Epirska Despotovina – razlika između verzija

'''Epirska Despotovina''' ili '''Epirska Kneževina''' ([[Grčki jezik|grčki]]: ''Δεσποτάτο της Ηπείρου'') bila je jedna od [[Bizant|bizantskih]] [[Grci|grčkih]] država naslijednica [[Bizant|Bizantskog Carstva]], koja je nastala nakon [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]] [[1204]] Epirska Despotovina tvrdila je da je legitimni naslijednik

Bizanta, zajedno s sličnim tvorevinama [[Nikejsko Carstvo|Nikejskim Carstvom]], i

 

Epirsku Despotovinu osnovao je [[1205]] godine ''[[Mihajlo I Komnin Duka]]'', bratić [[Bizant|bizantskih]] careva [[Isak II Anđeo|Isaka II Anđela]] i [[Aleksije III Anđeo|Aleksija III Anđela]]. Mihajlo I isprva je bio u čvrstom savezu s Bonifacijem I. od Montferata, ali nakon što je izgubio Moreju ([[Peloponez]]) od [[Franci|Franaka]] u ''Bitci kod Maslinskog gaja'' kod Kundurosa, otišao je u [[Epir (region)|Epir]], gdje se smatrao za naslijednika bizantskog upravitelja stare ''Teme Nikopol'', potom se pobunio protiv Bonifacija. Epir je ubrzo je postao novi dom mnogih grčkih izbjeglica iz [[Istanbul|Konstantinopolisa]],

[[Pravoslavlje|pravoslavnom crkvom]].

 

Mihajlo I Komnin se bacio na osvajanje strateški važnih gradova u svom okruženju, tako je zauzeo [[Larisa|Larisu]] i [[Drač]]. Također je preuzeo kontrolu nad [[Korint|korintskom]] lukom i [[Korintski zaliv|Korintskim zaljevom]]. Zatim je [[1214]] godine uspio preoteti [[Krf]] [[Mletačka Republika|Mlečanima]], ali je nakon toga krajem godine ubijen, naslijedio ga je njegov bratić Teodor.

 

 

Teodor Duka Komnin je krenuo odmah u napad na teritorije pod vlašću [[Solunska Kraljevina|Solunske Kraljevine]], a borio se i s [[Bugarska|Bugarima]] uz put. Henrik Flandrijski poduzeo je kao protumjeru - kontranapad ali je umro na putu, tako da je [[1217]] godine Teodor uspio zarobiti njegovog nasljednika Petra Courtenaya, i zatim ga najvjerojatnije pogubio. [[Latinsko Carstvo]], je ionako propadalo pod udarima rastućeg rivala iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]] tako da nije moglo spriječiti Teodora da zauzme [[Solun]] [[1224]]. Nakon što je [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car [[Jovan III Duka Vatac]] [[1225]] zauzeo [[Jedrene]], Teodor mu ga je ubrzo preoteo. Teodor se potom udružio s Bugarima i zajedno s njima istjerao [[Latinsko Carstvo|latine]] iz [[Trakija|Trakije]]. Teodor se zatim okrunio za [[Bizant|bizantskog]] cara [[1227]] godine, međutim njega većina [[Grci|Grka]], nije hjela priznati za svoga cara, a posebno se tome opirao [[patrijarh]] iz [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]].

Teodor je prekinuo savez i primirje s [[Drugo bugarsko carstvo|Drugim bugarskim carstvom]] [[1230]], nadajući se da će lako moći ukloniti Ivana Asena II. Međutim u ''Bitci Klokotnice'' (kod [[Haskovo|Haskova]] u Bugarskoj) bugarski car uspio ga je poraziti i zarobiti, zatim ga je dao oslijepiti. Potom je njegov brat Manuel Komnin Duka preuzeo vlast u [[Solunska Kraljevina|Solunskoj Kraljevini]], dok je njihov nećak Mihajlo II. Komnin Duka preuzeo vlast u Epirskoj Despotovini. Teodor je pušten iz zarobljeništva [[1237]], odmah je svrgnuo svoga brata sa trona i postavio za vladara [[Solunska Kraljevina|Solunske Kraljevine]] svoga sina Jovana Komnina Duku.

 

 

Solunska Kraljevina nakon Bitke kod Klokotnice, nikada nakon toga nije uspjela povratiti svoju moć. Teodorov mlađi sin - ''Demetar Anđel Duka'' izgubio je Solunsku Kraljevinu koju mu ju preotelo [[Nikejsko Carstvo]] [[1246]]. Tako se Mihajlo II. Komnin Epirski udružio s [[Latinsko Carstvo|Latinima]] protiv [[Nikejsko Carstvo|Nikejskog Carstva]]. No već [[1248]] godine [[Nikejsko Carstvo|nikejski]] car ''[[Jovan III Duka Vatac]]'' primorao je Mihajla II. da ga prizna za cara, te ga je zauzvrat priznao kao ''despota'' Epira.

[[Albanija|Albanije]] i [[Krf]]. Mihajlo II. držeći se one ''protiv koga nemožeš -udruži se'', postao je saveznik Manfreda davši mu svoju kćer Helenu za ženu. Nakon smrti cara Teodora II Laskarisa, Mihajlo II. udružio se s Manfredom i Vilimom II. Villehardouinom iz [[Ahajska Kneževina|Ahajske Kneževine]] u borbi protiv novog [[Nikejsko Carstvo|nikejskog]] cara [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajla VIII Paleologa]].

