Verzija na datum 20 mart 2011 u 14:53 uredi Mladifilozof (razgovor \| doprinos) Administratori 54.014 izmena m →‎Pismoznanci ← Starija izmjena		Verzija na datum 9 april 2011 u 18:43 uredi poništi Autobot (razgovor \| doprinos) Botovi 177.192 izmene m ispravke Novija izmjena →
Red 26: == Nastanak i osobine farizeja == Za vrijeme ustanka [[Makabejci\|Makabejaca]], oko 160-130 pr.n.e, postojao je religiozno-politički pokret "hasidim" (pokret pobožnih). Nakon toga se pokret razdvojio u dvije struje, koje dobivaju imena farizeji i [[eseni]]. Pojam "farizeji" počinje se koristiti u Judeji za vrijeme vladanja Ivana Hirkana (135-104. ~~p.n.e~~pne.). Farizeji su postali opozicija vladajuće judejske dinastije Hasmonejaca i odbili su položiti zakletvu vjernosti kralju Herodu Velikom. Podržavala ih je međutim kraljica [[Saloma Aleksandra]], koja je samostalno vladala Judejom 76-67.pr.Kr. Nakon njene smrti dolazi do građanskog rata za nasljedstvo između dvojice njezinih sinova, u kojem do izražaja dolazi i sukob farizeja i [[saduceji\|saduceja]], što će konačno 63. g.~~p.n.e~~pne. dovesti do rimskog osvajanja i gubitka samostalnosti Judeje. Uglavnom dolaze iz srednjeg društvenog sloja. Prema Josipu Flaviju u vrijeme Heroda Velikog bilo ih je 6.000. U odnosu na rimske vlasti pružaju pasivni otpor (za razliku od borbenih [[zeloti\|zelota]]). Izbjegavaju se miješati u politiku; također je izdvajaju od običnog svijeta, usmjereni su na religiju, na točno poznavanje Mojsijeva Zakona i "predaja starih", usmenih tumačenja Tore. Red 36: [[Saduceji]] su bili orijentirani na održavanje Hrama, na značaj obreda i doslovni tekst Zakona. U vanjskim oblicima kulture oni su prihvaćali utjecaje helenske i rimske kulture, npr. nadijevaju djeci grčka imena. Farizeji su pak u cjelini rigidnije branili autohtone židovske tradicije, ali neki od njih dobro su poznavali i djelomično usvajali helensku filozofiju, kao i razne strane religijske i mističke tradicije. Kako su prihvaćali i usmenu tradiciju (i "apokrifne" spise nastale u II. i I. st. ~~p.n.e~~pne.), farizeji su su otvoreniji za raznolike intepretacije pisanog teksta Zakona. Dok saduceji doslovno ponavljaju tekst Zakona u obredima, farizeji su usmjereni na razumijevanje njegovog značaja za svakodnevni život. Da bi se to postiglo, nije dovoljno citirati doslovni tekst, nego treba prodrijeti u njegov duh i smisao. U tome su se mogle primjenjivati i forme filozofskog mišljenja (pa je [[Filon]] pokušao obimnu sintezu judaizma i grčke filozofije), ili pak analogije s tekstovima drugih religija te osobito s mističkim iskustvima ([[gnosticizam]]). To je dovodilo do idejnih sukoba i formiranja raznih škola, unutar farizejske stranke ili van nje. Naglašavali su božansku providnost no nisu zapostavljali važnost ljudske slobode. željno su očekivali uspostavu Božjeg kraljevstva na zemlji i gajili mesijansku nadu.

Fariseji – razlika između verzija