Bitka za Vukovar – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m replaced: → (3) using AWB |
||
Red 10:
|strana2 ={{flag|Hrvatska}} <br /> {{flagicon|Hrvatska}} [[Zbor narodne garde]]<br />[[Datoteka:Zastava HOS-a.png|22px|border]] [[Hrvatske obrambene snage]]
|komandant1 = [[Datoteka:Jnagrb.jpg|22px]] Aleksandar Spirovski (do 25.9.)<br />[[Datoteka:Jnagrb.jpg|22px]] [[Života Panić]]<br />[[Datoteka:Jnagrb.jpg|22px]] [[Mladen Bratić]]†<br />[[Datoteka:Jnagrb.jpg|22px]] [[Mile Mrkšić]]<br />[[Datoteka:Jnagrb.jpg|22px]] [[Veselin Šljivančanin]]<br />[[Datoteka:Jnagrb.jpg|22px]] [[Andrija Biorčević]]<br />{{ZD|Srpska Krajina}} [[Goran Hadžić]]<br />[[Datoteka:Tigrovizastava.jpg|22px|border]] [[Željko Ražnatović]]<br /> [[File:White eagles.svg|22px]][[Vojislav Šešelj]]
|komandant2 = {{flagicon|Hrvatska}} [[Mile Dedaković]]<br />{{flagicon|Hrvatska}} [[Blago Zadro]]†<br />{{flagicon|Hrvatska}} [[Marko Babić (branitelj)|Marko Babić]]<
|snaga1 = ~ 36.000<ref name="Battlegrounds100" />
Red 20:
|napomene=
}}
'''Bitka za Vukovar''' bila je 87-dnevna [[opsada]] [[Vukovar]]a na istoku [[Hrvatska|Hrvatske]] koju je provodila [[JNA]], uz potporu [[Paravojna formacija|paravojnih formacija]] [[Srbija|Srbije]], između 25.8. i 18.11. 1991. Prije [[Rat u Hrvatskoj|Rata u Hrvatskoj]] ovaj [[
Vukovar je branilo oko 1.800 lagano naoružanih vojnika [[Zbor narodne garde|Zbora narodne garde]] (ZNG) i dobrovoljaca, nasuprot 36.000 vojnika JNA i srbijanskih paravojnika koji su imali teško naoružanje i oklopna vozila. Tijekom bitke, topovski metci i čahure su ispaljene na grad stopom koja je znala doseći i do 12.000 čahura dnevno.<ref name="Horton132" /> U tom razdoblju, to je bila najžešća bitka u Europi od 1945., a Vukovar je bio prvi veći europski grad potpuno uništen od [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>{{harvnb|Notholt|2008|loc=str. 7.28}}</ref><ref>[[#Borger03-08-2011|Borger, 2011]]</ref> Kada je Vukovar pao 18.11., stotine hrvatskih vojnika i civila je masakrirano a 31.000 civila je [[Deportacija|deportirano]] iz grada i okolice.<ref name="Turkovic">{{harvnb|Turković|Hovens|Gregurek|2004|loc=str. 222}}</ref><ref name="Milosevic-Indictment">[[#ICTY-Milosevic|''Tužitelj protiv Miloševića'', 23. listopada 2002.]]</ref> Većina Vukovara je [[etničko čišćenje|etnički očišćena]] od nesrpskih stanovnika te je potom grad priključen samoproglašenoj [[Republika Srpska Krajina|Republici Srpskoj Krajini]] (RSK). Nekoliko srpskih vojnih i političkih službenika, među njima i Milošević, je kasnije optuženo a u nekoliko slučajeva i osuđeno za [[ratni zločin|ratne zločine]] tijekom i nakon bitke.
Usprkos taktičkoj pobjedi, bitka je iscrpila JNA te je dugoročno postala prijelomna točka rata. Primirje je proglašeno nekoliko tjedana kasnije. Vukovar je ostao dijelom RSK sve do 1998. kada je mirno reintegriran natrag pod hrvatsku vlast. U međuvremenu je dobrim dijelom obnovljen, ali njegovo stanovništvo i razne zgrade i dalje nose ožiljke rata. Njegove dvije narodne zajednice su podijeljene te nije vratio natrag predratni prosperitet.
== Uvod ==
[[Datoteka:Greetings from Vukovar - View of the Danube (front).jpg|left|thumb|Razglednica Vukovara iz 1917.]]
[[Vukovar]] je značajan regionalni centar na istoku hrvatske granice, na zapadnoj obali [[Dunav]]a. To područje je imalo raznoliko narodno stanovništvo, među njima i Hrvati, Srbi, [[Mađari]], [[Slovaci]], [[Slovenci]] i razne druge nacionalnosti, koje su živjele zajedno u relativnoj slozi stoljećima. Vukovar je bio jedan od najbogatijih regija [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavije]] prije rata.
