klodije]], v. njegov govor ''[[Pro Caelio|Za Celija]]''.</ref>
 
Jedini važan javni položaj koji je bio rezevrisan isključivo za žene bio je u sferi [[Religija u drevnom Rimu|religije]]: sveštemički položaj [[Vestalke]]. Oslobođene obaveze da se udaju ili da imaju decu, Vestalke su se posvećivale ritualima koji su se držali nužnim za sigurnost i opstanak rimske države, a koje nisu mogli obavljati sveštenički [[Kolegij (drevni Rim)|kolegiji]] sastavljeni od muškaraca.<ref>Za detaljnu modernu raspravu o Vestalkama, v. {{harvnb|Staples|1998}}.</ref>