Epikurejstvo – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m [r2.5.2] robot Dodaje: zh:伊比鳩魯學派
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1:
[[Datoteka:Epicurus bust.jpg|thumb|Epikurov kip, 2. ili 3. vek p. n. epne.]]
'''Epikurejstvo''' je sistem [[filozofija|filozofije]] koji je stvorio [[Epikur]], poslednji antički filozof. Epikur je osnovao školu u jednom od [[Atina|atinskih]] vrtova, koja je vrlo brzo dobila ime Epikurov vrt, a epikurejci "filozofi iz vrta".
 
Epikur filozofiju shvata kao djelatnost koja istraživanjima i razmišljanjima pomaže u ostvarivanju sreće u životu. [[Etika]] je vrhunac filozofiranja, a [[logika]] i [[fizika]] su samo sredstva da se pronađe smisao života. Dve osnovne karakteristike Epikurove filozofije su [[atomizam]] i [[hedonizam]].
 
Epikurejska fizika je proizašla iz [[Demokrit]]ovog atomističkog sistema koji potiče iz 5. vijeka p. n. epne.
 
Jedine stvari koje postoje su tijela i prostor i jedno i drugo u beskonačnom broju. Prostor čini apsolutno prazno, koje omogućava kretanje, dok je tijelo sastavljeno od nedjeljivih čestica, „atoma“. Atome je dalje moguće mjeriti preko skupova apsolutnih minimuma, krajnjih jedinica veličine. Atomi su u stalnom kretanju, konstantne brzine i pošto se nalaze u praznom prostoru, ne postoji ništa što bi ih usporilo. Stabilnost je sveobuhvatno svojstvo jedinjenja, koja formiraju velike grupe atoma preko složenih šablona kompleksnih kretanja. Kretanje se sastoji od tri principa: težine, kolizija i minimalnog slučajnog pokreta ili zaokreta, koji inicira nove šablone kretanja i onemogućava [[determinizam]]. Atomi kao posebne jedinice, posjeduju samo primarna svojstva, oblik, veličinu i težinu. Sva druga sekundarna svojstva, kao što je na primjer [[boja]], nastaju izvan atomskih jedinjenja. Budući da zavise jedan od drugog, nije ih moguće dodati na spisak samopostojećih stvari, ali to ne znači da nisu stvarni. Naš svijet, kao nebrojeni drugi svijetovi, je slučajno stvoreno jedinjenje, ograničenog trajanja. Ne postoji neki božiji um iza njega. Na bogove treba gledati kao na idealna bića, modele epikurejskog načina života i prema tome udaljene od naših interesovanja.