Regija je pretrpjela velike demografske promjene nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], kada su autothoni [[Nijemci]] protjerani i zamijenjeni srpskim i crnogorskim doseljenicama iz drugih dijelova Jugoslavije.<ref name="Gow159">{{harvnb|Gow|2003|loc=str. 159–60}}</ref> Prema popisu stanovništva iz 1991., općina Vukovar imala je 84.189 stanovnika, od kojih su 43,8% bili Hrvati, 37,5% Srbi, a preostali druge nacionalne skupine. Etnički sastav samog grada bio je sljedeći: 47% Hrvati, 32,3% Srbi i drugi.<ref name="Bjelajac249">{{harvnb|Bjelajac|Žunec|2009|loc=str. 249}}</ref>
Jugoslavija je bila multi-etnička država sastavljena od šest ravnopravnih republika.<ref>[[#BBC28-01-2003|BBC News, 28. siječnja 2003.]]</ref> Trenutna granica Srbije i Hrvatske je 1945. definirala jugoslavenska federalna komisija koja je većinsko srpsko stanovništvo (istočni [[Srijem]]) dala Srbiji, a većinsko hrvatsko ([[Baranja]]) Hrvatskoj.<ref>{{harvnb|Cvitanic|2011|loc=str. 107}}</ref> Ipak, značajna srpska manjina je ostala u Hrvatskoj.
Kada je [[Josip Broz Tito]] umro 1980., dugo potisnuti nacionalizam je oživio a neke republike su tražile veći autoritet kako je slabio isti federalne vlade. [[Slovenija]] i Hrvatska su krenule prema višestranačkoj demokraciji i ekonomskim reformama, ali je srbijanski autoritativni vođa [[Slobodan Milošević]] odbijao reforme i htio povećati moć jugoslavenske vlade.<ref>{{harvnb|Goldman|1997|loc=str. 310}}</ref> 1990., Slovenija i Hrvatska su održale izbore kojima je završena vladavina komunizma i socijalizma, a dovela do pobjede nacionalističkih vlada koje su tražile nezavinost republika. [[Hrvatska demokratska zajednica]] (HDZ), na čijem je čelu bio [[Franjo Tuđman]], je došla na vlast u Hrvatskoj.<ref name="Boduszynski79-80">{{harvnb|Boduszyński|2010|loc=str. 79–80}}</ref>
Tuđmanov program naišao je na otpor velikog dijela hrvatskih Srba, prema kojima je imao razmjerno antagonistički odnos.<ref name="Boduszynski79-80" /> [[Srpska demokratska stranka (Hrvatska)|Srpska demokratska stranka]] (SDS) u Hrvatskoj, uz potporu Miloševića, je odbacila HDZ kao reinkarnaciju fašističkog pokreta ''[[ustaša]]'' koji je pobio stotine tisuća Srba u Drugom svjetskom ratu.<ref name="Bassiouni">[[#Bassiouni-AnnexIV|Bassiouni, Annex IV., 28. prosinca 1994.]]</ref> Od sredine 1990., SDS je pokrenuo oružanu pobunu u srpski većinskim dijelovima Hrvatske te proglasio [[SAO Krajina|SAO Krajinu]] uz pritajenu potporu srbijanske vlade i paravojnih formacija. Hrvatska vlada je gubila kontrolu nad sve većim dijelom države, na kojim se širio teritorij SAO Krajine.<ref name="Bassiouni" /> U proljeće 1991., Krajina je proglasila nezavisnost od Hrvatske i najavila ujedinjenje sa Srbijom. I druge srpske zajednice u Hrvatskoj su objavile otcijepljenje i uspostavljanje vlastitih milicija.<ref>{{harvnb|Bell|2003|loc=str. 180}}</ref>
Red 45:
Nedugo nakon toga, jedinice JNA su ušle u Borovo Selo. Intervenciju je pohvalio hrvatski vrh, ali je zamjenik hrvatskog ministra unutrašnjih poslova, Milan Brezak, optužio JNA za sprječavanje hrvatske policije od obračuna sa paravojnim formacijama.<ref>[[#Tanner03-05-1991|Tanner, 3. svibnja 1991.]]</ref><ref name="Sudetic-27Aug1991">[[#Sudetic27-08-1991|Sudetic, 27. kolovoza 1991.]]</ref> Izbili su okršaji između dvije skupine u toj regiji.<ref name="Nigel46" /> U Vukovaru, hrvatski stanovnici su zlostavljali srpske stanovnike, katkad i nasilno. Hrvatska policija je preuzela mjesnu radio stanicu, Radio Vukovar, dok su srpski zaposlenici otpušteni i zamijenjeni Hrvatima.<ref>{{harvnb|Sremac|1999|loc=str. 47}}</ref> Srpske su paravojske sustavno sve više blokirale ceste oko Vukovara, te je za par dana grad bio dostupan jedino kroz rutu uzduž hrvatskih sela. Atmosfera u Vukovaru je opisana kao "smrtonosna".<ref>[[#Tanner06-05-1991|Tanner, 6. svibnja 1991.]]</ref>
