Knjižnica Nag Hamadi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 12:
 
[[Image:GD-EG-Caire-Copte075.JPG|thumb|right|[[Koptski muzej]] u Kairu.]]
Iako su odmah izazvali veliku pažnju stručne javnosti, do prvih prevoda s koptskog jezika na kojem su napisani, prošlo je niz godina. TekstoviRukopisi su neposredno po otkrićunakon raznimotkrića ilegalnim kanalima prodavani na crno tržište, a neki uništeni. NakonSlužbenici štoegipatske su prodati na crnoj berzi starina u Kairu, rukopisivlade su ubrzo privuklisaznali pažnjuza službenikarukopise egipatske vlade. Oni sute kupili jednu i konfiskovali deset i po, od trinaest, u kožu povezanih knjiga zvanih kodeksi, i predali ih Koptskom muzeju u Kairu. Ipak, većiVeći deo trinaestog kodeksa, pak, prokrijumčaren je iz Egipta i kupljen je od strane [[Jungova fondacija|Jungove fondacije]] u Cirihu[[Cirih]]u. TekČim je [[1952]]. utvrđeno gde se rukopisi nalaze — dvanaest kodeksa u Koptskom muzeju u Kairu, i veći deo trinaestog u ciriškom sefu — tekstovi su postali predmet rivalstva naučnika koji su se nadmetali da dođu do njih. Narednih godina, objavljivanje tekstova su pratile razne prepreke i, više od svega, akademska surevnjivost „ko će pre“, jer je objavljivanje prvog izdanja za naučnika značilo međunarodnu slavu. Generalni direktor [[UNESCO]]-a tražio je [[1961]]. godine da se svi rukopisi učine javnim i predložio osnivanje međunarodnog komiteta da to sredi.<ref name="Gnostička evanđelja"/> Prvi tom fotografskog izdanja konačno se pojavio [[1972]]. Devet ostalih tomova sledili su od 1972. do [[1977]], i tako su svih trinaest kodeksa pripali javnosti. [[1975]]. godine svi preživeli spisi su objedinjeni u [[Koptski muzej|Koptskom muzeju]] u [[Kairo|Kairu]], čineći zbirku od preko 1000 rukopisnih strana.<ref>Markschies, ''Gnosis: An Introduction'', 49.</ref> Prvo celokupno izdanje na engleskom, objavljeno u Sjedinjenim Državama [[1977]].
 
Zaminljivo je da se središte [[Pahomije]]ve zajednice nalazilo samo nekoliko kilometara od mesta na kome su spisi pronađeni. [[Bazilika]] svetog Pahomija se nalazila 8,7 km od mesta na kojem je pronađena biblioteka Nag Hamadi, a manastir u [[Henoboskion]]u (gr: Χηνοβόσκιον), gde je Pahomije započeo svoj pustinjački život, samo i 5,3 km od Nag Hamadija. Proučavaoci pretpostavljaju da su ovi spisi bili deo biblioteke obližnjeg manastira Svetog Pahomija, ali ih je neko od [[monah]]a zakopao oko [[370]]. godine n.e., nakon što je aleksandrijski [[arhiepiskop]] naredio hriščanima širom Egipta da zabrane takve knjige kao [[jeres]], i zahtevao da se one unište.<ref>Vidjeti F. Wisse, »''Gnosticism and Early Monasticism in Egypt''«, u: ''Gnosis: Festschrift für Hans Jonas'' (Gottingen, [[1978]]), str. 431—440.</ref> Naime, nakon što je hrišćanstvo postalo službena religija, hrišćanski [[biskup]]i su zapovedali [[policija|policiji]] koja ih je dotada proganjala. Posedovanje heretičkih knjiga postalo je [[krivično delo]], a primerci takvih knjiga bili su spaljivani i uništavani.<ref name="Gnostička evanđelja"/> Tih godina hrišćani, na čelu sa aleksandrijskim [[Patrijarh (kršćanstvo)|patrijarh]]om [[Teofil Aleksandrijski|Teofilom]], spaljuju [[Aleksandrijska biblioteka|Aleksandrijsku biblioteku]].<ref name="Robinson"/> Skrivanje u posudu i zakopavanje knjižnice Nag Hamadi je vjerojatno prethodilo približavanju predstavnika [[rim]]skih vlasti, koje su tada postale [[hrišćanska ortodoksija|pravoverno hrišćanske]].<ref name="Robinson"/>