Evanđelje po Tomi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
sređeno
Red 63:
Za razliku od kanonskih evanđelja koji sadrže značajne segmente narativnih materijala o životu i čudima Isusa Hrista, kod Tome tome nema tragova. Izreke koje se odnose na budući dolazak [[Sin Čovečji|Sina Čovečjeg]], karakteristične za sinoptička jevanđelja, kod Tome uopšte ne postoje. Dok sinoptička jevanđelja naglašavaju eshatološko očekivanje dolaska "[[Božje carstvo|Božjeg carstva]]", Evanđelje po Tomi naglašava otkrivanje "Očevog carstva" u [[samospoznaja|spoznaji sebe]] (npr. izreka 3), vođenoj Isusovim izrekama. Takvo razumevanje spasenja slično je onome izraženo u mnogim odlomcima Evanđelja po Jovanu, u kojemu je otkrivanje [[istina|istine]] i [[život]]a vezano uz Isusove reči (Jv 6,63; 8,51).<ref name="Koester"/>
 
Profesorica [[Elaine Pagels]] razmatra zašto je [[rano hrišćanstvo|rana hrišćanska]] [[hrišćanska crkva|crkva]] odbacila tekstove kao što je Evanđelje po Tomi, a prihvatila druge, verovatno kasnijeg datuma, poput evanđelja po Mateju, Luki i Jovanu? <ref name="Pejgels"/> Ona zaključuje da je crkva odobravala evanđelja koja podupiru institucionalizaciju hrišćanskog pokreta, dok je osudila kao [[jeres]] ona koja nisu služila institucionalizaciji, već su podsticala ljude da se direktno obraćaju Bogu, bez posredstva crkve ili sveštenstva. Evanđelje po Tomi kaže da nalasku Božjeg kraljevstva prethodi usamljenički proces samootkrivanja, dok kanonska evanđelja daju mnogo jednostavniju poruku: čovek dospeva do Boga ne duhovnom samospoznajom, već verom u Isusa Mesiju.<ref name="Pejgels"/>
 
Privlačno za ljude koji teže za duhovnim preobražajem, Evanđelje po Tomi ne daje odgovore na praktična pitanja koja su sebi postavljali mnogi potencijalni preobraćenici. Oni su postavljali pitanja kao što su: Želiš li da postimo? Kako da se molimo? Treba li da dajemo milostinju? Po kojem propisu da se hranimo? Prema Evanđelju po Tomi, kada učenici ovakva pitanja postavljaju „živom Isusu", on odbija da im da određena uputstva, i odgovara samo,
 
„Ne govorite laži, i ne činite ono što mrzite: jer nebo vidi sve".
 
Ovaj zagonetni odgovor prepušta svakoga svojoj savesti, jer ko bolje zna kad čovek laže, i ko bolje zna šta čovek mrzi? Ma koliko ovaj odgovor bio dubok, on ne daje nikakve programske smernice za grupno podučavanje i građenje religijske institucije. Evanđelja Novog Zaveta, međutim, nude takve smernice. Po Mateju i Luki, na primer, Isus odgovara na svako od ovih pitanja autoritativno i određeno:
 
„Kad se moliš, kaži, 'Oče naš, koji si na nebu... 'Kad postiš, umij se.... Kad daješ milostinju, čini to tajno" (6:2-12).
 
dok Evanđelje po Tomi kaže da nalasku Carstva Božjeg prethodi usamljenički proces samootkrića, Evanđelja Novog Zaveta daju mnogo jednostavniju poruku: čovek dospeva do Boga ne duhovnom samospoznajom, već verom u Isusa Mesiju.<ref name="Pejgels"/>
 
Evanđelje po Tomi ne daje odgovore na praktična pitanja kao što su: Želiš li da postimo? Kako da se molimo? Treba li da dajemo milostinju? Po kojem propisu da se hranimo? Prema Tomi, kada učenici ovakva pitanja postavljaju Isusu, on odbija da im da određena uputstva, i odgovara samo: „''Ne govorite laži, i ne činite ono što mrzite: jer nebo vidi sve''". Ovaj odgovor prepušta svakoga svojoj [[savest]]i, jer ko bolje zna kad čovek laže, i šta mrzi? Za razliku od Evanđelja Novog Zaveta, ovde Isus ne daje nikakve programske smernice za grupno podučavanje i izgradnju religijske institucije.<ref name="Pejgels"/>
 
== Izvori ==