19.5. 1991., hrvatska vlada je održala [[Referendum o hrvatskoj samostalnosti|referendum u državi u svezi nezavisnosti]]. U Vukovaru, srpski nacionalisti su nagovarali Srbe da bojkotiraju referendum, dok su umjereni zagovarali sudjelovanje kako bi se zaokružio negativan odgovor. Mnogi mjesni Srbi su glasovali,<ref>[[#Tanner20-05-1991|Tanner, 20. svibnja 1991.]]</ref> ali referendum je prošao sa 94% potvrdnih glasova po pitanju razdruživanja iz Jugoslavije.<ref name="NYTimes-Referendum-20May1991">[[#Sudetic20-05-1991|Sudetic, 20. svibnja 1991.]]</ref>
Nakon referenduma o neovisnosti, nasilje se pogoršalo po Vukovaru. Zabilježene su pucnjave i napadi bombama.<ref>[[#StankovicMirko|Stankovic, 20. lipnja 1991.]]</ref> Srpske paravojske su protjerale tisuće nesrpskih stanovnike u toj općini.<ref>[[#BBCMon09-07-1991|BBC Summary of World Broadcasts, 9. srpnja 1991.]]</ref> Hrvatska paravojska, koju je vodio [[Tomislav Merčep]], napadala je Srbe u Vukovaru i okolici; između trideset<ref>[[#Jelinic31-07-2006|Jelinić, 31. srpnja 2006.]]</ref> i osamdeset šest Srba je navodno nestalo ili je ubijeno, a tisuće ostalih je pobjeglo iz domova.<ref name="Stover146">{{harvnb|Stover|2007|loc=str. 146}}</ref> predstavnik hrvatske vlade u Vukovaru rekao je vlastima u Zagrebu da je "grad ponovno žrtva terora, oružanih okršaja i provokacija sa nesagledivim posljedicama. Dosadašnja politika je stvorila atmosferu terora između hrvatske i srpske populacije."<ref>{{harvnb|Woodward|1995|loc=str. 492}}</ref> Borci sa obje strane su zapalili i opljačkali stotine kuća i farmi u području.<ref name="Lekic24Jul91">[[#Lekic24-07-1991|Lekic, 24. srpnja 1991.]]</ref>
Sukob je doveo i do brisanja granica oko nacionalne pripadnosti. Mnogi Srbi koji su živjeli u Vukovaru nekoliko generacija
== Sukobljene strane ==
Red 56:
=== Hrvatske snage ===
Hrvatske snage su brojale 1.800 boraca sastavljenih od pripadnika [[Zbor narodne garde|ZNG-a]]. Bilo je i 300 policajaca i 1.100 civilnih dobrovoljaca iz Vukovara i okolice.<ref name="Šebetovsky11">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 11}}</ref> Većina snaga bilo je organizirano improviziranjem,<ref name="Marijan-370">{{harvnb|Marijan|2002|loc=str. 370}}</ref> ali je formalno preimenovana u rujnu 1991 u 204. Vukovarsku brigadu, poznatu i kao 124. brigadu.<ref name="Marijan-370"/>
Dobrovoljci su stizali i iz drugih dijelova države, među njima i krajne desničarske [[Hrvatske obrambene snage]] (HOS) koje je podupirao [[Dobroslav Paraga]] i njegova nacionalistička stranka [[Hrvatska stranka prava]] (HSP).<ref name="Sikavica144">{{harvnb|Sikavica|2000|loc=str. 144}}</ref> Branitelji su bili odraz vukovarskog društva; trećina njih bili su nehrvati (Srbi, [[Rusini]], [[Mađari]] i drugi narodi).<ref name="Thompson300">{{harvnb|Thompson|1992|loc=str. 300}}</ref> Stotinjak branitelja bili su Srbi. Zoran Šangut, jedan od branitelja Vukovara, jer izjavio: "Imamo potpuno povjerenje u njih. Oni brane Vukovar zajedno s nama."<ref name="SD26-09-2009">[[#SD26-09-2009|''Slobodna Dalmacija'', 26. rujna 2009.]]</ref>
Red 73:
[[Datoteka:JNA offensive plan 1991.jpg|right|thumb|Strateški ofenzivni plan JNA po Hrvatskoj 1991. Plan je napušten nakon što je bitka za Vukovar iscrpila sposobnost JNA da napreduje dalje po Hrvatskoj.]]
