|
|slika = Imperio_Parto.png
|opis_slike= Područje pod vlašću Parta na vrhuncu njihove moći<br>(kraj [[1. stoljeće|1. stoljeća]])
|datum= [[53. pr. Krpne.]]
|mjesto= [[Carrhae]] ([[Haran]]), današnja [[Turska]]
|casus= Invazija Rima na Partsko kraljevstvo
}}
'''Bitka kod Carrhae (Harana)''' održala se [[53. pr. Krpne.]] i bila je odlučna pobjeda [[Iran|iranskog]] generala [[Surena|Surene]] od [[Parti|Partskog kraljevstva]] nad [[Rimska Republika|rimskim]] vojskovođom [[Marko Licinije Kras|Markom Licinijem Krasom]]. Njihove vojske su se susrele pokraj današnjih ruševina grada [[Haran]]a u modernoj [[Turska|Turskoj]].
==Politička pozadina u Rimu==
Rat u Partskom kraljevstu rezultat je političkih dogovora [[Trijumvirat|Prvog trijumvirata]] između [[Marko Licinije Kras|Marka Krasa]], [[Pompej Veliki|Pompeja]] i [[Gaj Julije Cezar|Julija Cezara]]. U [[ožujak|ožujku]] i [[travanj|travnju]] [[56. pr. Krpne.]] održani su sastanci u Raveni i Luci, u Cezarevoj provinciji [[Galija (rimska provincija)|Galiji]], u cilju da se učvrsti poljuljano parterstvo stvoreno četiri godine ranije. Dogovoreno je da će [[trijumvirat]] pomagati jedan drugome u održavanju političke moći i utjecaja; Cezarove kontrole nad [[Galija (rimska provincija)|Galijom]] uoči izbora [[55. pr. Krpne.]], odnosno zajedničke Krasove i Pompejeve druge kandidature za rimskog [[konzul]]a. Dogovor je uključivao međusobnu vojnu, financijsku i političku potporu. Nakon uspjeha na rimskim političkim izborima, dogovoreno je da će Pompej upravljati [[Španjolska|španjolskim]] provincijama, dok je Krasu pripala kontrola nad [[Sirija|Sirijom]], što je impliciralo uključivanje u rat protiv [[Parti|Partskog kraljevstva]].
Ekstremno bogatom Marku Krasu bilo je oko šezdeset godina kada se odlučio upustiti u sukob s Partima. Antički povjesničari poput [[Plutarh]]a često ističu Krasovu pohlepu kao glavni motiv za ratovanje<ref>http://classics.mit.edu/Plutarch/crassus.html</ref>. Iako je bio najbogatiji čovjek [[Antika|antičkog doba]], nije stekao vojnu reputaciju u [[Rim]]u unatoč uspješnom gušenju [[Spartak]]ove robovske pobune. Plutarh spominje kako je sam Cezar dao moralnu potporu u Krasovom nastojanju na napadne Parte, ocijenjujući takav pohod respektabilnim i nimalo konkurentskim njegovim osobnim vojnim pohodima. [[Ciceron]] pak dodaje još jedan razlog; Krasovu ambiciju da pobjedom nad Partima izjednači vojnu slavu s Cezarom koji je uspješno pokorio Galiju<ref>http://classics.mit.edu/Plutarch/crassus.html</ref>.
Neki Rimljani su se bunili protiv rata s Partima. Ciceron je taj pohod nazvao "nulla causa" (ratom bez opravdanja), jer Partsko kraljevstvo nije bilo prijetnja Rimu. Protiv pohoda se bunio i tribun Ateius Capito, koji se javno gnušao protiv te opcije.
Unatoč kritikama, Marko Kras je napustio Rim [[14. studenog]] [[55. pr. Krpne.]] i zaputio se na istok, gdje mu se u Siriji priključio i njegov sin tokom [[zima|zime]] [[54. pr. Krpne.|54.]]-[[53. pr. Krpne.]] koji je doveo tisuće [[Kelti|keltskih]] konjanika iz Galije koji su bili odani mladom vođi sve do svoje smrti.
==Pripreme za rat==
Kras je stigao u [[Sirija|Siriju]] krajem [[55. pr. Krpne.]] i odmah je započeo trošiti svoj golemi kapital na podizanje vlastite vojske. Uz pomoć [[Helenizam|helenističkih]] naselja u [[Sirija|Siriji]] i [[Armenija|armenskog]] kralja Artavasdesa II, Kras je krenuo na Partsko kraljevstvo. Artavasdes mu je savjetovao da krenu kroz [[Armenija|Armeniju]] da izbjegnu pustinje, no Kras je taj prijedlog odbio. Kao odgovor, pratski kralj [[Orod II]] je podijelo snage i poveo većinu svoje vojske, uglavnom pješačke [[Strijelac (vojnik)|strijelce]] i manji dio [[Konjica|konjice]], na sjever da kazni [[Armenci|Armence]]. Ostatak vojske koji su činili uglavnom konjanici poslao je da izvidi, uspori ili pak uništi Krasovu vojsku. Taj ostatak vojske vodio je general [[Surena]], koji se suočio s [[Rimska vojska|rimskom vojskom]] pokraj grada Carrhae (Harana). Iako su rimski vojnici bili demoralizirani zbog vruće klime, bili su četiri do pet puta brojniji od partskih vojnika.
== Bitka ==
| 