 

Njihov savez bio je vrlo krhak i slab, tako da je [[1259]] Vilim II. zarobljen nakon katastrofalnog poraza u ''Pelagonijskoj bitci.'' Mihajlo VIII Paleolog krenuo je zauzeti prijestolnicu Mihajla II. [[Arta, Grčka|Artu]], tako da je D''espotovina Epir'' spala samo na okolicu [[Janjina|Janjine]] i Vonice. [[Arta, Grčka|Arta]] je ponovno postala dio Despotovine od [[1260]] godine, u to vrijeme Mihajlo VIII Paleolog uspio je ponovno zauzeti [[Istanbul|Konstantinopolis]].

 

 

Nakon što je [[Mihajlo VIII Paleolog|Mihajlo VIII]] obnovio [[Bizant|Bizantsko carstvo]] u

Mihajlo VIII. Paleolog nije ni pokušavao direktno pripojiti Epirsku Despotovinu, već je dozvonio Mihajlovom sinu Nikiforu da naslijedi oca. Nikifor se međutim udružio s napuljskim kraljem Karlom I. Anžuvincem [[1279]], koji je prije toga zauzeo [[Drač]] [[1271]] godine protiv cara Mihajla VIII. No kad je Karlo I. poražen i Nikifor je izgubio [[Albanija|Albaniju]] na račun Bizanta.

 

 

Ana je uspjela ženili svog sina Tomu I. Komnena Duku za kćer cara [[Mihajlo IX Paleolog|Mihajla IX Paleologa]], ali je Toma ubijen [[1318]] od strane svog [[Talijani|talijanskog]] rođaka ''Nikole Orsinija'', on je potom oženio njegovu udovicu i preuzeo kontrolu nad Epirskom Despotovinom. Njega je pak svrgnuo s vlasti vlastiti brat ''Ivan Orsini'' [[1323]] godine. Ni on nije dugo uživao u svojoj vlasti njega je otrovala vlastita žena Ana [[1335]] godine te je vladala kao regentica u ime svog maloljetnog sina ''Nikefora II. Orsinija''. Novi bizantski car - [[Andronik III Paleolog]], stigao je [[1337]] godine u sjeverni Epir s vojskom dijelom u kojoj je bilo i 2.000 [[Turci|Turaka]] (njegovog tadašnjeg saveznika Umur bega). Andronik III. prvo se posvetio problemu granice, zbog napada koje su vršili [[Albanci]] na Epir, a zatim se njegov interes okrenuo na neposlušnu Despotiju. Ana je pokušala pregovarati i tako izvući nešto, ali je car Andronik III. ostao uporan i zahtjevao potpunu predaju Epirske Despotovine, na kraju je Ana morala pristati, tako je Epir konačno smiren pod carskim žezlom.

 

Predaja Epira sadržala je i jednu klauzulu da će ''Nikifor II. Orsini'' oženiti jednu od kćeri carevog savjetnika [[Jovan VI Kantakuzin|Jovan Kantakuzina]]. No kad je vrijeme za svadbu došlo, Nikifor je nestao, pobjegao je u [[Italija|Italiju]] na dvor Katarine Valois (udovice Filipa iz Taranta) koja je formalno bila još uvijek latinska carica [[Istanbul|Konstantinopolisa]].

 

 

[[Bizant|Bizantsko Carstvo]] ubrzo nakon toga ušlo je u građanski rat koji se vodio između careva [[Jovan V Paleolog|Jovana V Paleologa]] i [[Jovan VI Kantakuzin|Jovana VI Kantakuzina]], pa je Epir osvojio [[Srbi|srpski]] kralj [[Car Dušan|Dušan]] [[1348]] godine. Nikefor II. je iskoristio pometnju koju je izazvao bizantski građanski rat i smrt cara Dušana, i uspio je ponovno ovladati cijelim Epirom [[1356]] godine, on je također uspio svom teritoriju dodati i [[Tesalija|Tesaliju]]. ''Nikifor II.'' je umro za vrijeme gušenja albanske pobune [[1359]] godine, a zemlje bivše Epirske Despotovine postale su sastavni dio osobnog carstva Dušanovog bratića - ''Simeona Siniše Paleologa''.

 

 

U razdoblju nakon raspada Dušanovog carstva bivši terirorij epirske despotovine se raspada na nekoliko mini državica koje se nalaze u međusobnom vječitom ratu. Na početku severnim dijelom Epira je [[1367]] godine zavladao srpski plemić ''Toma II Preljubović'', dok je južni dio ostao pod kontrolom albanskih klanova.

Nakon smrti Tome II [[1384]], njegova udovica i ubojica Marija kratko je samostalno vladala s titulom samoproglašene carice pa se preudala [[1385]] godine i tako prenijela vlast nad njegovim teritorijem na talijanske feudalce koji će postati turski vazali. Do [[1416]] godine feudalna dinastija Tocco iz [[Kefalonija|Kefalonije]] uspijela je ponovno ujediniti Epir i zavesti svoju djelomičnu vlast po gradovima. No to nije dugo trajalo jer je [[Osmansko carstvo|osmanska]] vojska osvajala grad za gradom; [[Janjina]] je pala [[1430]], a [[1449]] godine [[Arta, Grčka|Arta]] čime je sav teritorij bivše despotivne došao pod tursku vlast.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

{{izvori}}

 

<!-- interwiki -->

 

[[ar:إمارة إبيروس البيزنطية]]

[[bg:Епирско деспотство]]