Na početku [[Rat u Sloveniji|rata u Sloveniji]], JNA je i dalje na sebe gledala kao na branitelja federativne, komunističke Jugoslavije, a ne kao na instrument srpskog nacionalizma. Njen vrhovni zapovjednik, general [[Veljko Kadijević]], ministar obrane i uvjereni unitarist, je isprva htio silom održati Jugoslaviju na okupu te je proglasio neutralnost armije u srpsko-hrvatskom sukobu.<ref name="Gibbs88-89">{{harvnb|Gibbs|2009|loc=str. 88–89}}</ref> Vodstvo JNA htjelo je presjeći Hrvatsku na dva dijela zauzimanjem srpskog zaleđa u unutrašnjosti, [[Dalmacija|dalmatinske]] obale te većinu istoka republike. Htjelo je prisiliti hrvatsku vladu na kapitulaciju i pregovore o članstvu u Jugoslaviji.<ref name="Battlegrounds97-98">{{harvnb|Central Intelligence Agency Office of Russian and European Analysis|2000|loc=str. 97–98}}</ref> Vojni vrh JNA još nije bio dominiran Srbima, te su ti ciljevi odražavali "jugoslavenski" pogled na njeno multi-etničko vodstvo. Kadijević je bio polu-Hrvat, polu-Srbin, njegov zamjenik je bio Slovenac, zapovjednik prve faze opsade Vukovara bio je Makedonac, a glava Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva bio je Hrvat.<ref name="Battlegrounds195" /><ref>{{harvnb|Gibbs|2009|loc=str. 252}}</ref>
Međutim, gubitak Slovenije onemogućilo je održavanja prvotne ideje o Jugoslaviji na okupu. Mnogi srpski članovi armije nisu se više htjeli boriti za multi-etničku Jugoslaviju. Armije je sve više dobivala srpski predznak a nesrbi su dezertirali ili su odbili boriti se.<ref name="Gibbs88-89" /> Neki zapovjednici JNA otvoreno su podržavali srpske pobunjenike u Hrvatskoj te im davali oružja.<ref name="Battlegrounds92" /> Iako su Kadijević i drugi isprva smatrali da "JNA mora braniti sve narode Jugoslavije",<ref name="Battlegrounds92" /> s vremenom su priznali da nemaju šansi ostvariti cilj te su stoga dali svoju podršku pobunjeničkim Srbima u Hrvatskoj.<ref name="Gibbs88-89" />
Red 81:
== Prva faza, kolovoz-rujan 1991. ==
[[Datoteka:Eastern slavonia 91-92 map.jpg|thumb|left|Karta koja pokazuje vojni pohod JNA po istočnoj Slavoniji, Srijemu i Baranji 1991.-1992.]]
Bitka se odvijala u dvije faze: od kolovoza do rujna 1991., prije nego je grad potpuno okružen, i od listopada do studenog, kada je grad okružen i zauzet od JNA.<ref name="Tus54">{{harvnb|Tus|2001|loc=str. 54}}</ref> Od lipnja, srpske snage su stavile Vukovar i susjedna sela pod skoro svakodnevnu paljbu topništvom ili [[
Hrvatska vlada je pokrenula napad na vojarne JNA i skladišta oružja od 14.9., poznat kao [[bitka za vojarne]]. Vukovarska vojarna JNA je bila jedna od napadnutih tog dana, ali je hrvatske snage nisu uspjele zauzeti. Zauzvrat, srpske paravojne formacije su napale područja jugozapadno od Vukovara iz smjera [[Negoslavci|Negoslavaca]], te su natjerali 2.000 ljudi na bijeg. Zabilježeni su izvještaji o masovnim ubojstvima i civilnim smaknućima.<ref name="LandS176">{{harvnb|Little|Silber|1997|loc=str. 176}}</ref> Hrvatske snage dobile su velike količine municije i oružja od vojarni zauzetih u drugim dijelovima, te su time uspjeli zadržati liniju obrane.<ref name="Tus54" />
JNA je planirala napredovati zapadno prema [[Vinkovci]]ma i [[Osijek]]u sve do Zagreba. Armija nije zaobišla Vukovar, jer su htjeli olakšati vojarne pod opsadom i eliminirati moguću prijetnju njihovim rutama opskrbe. Vodstvo JNA nije htjelo da Vukovar bude glavno žarište ofenzive, ali, kao i kod [[Bitka za Staljingrad|bitke za Staljingrad]], prvotno nebitan vojni angažman je postao neophodni politički simbol za obje strane.<ref name="Battlegrounds99">{{harvnb|Central Intelligence Agency Office of Russian and European Analysis|2000|loc=str. 99}}</ref>
