Većina kršćanskih crkvi prihvataju Isusovo uskrsnuće kao historijsku činjenicu koja je od središnje važnosti za njihovu vjeru. Liberalniji kršćani, ne vjeruju u tjelesno nego samo u [[duhovni|duhovno]] uskrsnuće. [[Istorijski Isus|Kritički proučavaoci]] pak smatraju ovu priču kao [[alegorija|alegoriju]] i [[legenda|legendu]].
ProučavaociNeki proučavaoci ukazuju i na političke funkcije mita o Isusovu uskrsnuću koji se pokazao kao bitan faktor preobrazbe [[rano hrišćanstvo|ranog kršćanstva]] u institucijsku religiju.<ref name="Gnostička evanđelja"/> Naime, pravoverno učenje o tijelesom uskrsenjuuksrsnuću je ozakonilo hijerarhiju određenih ljudi kroz čiji se autoritet moralo prići Bogu, dok je gnostičko učenje o duhovnom uksrsnuću bilo potencijalno subverzivno za ovaj poredak jer je tvrdilo da svako ima neposredan pristup Bogu i uskrslom Kristu.<ref>Za detalje videti: ''E. Leack, Melchisedek and the Emperor: Icons of Subversion and Orthodoxy'', u: ''Proceedings of the Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland for 1972'' (London, [[1973]]), I i dalje.</ref>
