Hrvatska pod Habsburzima – razlika između verzija

 

==16. - 18. stoljeće==

[[Osmansko Carstvo]] širilo se dalje da bi u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] obuhvatilo veći dio [[Slavonija|Slavonije]], zapadne [[Bosna|Bosne]] i [[Lika|Like]].

 

Šesnaesto i sedamnaesto stoljeće obilježeno je borbom protiv Turaka. U drugoj polovici 16. stoljeća, velika područja Hrvatske i Slavonije uz granicu Osmanskog Carstva pretvorena su u [[Vojna krajina|Vojnu krajinu]], kojom je izravno zapovijedalo [[Dvorsko ratno vijeće]] u Grazu. Kako je Vojna krajina opustjela, tamo su naseljeni kršćanski prebjezi s osmanske strane granice, a pre svega pravoslavni [[Srbi]] i [[Vlasi]].

 

Nakon što je [[Bihać]] pao [[1592]]. godine, samo su mali dijelovi Hrvatske ostali slobodni. Preostalih 16.800 km² nazivano je ''reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae'' (ostaci ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva). Turska vojska doživjela je svoj prvi veliki poraz u Hrvatskoj u [[Bitka kod Siska|bitki kod Siska]] [[1593]]. godine. Izgubljena su područja postupno vraćena, osim velikog dijela današnje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]].

 

Devetnaesto stoljeće, nakon kratkog [[hrvatske zemlje pod francuskom vlašću|francuskog interregnuma]], nakon kojega Habsburška Monarhija postaje gospodarom i južne Hrvatske (s različitim statusom od drugih

hrvatskih pokrajina) obilježava začetak formiranja hrvatske nacije, kroz hrvatski narodni preporod, poslije čega slijedi burna europska 1848. godina, koja se odrazila i u Hrvatskoj, iako revolucije nije bilo, kroz važne političke obrate i kulminaciju sukoba s Mađarima.<ref name="Krnic" />

[[Hrvatski narodni preporod]] krenuo je u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] protiv germanizacije, mađarizacije i talijanizacije Hrvatske i Hrvata. [[Ilirizam]] je obuhvatio mnoge utjecajne ljude u Hrvatskoj (i hrvatskog i nehrvatskog podrijetla!) 1830-ih godina i dalje, što je dovelo do reforme [[hrvatski|hrvatskog jezika]] i velikog razvoja kulture. Među najveće preporoditeljske uspjehe valja navesti ponovno uvođenje hrvatskog jezika kao službenog jezika u carskim upravnim jedinicama Dalmaciji i "Hrvatskoj i Slavoniji". Nakon što su mađaroni [[1841.]] osnovali svoju horvatsko-vugersku stranku, [[Ljudevit Gaj]] osniva Ilirsku stranku. Međutim, već dvije godine kasnije ilirsko ime je zabranjeno. Gaj je primoran promijeniti ime stranke u [[Narodna stranka|Narodnu stranku]]. To je bio veliki udarac Ilirskome pokretu koji je težio okupljanju svih južnih Slavena pod Ilirskim imenom i time želio utjecati na status Slavena u Monarhiji.