Red 91:
JNA je pokrenula nekoliko napada na Vukovar, ali nije ostvarila napredak. Njena oklopna vozila, dizajnirana za borbu na otvorenom terenu, jedva je mogla ući kroz uske ulice grada. Potpora pješadijom je bila manjkava, a slabo obučeni i motivirani ročnici TO-a nisu bili primjerena zamjena.<ref name="Battlegrounds100" /> Vojnici JNA su izgleda imali malo razumijevanja o izvođenju [[urbano ratovanje|urbanog ratovanja]] a njeni službenici su bili spori u odlučivanju na terenu.<ref name="Šebetovsky23-24">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 23–24}}</ref>
Hrvatske snage uzvratile su napad JNA miniranjem cesta, slanjem pokretnih timova sa protutenkovskim oružjem, slanjem snajpera te uzvraćanjem paljbe sa dobro utvrđenih pozicija.<ref name="Battlegrounds100"/> JNA se isprva oslonila na gomilanje oklopnih udarnih snaga koji bi napredovali po ulicama uz pratnju pješadije.<ref name="Šebetovsky19">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 19}}</ref> Branitelji su odgovorili otvaranjem vatre protutenkovskim oružjima sa velike blizine, katkad sa samo 20 metara, kako bi onesposobili prvi i zadnji tenk, te time zarobili kolonu u sredini koja je onda mogla biti sustavno uništena.<ref name="Šebetovsky25">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 25}}</ref> Branitelji su nastojali ne uništiti oklopna vozila u potpunosti, jer je materijal bio vrijedan izvor zaliha.<ref name="Šebetovsky26-27">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 26–27}}</ref> Koristili su strategiju "aktivne obrane" uz pomoć napada "udari-i-bježi" kako držali JNA izvan ravnoteže.<ref name="Šebetovsky20">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 20}}</ref> Protutenkovske mine su ograničile manevre JNA. Kako bi razbili moral neprijatelja, branitelji su stavljali mine ispod tenkova JNA tijekom noći, tako da su ovi eksplodirali ujutro kada ih je vojska pokrenula.<ref name="Šebetovsky28">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 28}}</ref> Gubici JNA bili su teški; na jednoj cesti, koje je dobilo naziv "groblje tenkova", oko stotinu oklopnih vozila je uništeno, od toga je 15 osobno onesposobio Marko Babić.<ref>[[#Jutarnji06-07-2007|''Jutarnji list'', 6. srpnja 2007.]]</ref> To je imalo negativan učinak na moral sve do vrha zapovijednog lanca.
JNA je započela sa topničkim i raketnim paljbama po gradu. Do kraja bitke, preko 700.000 čahura ili drugih projektila je ispaljeno na Vukovar<ref name="SandW8">{{harvnb|Stover|Weinstein|2004|loc=str. 8}}</ref> stopom od i po 12.000 dnevno.<ref name="Horton132" /> Procjenjuje se da je okolica pretrpjela preko 2,5 milijuna čahura topništva i minobacača od 20mm.<ref name="BBCR411-09-2011-05:06">[[#BBCR411-09-2011|Bell, 11. rujna 2011.]], 05:06</ref> Metar po metar, bombardiranje je bilo intenzivnije od onog u [[Volgograd|Staljingradu]].<ref name="Merrill119" /> Tisuće civila ostalo je u skloništima koja su sagrađena tijekom [[Hladni rat|Hladnog rata]].<ref name="Tanner264" />
Red 116:
Hrvatske snage su putem padobrana bacale zalihe Vukovarcima, ali i oružja.<ref name="Šebetovsky39">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 39}}</ref> Ekipa je mete locirala uz pomoć [[GPS]]-a.<ref name="Tus58">{{harvnb|Tus|2001|loc=str. 58}}</ref> Jedan zrakoplov je oboren te je u njemu preminuo Marko Živković, zapovjednik zračne jedinice.<ref>[[#HV-May2007|''Hrvatski vojnik'', svibanj 2007.]]</ref>
Europska zajednica je pokušavala opskrbiti humanitarnu pomoć 12.000 zarobljenih civila, ali je samo jedan konvoj uspio probiti se do njih.
