Libertarijanizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Red 26:
Libertarijanci se snažno protive narušavanju građanskih sloboda kao što su ograničenja slobode izražavanja (npr. govora, štampe, ili upražnjavanja vere), zabrana dobrovoljnog udruživanja, ili zadiranje u ličnost ili imovinu osim kao ishod dostojnog pravnog postupka kojim se ustanovljava ili kažnjava kriminalno ponašanje. Tako, libertarijanci se protive svakoj vrsti [[cenzura|cenzure]] (odnosno, tvrdnjama o napadnom ili uvredljivom govoru), ili zapleni imovine pre suđenja. Dalje, većina libertarijanaca odbacuju razliku između političkog i tržišnog govora ili udruživanja, pravno razlikovanje koje se često koristi da se od vladinog uplitanja zaštiti jedan vid delovanja ali ne i drugi.
 
Libertarijanci se takođe mršte na ma koje zakone koji ograničavaju lično ili [[pristanak|saglasno]] ponašanje, kao i zakone o [[zločin bez žrtava|zločinima bez žrtava]]. Oni tako veruju da izbor pojedinaca o proizvodima ili uslugama ne bi trebao biti ograničen zahtevima za vladinim odobravanjem ili monopolima odobrenim od strane države, ili pak putem [[trgovinske ograde|trgovinskih ograda]] koje ograničavaju izbor proizvoda i usluga iz drugih država (vidi [[slobodna trgovina]]). Libertarijanci se takođe uglavnom protive zakonskim zabranama uživanja [[droga|droge]], [[kockanje|kockanja]] ili [[prostitucija|prostitucije]]. Oni veruju da bi građani trebali da budu slobodni da preuzimaju rizik, čak i do tačke gde sebi stvarno škode. Na primer, iako se većina libertarijanaca možda lično slaže sa većinom ljudi da je vezivanje pojaseva dobra ideja, oni odbacuju propisivanje njihove obavezne upotrebe kao [[paternalizam]]. Slično, mnogi od njih veruju da [[Administracija za hranu i lekove]] Sjedinjenih država (i slična tela u drugim zemljama, kao na primer [[Ministarstvo zdravlja Srbije|Ministarstvo zdravlja]] u Srbiji) ne bi trebalatrebalo da zabranjuje nedokazane medicinske postupke, da bi sve odluke o toku lečenja trebale biti donošene između pacijenta i doktora, i da bi vlada imala biti ograničena, i to najviše, na donošenje neobavezujućih ocena o delotvornosti ili bezbednosti.
 
Libertarijanci generalno veruju da su takve slobode sveopšte urođeno pravo, i oni prihvataju ma koje materijalne nejednakosti ili razuzdano ponašanje, sve dok ono ne povređuje nikog '''drugog''', koji bi verovatno ishodovali iz takve politike vladinog neuplitanja. Oni vide ekonomsku nejednakost kao ishod slobode ljudi da biraju ono što će sami činiti, što može biti profitabilno ili ne.