Opština Mali Zvornik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 128:
Pravoslavni su rodovi došli od 1879–1882. god. i ovim redom: Ðukanovici iz Planine (3 k.; Sv. Jovan). — Vesici (3 k.; Sv. Jovan) iz Radalja. — Bogicevici (2 k.; Sv. Alimpije) zanatlije iz Citluka. — Zeljici (4 k.; Sv. Jovan) iz Radalja. — Vušcevic (1 k.; Sv. Nikola) iz Strmova. — Pešrovici (2 k.; Sv. Nikola) zanatlije, iz Culina. — Pavlovici (2 k.; Sv. Ðurde) iz Radalja.
U Malom Zvorniku ima 21 rod sa 115 domova.
 
==Sela==
 
Amajic
 
----
 
Амајић је село на обали Зворничког језера, 11 километара узводно од Малог Зворника. Припада општини Мали Зворник.
 
Веома је мало село од једва нешто више од тридесет кућа поређаних дуж обале, са обе стране пута.
 
Све равно и плодно земљиште је потопљено изградњом ХЕ „Зворник“. Стари пут, куће, гробља, школа и други остаци села налазе се под водом.
 
По предању, Амајић је добио име тако што су Турци, који су прикупљали харач, рекли да у овом селу нису нашли ништа, ама баш ништа, што се на турском каже: „Ић, ама jић“. Тако је Амајић добио име.
 
Становништво се бави пољопривредом на ситним поседима. Бављење сточарством, (гајење оваца и свиња), је на нивоу кућних потреба.
 
У Амајићу нема ни једно предузеће, нити било који други привредни погон.
 
Део становништва је запошљен, претежно у Малом Зворнику.
 
Деце је све мање, иако село није планинско и налази се на магистралној саобраћајници која повезује Љубовију, Мали Зворник. Лозницу, Шабац... Број становника је не промењен у протеклих десетак година.
 
Од институција у селу постоји осмогодишња основна школа и месна канцеларија.
 
Основна школа „Милош Гајић“ је матична школа у коју у више разреде долазе ученици из пет села. Издвојена одељења се налазе у селима Доња Трешњица и Цулине. У нижим разредима у издвојеним одељењима, као и у матичној школи, постоје по два комбинована одељења од првог до четвртог разреда. Школа и њена издвојена одељења су недовољно опремљена наставним средствима.
 
Не постоји здравствена станица, па се за све врсте тих интервенција одлази или у Мали Зворник, или у Доњу Трешњицу која је удаљена 2,5 километара.
 
У селу постоји једна продавница, СТЗР „Јанковић“.
 
У Амајићу постоји једна кафана, СУР „Језеро“.
 
Црква је у селу Доња Трешњица.
 
Не постоји никакав вид организовања младих, осим политичког који је актуелан само када су избори.
 
Чињеница да је Амајић на обали језера и да је оно ту широко око 960 метара, да постоји острво и да је окружен брдима, чини га селом са изузетно лепом природом.
 
Риболов на Зворничком језеру каткада окупља мноштво риболоваца јер је лов шарана, амура, сома, смуђа и других врста рибе веома атрактиван и привлачан.
 
У Амајићу се речица Борања, која је у горњем току богата поточном пастрмком, улива у зворничко језеро.
 
У шумама које га окружују има дивљих свиња, срнеће дивљачи и зечева, а лов на дивље патке је посебна атракција.
 
Међутим, на обалама језера се налазе дивље депоније смећа. По овом питању се ништа не решава.
 
У селу постоји један контејнер, али се смеће и даље баца у језеро или у реку Борању.
 
Brasina
 
----
Brasina je tip razbijenog sela, smestenog podno Crnog vrha na Gucevu. Sa severa je omedjeno Vilinim potokom i Eminovim vodama, dok kroz sredinu sela teku Brasinska reka i potok. Svim ovim vodotocima selo je ispresecano.
 
Slicno Borini, i Brasina je staro rudarsko naselje o cemu svedoce iskopine i sacuvane zidine.
 
Stari rudarski rodovi ne postoje u danasnjoj Brasini. Od danasnjih najstarije familije su Vladici, doseljeni iz Bosne pocetkom 18. veka. Vremenom su se izrodili i danas nose prezimena Gajici, Ristici, Pantelici, Veselinovici, Misici, Pavlovici.
 
Brasinci su nemirna duha i cesto se sele, tako da selo danas broji 1649 stanovnika.
 
Budisic
 
----
U vreme austrijske vojne, s pocetka 18. veka, na prostore ispod Bobije i Mednicke kose, odnekud sa zapada se doseljava Budisa sa zenom Jevom i celom porodicom, zasnivajuci Budisice, kako se selo i danas zove.
Toponimi na prostoru ovoga sela jos cuvaju zive uspomene na svog osnivaca i njegovu familiju. Deo sela se zove Jeovac, gde je Jeva zivela sa decom dok je Budisa boravio u (Budisinom) polju. Tu je iskopan bunar koji se i danas zove Jevin bunar.
 