16.10., JNA je nagomilala veliki napad na Borovo Naselje. Ostvarila je par ciljeva, ali je opet naišla na žestok hrvatski otpor.<ref name="Battlegrounds100" /> 30.10., JNA je pokrenula koordinirani napad uz paravojne formacije i pješaštvo kako bi prisilno probila kroz hrvatske linije obrane. Podijeljena na sjevenu i južnu zonu, JNA je napala nekoliko lokacija istodobno te prislila branitelje na povlačenje.<ref name="Battlegrounds101" /> Usvojila je i nove taktike, kao što je pucanje izravno u kuće i prolaženje tenkova kroz njih, bacanje suzavca i dimnih bombi kako bi istjerali branitelje, te korištenje protutenkovskog oružja radi zauzimanja zgrade po zgrade. To je dovelo to teških gubitaka na hrvatskoj strani.<ref name="Šebetovsky27-28">{{harvnb|Šebetovsky|2002|loc=str. 27–28}}</ref>
Red 126:
JNA je pokrenula napad širom Dunava sjeverno od Lužaca 3.11. kako bi se spojila sa Arkanovim "Tigrovima". Ovaj napad je podijelio opseg hrvatskih snaga na pola, te odvojio glavnu skupinu u središtu grada od Borovog Naselja. Južno područje JNA počelo je sustavno čistiti centar grada, te presjeklo ostale skupine branitelja.<ref name="Battlegrounds101" /> Zauzeli su ključno Milovo Brdo,<ref name="Nazor-Nov2008" /> 9.11., čime su dobili jasan pregled nad cijelim gradom.<ref name="Battlegrounds101" /> Hrvatsko naselje [[Bogdanovci]], zapadno od Vukovara, palo je 10.11. Tri dana kasnije, JNA je presjekla zadnju poveznicu između Borova Naselja i Vukovara. Hrvatske snage izvan Vukovara nagomilali su zadnji pokušaj probijanja obruča opsade napadom sa sela [[Nuštar]], ali ih je JNA odbacila.<ref name="Nazor-Nov2008" />
Braniteljima je ponestajalo municije te su bili iscrpljeni od bitke jer su morali boriti se neprestano 24 sata dnevno, bez nade da će stići pojačanje ili zamjena.<ref name="Nazor-Nov2008" /> Na kraju su ostali samo u odvojenim džepovima. Sa neizbježnim padom, nekoliko stotina hrvatskih vojnika i civila je probalo pobjeći iz grada.<ref name="Nazor-Nov2008" /> Većina njih u Borovom Naselju nije uspjelo probiti se te su ubijeni.<ref name="Tus60" /> 18.11., posljednji branitelji u središtu Vukovara su se predali.<ref name="Battlegrounds101" />
Većina Vukovarskih civila je već živjelo u bijednim uvjetima i na rubu gladi. Jedna žena rekla je poslaniku UN-a, [[Cyrus Vance|Cyrusu Vanceu]], da je provela zadnja dva mjeseca u skloništu sa svoje petero djece bez zahoda ili pranja. Živjeli su od dvije kriške kruha i paštete dnevno.<ref>[[#Champion20-11-1991|Champion, 20. studeni 1991.]]</ref> Jedan od branitelja ovako je opisao uvjete u gradu pod opsadom:
Red 181:
Tri službenika JNA, Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin i [[Miroslav Radić]], našli su se na optužnici koje je izdao [[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju]] (MKSJ) zbog nekoliko točaka za [[zločin protiv čovječnosti]] i kršenja običaja ratovanja. Predali su se ili su uhićeni do 2003. 27. rujna 2007., Mrkšić je na MKSJ-u osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva, okrutnog postupanja i mučenja, a Šljivančanin na pet godina zbog mučenja. Radić je oslobođen.<ref name="verdict">[[#BBC27-09-2007|BBC News, 27. rujna 2007.]]</ref> Šljivančaninova kazna je povećana na 17 godina nakon priziva,<ref>[[#BBC05-05-2009|BBC News, 5. svibnja 2009.]]</ref> a potom opet smanjena na deset godina nakon drugog priziva, te je oslobođen u srpnju 2011.<ref>[[#AFP07-07-2011|Agence France-Presse, 7. srpnja 2011.]]</ref> [[Slavko Dokmanović]], gradonačelnik Vukovara, je optužen i uhićen, ali je izvršio samoubojstvo prije presude.<ref>[[#BBC29-06-1998|BBC News, 29. lipnja 1998]]</ref>
Srpski vođa paravojnih formacija, Vojislav Šešelj, je optužen od MKSJ-a za prisilno raseljavanje, uništenja zgrada i ubojstva u Vukovaru.<ref>[[#BBC24-02-2003|BBC News, 24. veljače 2003.]]</ref> I Hrvatska je optužila nekoliko Srba za zločine po Vukovaru<ref>[[#BBC01-06-2004|BBC News, 1. lipnja 2004.]]</ref> a u prosincu 2005. srbijanski sud osudio je četrnaest vojnika paravojne formacije na ukupno 193 godine zatvora zbog masakra na Ovčari.<ref>[[#BBC12-12-2005|BBC News, 12. prosinca 2005.]]</ref> MKSJ je povezivao Željka "Arkana" Ražnatovića sa pokoljom na Ovčari, ali je ovaj ubijen u atentatu prije hapšenja.
