Edward Ispovjednik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
m clean up, replaced: nadnevak → datum using AWB
Red 24:
}}
 
'''Edvard III. Ispovjednik''' (staroengleski: ''Ēadƿeard se Andettere'', francuski: ''Édouard le Confesseur'') (oko [[1003]]. - [[5. 1.|5. siječnja]] [[1066]].<ref>Prema nekim izvorima, nadnevakdatum njegove smrti je 4. siječnja.</ref>), [[Engleska|engleski]] kralj od [[1042]]. godine, proglašen je [[katoličanstvo|katoličkim]] svecem. Bio je jedan od zadnjih [[anglosaksonci|anglosaskih]] kraljeva Engleske. Obično ga se smatra zadnjim vladarem iz [[dinastija Wessex|kuće Wessex]]. Vladao je od 1042. do 1066. godine. Tehnično gledano, zadnji vladar je bio [[Edgar Aetheling|Edgar II. Ætheling]] koji je u zadnjim mjesecima 1066. bio proglašen za kralja, no bio je svrgnut nakon 8 tjedana.<ref>Brojanje engleskih monarha počinje ispočetka nakon normanskih osvajanja, što objašnjava zašto [[brojanje monarha|redni brojevi]] koje nose engleski kraljevi koji se zovu Edvard počinju s [[Edward I od Engleske|Edvardom I. Dugonogim]] koji je kasnije došao na prijestolje i ne uključuju Edvarda Ispovjednika, koji je zapravo treći kralj Edvard.</ref>
 
Sin je [[Ethelred Nespremni|Ethelreda II. Nespremnog]], koji je [[1013]]. pred [[Danci|danskim]] napadima izbjegao u [[Normandija|Normandiju]] i [[Emma od Normandije|Eme Normandijske]]. Odgojen je u [[Normandija|Normandiji]], pa je stoga bio sklon [[Normani|normanskim]] utjecajima. Njegovim ustoličenjem za engleskog kralja prekinuta je [[danelag|danska]] prevlast u Engleskoj, te je ponovno vraćena na vlast [[anglosaksonci|anglosaska]] kraljevska dinastija. [[Anglosaksonci|Anglosaski]] pravni običaji, kodificirani poslije njegove smrti, prozvani su po njemu (''[[Leges Edwardi confessoris]]''). Bio je poštovan u narodu zbog djelâ [[milost|milosrđa]]; razvijao je zajedništvo sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]].
Red 32:
Edvard je naslijedio sina [[Knut Veliki|Knuta Velikog]], [[Hartaknuta]], vrativši vlast dinastiji Wessex nakon razdoblja danske vlasti koja je trajala otkad je Knut pokorio Englesku 1016. godine. Kad je Edvard umro 1066., nije imao sina koji bi ga naslijedio, zbog čega je uslijedio sukob u kojem su tri čovjeka polagala pravo na englesko prijestolje.
 
Svecem je proglašen u Katoličkoj Crkvi, štuje ga [[Crkva Engleske|Engleska crkva]] i druge [[crkva Engleske|anglikanske]] zajednice. Zaštitnik je kraljeva, teških brakova, razdvojenih supružnika i [[britanska kraljevska obitelj|britanske kraljevske obitelji]]. <ref name="Diehl">(engleski) {{cite book | last = Diehl | first = Daniel | authorlink = Daniel Diehl | title = Medieval Celebrations | publisher = Stackpole Books | year = 2001. | location = Mechanicsburg, Pennsylvania | pages = 8.–9. | url = http://books.google.com/books?id=-WKyMpNnRWUC&pg=PA8&dq=patron+saint+of+england+edward+confessor | isbn = 9780811728669}}</ref> Od vremena kad je vladao [[Henry II od Engleske|Henrik II.]] sve do [[1348|1348.]], smatralo ga se svecem zaštitnikom Engleske. Kad je kraljevao [[Edvard III.]], za sveca zaštitnika Engleske se uzelo [[sveti Georgije|svetog Jurja]], a Edvard je ostao zaštitnikom britanske kraljevske obitelji. Njegov blagdan je [[13. 10.|13. listopada]]. Za sveca ga je proglasio papa [[Aleksandar III.]] [[1161|1161.]] godine u Rimu.
 
U pručavanju vremena i vlasti Edvarda III. korisne su kronike kao što su [[Anglosaksonska kronika|Anglosaska kronika]], a životopis o Edvardu III. napisao je [[Ailred od Rievaulxa]] (Život sv. Edvarda, kralja i ispovjednika). O životu Edvarda III. djelo je pisao i nepoznati autor, temeljem naloga Edvardove supruge [[Edita od Wessexa|Edite]]. To poznato djelo je [[Vita Ædwardi Regis|Vita Ædwardi Regis qui apud Westmonasterium Requiescit]] (Život kralja Edvarda koji počiva u Westminsteru). O ovom kralju je nastala i [[island]]ska [[saga]] [[Játvarðar Saga|Saga Játvarðar konungs hins helga]], koja je nastala u 14. stoljeću kompiliranjem ranijih engleskih izvora i francuske [[Chronicon Universale Anonymi Laudunensis]] (ili zajedničkog izvora) kao izvor.