Danasnji Budisici, Tesici i Petrovici su direktni potomci Budisini.
 
Danas u Budisicu zivi 249 stanovnika. Kao i Sakar, i ovo selo celom svojom duzinom izlazi na Jezero.
Velika Reka
 
----
 
Podno, u drinskoj zaravni, uz glavni drum Turci su od Voljevcana oteli najplodniju zemlju, ali po reci koja se tu ulivala u Drinu, ostavili su naziv selu, Velika Reka.
Od 1834. godine, kada je Knezevina isplatila muslimane iz Velike Reke, plodna polja pored Drine naseljavaju Voljevcani.
Velika Reka danas broji 472 stanovnika, ima osmogodisnju osnovnu skolu, lokalni vodovod.
 
Od ovog sela pocinje Drinsko jezero.
Donja Tresnjica
 
----
Uz Voljevac, Donja Tresnjica je najzivopisnije selo opstine Mali Zvornik, koje se bez mnogo truda moze pretvoriti u atraktivnu turisticku lokaciju i etno-selo.
 
Skrajnuto i povuceno od drinske obale, u skrovitoj dolini Boranjske reke nad kojom se nadvija vletni Orlovac
 
Kao svako planinsko selo i Donja Tresnjica je razbijena na familijarne zaseoke: Tresnjica, Veselinovici, Maksimovici, Sirovljevici, Erici, Zvijerovici, Spasenovici, Potoci i Doljani. Na Erica brdu, u Doljanima, postoje ostaci starijih naselja. Muslimansko stanovnistvo iselilo se iz Tresnjice jos za vreme Prvog srpskog ustanka i naselilo u danasnju Drinjacu.
 
Danas u Donjoj Tresnjici zivi 689 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom i stocarstvom.
 
Sakar
 
----
Juzno od Malog Zvornika, prema Pestenici i vrhovima Bobije, spustajuci se strmo u Drinsko jezero prostire se Sakar.
 
Potapanjem najplodnijih njiva prilikom izgradnje HE Zvornik, seljani skoro da ostaju bez obradivih povrsina.
U periodu od 1820-1832. godine Sakar je bio prakticno majur malozvornickih muslimana. Uz Mali Zvornik, Sakar je sve do 1878. godine bio u sastavu Bosanskog pasaluka.
 
Posle prisjedinjenja Srbiji, muslimani iz Sakara uglavnom prodaju svoja imanja Srbima sa okolnih brda i sele se u Bosnu, najvise u Janju. Od starih muslimanskih rodova u Sakaru su i danas Colakovici i Mustafici.
 
U Sakaru danas zivi 467 stanovnika.
Culine
 
----
Nekada su i Culine bile deo Citluka, koji se u tursko doba, bas preko Culina, granicio sa srpskim selom Voljevcima.
 
Gornji deo sela prema Rebelju i Kiku zove se Bucnica, verovatno po vrelima sa kojih nastaje reka Gojsanica.
 
Zaseoci su Vracevici, Gojsanica, Brdjani, Bucnica, i Polje. Muslimani, koji su se iz Culina iselili 1830. godine u danasnju Drinjacu, i danas imaju svoje prezimenjake u Culinama.
Od danasnjih stanovnika najstarija familija su Vracevici, poreklom iz Divaca kod Prijepolja. Prezime su dobili po nekom Stanku, vidaru koji je u ta vremena bio vrlo cenjen i koga su Turci prozvali Vrac. Topalovici, kumovi Vracevica, dosli su u isto vreme. Za njima se doseljavaju Despotovici.
 
Od 385 danasnjih stanovnika sela svi su kasnije naseljeni od ove tri familije.
Citluk
 
----
Od usca Boranje u Drinu, pod masivom ostre krecnjacke stene, Sokoline, u krsu, skoro bez pitomine, smestilo se naselje Citluk.
 
Etimoloski, ime naselja ukazuje da je to bilo imanje nekog mocnog turskog bega, koje je verovatno sluzilo za ispasu stoke. Iako je prirodno povezano sa Amajicem, cini ipak zasebnu naseljenu celinu.
 
Broj stanovnika u danasnjem Citluku je 240.
 
Voljevci
 
----
 
Pod surim stenama Kosce stope, Ostrelja, Rebelja, skrilo se od Turaka selo Voljevci, prostiruci se cak pod Mackov kamen.
 
Na tako velikom prostoru zivi tek 710 stanovnika, svi okrenuti poljoprivredi i stocarstvu.
Kroz samo selo proticu cak cetiri reke: Velika Reka, Mala Reka, Rijecica i Babina reka. Mnostvo vrela.
 
Kao i Donjoj Tresnjici, i u ovom selu kao da je vreme zaustavljeno. Pokupivsi od moderne civilizacije samo neophodnu elektricnu energiju.
Stare porodice su: Cikarici, Lukesevici, Ristivojevici i Covici.