Optužnica MKSJ-a u slučaju Slobodana Miloševića okarakterizirala je cjelokupnu ofenzivu na Hrvatsku - među njima i na istočnu Slavoniju - kao "[[udruženi zločinački pothvat]]" sa ciljem uklanjanja nesrpskog stanovništva. Milošević je optužen u nekoliko točaka za zločin protiv čovječnosti, kršenje običaja ratovanja i [[Ženevska konvencija|Ženevske konvencije]], među njima i na području Vukovara.<ref name="Milosevic-Indictment" /> Preminuo je u ožujku 2006., prije završetka postupka.<ref>[[#BBC11-03-2006|BBC News, 11. ožujka 2006.]]</ref>
Red 213:
Sa vojne perspektive, ishod bitke nije bio katastrofa za sveukupni trud Hrvatske. Bitka je slomila kičmu ofenzive JNA te ju ostavila iscrpljenu i nesposobnu da nastavi daljnji prodor u tu republiku. Vukovar je vjerojatno bio neobranjiv jer je bio skoro okružen srpskim teritorijem i bliži Beogradu nego Zagrebu, a iako je poraz imao štetan učinak na moral, u strateškom kontekstu šteta i odgađanje JNA je više nego nadoknadilo za gubitak grada.<ref name="Battlegrounds101" />
Nakon bitke, Vukovar je postao simbol hrvatskog otpora i patnje. Preživjeli branitelji i novinari pisali su razne memoare, pjesme i svjedočenja.<ref name="Kardov65" /> Hrvatski ratni veterani su dobili medalje sa imenom Vukovara.<ref name="Kardov66">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 66}}</ref> 1994., [[Hrvatski dinar]] zamijenjen je [[Hrvatska kuna|kunom]], a novčanica od 20kn imala je fotografiju uništenog dvorca Eltza i Vučedolske golubice kraj Vukovara.<ref>{{harvnb|Kaiser|1995|loc=str. 118}}</ref> 1993.–94. vodila se rasprava o obnavljanju Vukovara; neki su Hrvati predlagali da se ostavi u ruševinama kao trajni spomenik.<ref name="Kardov66" />
Kada se Vukovar vratio pod hrvatsku vlast 1998., hvaljen je kao završetak duge borbe za hrvasku slobodu i nacionalni identitet.<ref name="Kardov67">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 67}}</ref> Tuđman je čak održao govor u Vukovaru kako bi označio kraj integracije Hrvatske.<ref name="Kardov67" />
Red 219:
=== Srpska reakcija ===
[[Datoteka:Croatian War 1991 Vukovar destroyed.jpg|left|thumb|upright|Zastava Jugoslavije ispred zgrade u Vukovaru.]]
Iako se bitka vodila u ime srpske obrane i jedinstva, reakcije u Srbije bile su duboko podijeljene. JNA, srbijanski mediji i krajnji desničari i nacionalisti su hvalili pobjedu. JNA je podigla i pobjednički luk u Beogradu kroz koji bi se vojnici koji su se vraćali mogli vraćati, dok su oficirima čestitali jer su "zauzeli najtvrđu ustašku utvrdu".
Srbijanski geograf Jovan Ilić je zamišljao viziju budućnosti regije nakon pripojenja Srbiji, dok su drugi nacionalistički pisci potvrdili da je Slavonija bila hrvatska stoljećima, ali su krivili Hrvate za pokrštavanja i kroatizaciju regije, kao i za "genocidno uništavanje".
Dok je postojala [[Republika Srpska Krajina]] (RSK) između 1991. i 1995., pad Vukovara 18.11. slavio se kao "Dan oslobođenja": opisivao se kao uspješan napor Srba da obrane svoje živote i vlasništvo od agresije hrvatske države. Mnogi Srbi su i sami trpili zajedno sa hrvatskim susjedima dok su živjeli u podrumima tijekom tromjesečne opsade, ali su nakon pada grada pogrdno nazvani ''podrumaši''. Poginulim srpskim civilima uskraćeno je priznanje, a jedini ljudi koji su sahranjeni u srpskom memorijalnom groblju u Vukovaru bili su lokalni Srbi koji su se borili zajedno sa JNA.<ref name="Kardov70-71">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 70–71}}</ref>
Red 251:
{{double image|center|Croatian War 1991 Vukovar destruction.jpg|220|Reconstruction in Vukovar.jpg|300|Uništene zgrade u Vukovaru 1991. ''(lijevo)''; novo saniranje zgrada 2005. ''(desno).''}}
Kada je potpisan [[Erdutski sporazum]] 1995., od 1996. do 1998. počela se odigravati [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja]].<ref name="SandW8" /> Tek su se od 1999. Hrvati počeli vraćati u Vukovar u značajnim brojevima. 2001., općina je imala 31.670 žitelja, od čega su 18.199 (57,46%) bili Hrvati a 10.412 (32,88%) Srbi. Zajednica nije vratila svoj multietnički karakter: Hrvati i Srbi danas žive odvojenim društvenim životima. Javne grane, kao što su trgovine, kafići, restorani, sportski klubovi, škole i nevladine organizacije su obnovljene sa odvojenim postrojenjima za svaku nacionalnu zajednicu posebno.<ref name="Kardov65" />
Hrvatska vlada je sponzorirala obnovu grada, iako je gradsko središte, naseljeno Srbima, ostao u ruševinama sve do 2003. I hrvatski i srpski stanovnici su smatrali da ga je vlada namjerno dugo zanemarila, kako bi kaznila srpsku zajednicu.<ref name="SandW8" /> [[Human Rights Watch]] da od 4.000 obnovljenih kuća nijedna nije bila naseljena Srbima 2003.<ref>{{harvnb|Human Rights Watch|2003|loc=str. 45}}</ref> Nezaposlenost je i dalje visoka zbog uništenja gradske industrije, a mnogi stanovnici nisu mogli prodati svoje kuće.<ref>{{harvnb|Tanner|2010|loc=str. 306}}</ref> Većina kuća i povijesnih građevina je obnovljena do 2011.<ref>[[#Radosavljevic|Radosavljevic, 20. srpnja 2011.]]</ref>
Red 261:
Svakog studenog, vlasti Vukovara održavaju četiri dana blagdana koje kulminiraju 18.11. To predstavlja protjerivanje hrvatskih stanovnika i uključuje šetnju od pet kilometara od gradske bolnice do hrvatskog spomen groblja palim braniteljima. Posjećuju ga deseci tisuća ljudi širom Hrvatske.<ref name="Kardov79">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 79}}</ref> Mjesni Srbi često izbjegavaju sudjelovanju u tim komemoracijama, te ili napuštaju grad ili ostaju u svojim domovima.<ref name="Kardov87-88">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 87–88}}</ref>
Problem oko toga kako se prisjećati na pale Srbe je davalo poteškoća. Mjesni Srbi koji su se borili zajedno sa JNA su pokopani na dijelu zemlje na kojem su nekada bile hrvatske kuće.<ref name="Kardov81">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 81}}</ref> Nadgrobne ploče su isprva imale oblik srpske vojne kape u obliku slova V, tzv. ''[[šajkača|šajkače]]''. Nakon reintegracija podunavlja, ti su nadgrobni spomenici često vandalizirani. Srpska zajednica ih je naposljetku zamijenila neutralnijim nadgrobnim spomenicima bez ikakvih vojnih simbola.<ref name="Kardov71-73">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 71–73}}</ref>
Hrvatski sabor je 18.11. proglasio "danom sjećanja na žrtvu Vukovara 1991." te se odaje počast svima koji su sudjelovali u obrani grada.<ref name="Kardov66" /> Ipak, glavni branitelj grada, Mile Dedaković, izjavio je da se osjeća zapostavljenim od vlasti jer nije ni pozvan na komemoracije 18.11. niti je dobio čin generala niti ima ikakvu pomoć od države, te je prisiljen prodavati imanje da otplati kredite.{{Sfn|Dnevnik|2012}} Vukovar je s vremenom postao simbol hrvatske patnje, ali i odlučnosti i hrabrosti tijekom rata.<ref name="Kardov81"/> Time je postao "utjelovljenje hrvatskog identiteta" prema jednom povjesničaru.<ref name="Kardov81-82">{{harvnb|Kardov|2007|loc=str. 81–82}}</ref> Neki su čak uspoređivali branitelje grada sa [[Spartanci]]ma. U studenom 2010., [[Boris Tadić]] je postao prvi predsjednik Srbije koji je otputovao u Vukovar, gdje je posjetio Ovčaru i izrazio sućut i ispriku.<ref>[[#BBC04-11-2010|BBC News, 4. studeni 2010.]]</ref>
Red 418:
== Vanjske poveznice ==
{{Commons category|Battle of Vukovar}}
* [http://www.b92.net/specijal/vukovar-eng/press02.php Vukovar – Final Cut]
* [http://www.archive.worldpressphoto.org/search/layout/result/indeling/detailwpp/form/wpp/start/16/q/ishoofdafbeelding/true/trefwoord/year/1991?id=wpp%3Acol1%3Adat7680 Fotografije pada Vukovara] autor: [[Ron Haviv]]
* [http://www.dw.de/vukovar-ubijeni-grad-pisanje-njema%C4%8Dkog-tiska-prije-20-godina/a-15540673 ''Vukovar – ubijeni grad'' – pisanje njemačkog tiska prije 20 godina]
| |||